Ima jedna surova istina koja kaže da 'ko živi u nadi umire u bijedi. U ovom slučaju to je više nego točno. Još točnije je da boljitak ne dolazi onima koji misle da se on postiže diplomama, visokim plaćama i skupim putovanjima. To je boljitak koji hrani samo ego ali izgladnjuje dušu. To je fatamorgana uspjeha do kog zapravo nikad ni ne stigneš ali ti se uvijek čini blizu i na dohvat ruke.

...Onda provedeš godine bezuspješno skrivajući tu bolnu istinu kao kašalj da suštinski uspjeh zapravo nemaš, pokušavajući ga nadomjestiti markiranom odjećom, visokim pozicijama koje se teško izgovaraju i lažnim osmjesima koji se lako prepoznaju.

Nekom čudnom logikom danas kad se kaže raditi sve što je moguće za boljitak, obično se misli na bildanje CV-a lažnim kvalifikacijama, učlanjivanje u vladajuće stranke, jurenje veza za posao po susjedstvu i široj familiji. Ukratko, podrazumijeva podešavanje duše na zadate vrijednosti sustava koji izvana ostavlja utisak kao najučinkovitiji. Prolaziš visinske pripreme za niske udarce kojima se vani bori za uspjeh. Postaješ krupna malograđanska riba i visoko obučeni oportunist koji misli da su to pravila igre, koji se tako bori i koji je spreman na sve.

Zanimljivo je da su baš ti koji su spremni na sve, prvi kojima kreće popuštati volja kad uvide da život ćešće daje ništa nego sve, jer samo na to nisu bili spremni.  Biće bolje kad shvatiš da vani ne moraš biti ratnik da bi uspjeo. Za pravi uspjeh moraš se boriti dobrotom a ne taktikama. Biće bolje kad shvatiš da na vrhu ima mjesta za sve.

Na vrhu ima mjesta za svakog 'ko tamo povede što više ljudi sa sobom. Biće bolje kad se prestanešt čuvati, nevjerovati, ne razgovarati sa strancima...jer uspjeh nikad nije došao onima čiji dlanovi nisu bili nažuljani, onima koji su u uspjeh sumnjali i onima koji su očekivali da im ga daju roditelji.

Bit će bolje kad prestaneš gledati samo sebe, jer tad ne vidiš dalje od nosa, a uspjeh stiže samo vizionarima. Bit će bolje kad prestaneš misliti da sve ima cijenu. Danas je većina spremna iznevjeriti svoje principe radi novca a nikad radi ljubavi, iako bi trebalo baš obrnuto. Jer su svi ti ratnici ustvari kukavice. Oni ratuju samo za ono što im je obećano, samo za ono što mogu prebrojati i opipati, a ne za svoje ideale. Biće bolje kad shvatiš da se ne moraš takmičiti, jer takmičari znaju samo kako do cilja ali ne znaju dalje od toga, kad shvatiš da ne moraš biti igrač, jer oni znaju pravila igre ali ne i života, da ne moraš biti najbolji od svih, već samo bolji od sebe jučer.

Kako bi bilo divno da nam je neko ponavljao ove stvari dok smo bili djeca i natjerao nas da ih naučimo napamet, a ne da ih spoznajemo kroz iskustvo. Ali valjda tako to ide u životu… Ne mogu se trigonometrijski zadaci davati onima koji tek uče brojati. Zato svaka nova lekcija dolazi samo onim učenicima za koje život smatra su joj dorasli.

Baš kao i ljubav, spokoj i uspjeh.

Bogdan