Najžalosnije i najapsurdnije je što počinitelj ima veća prava od žrtve i što se pedofilija preblago tretira pred sudom, a po prirodi bolesti pedofili su svakako recidivisti.

Poremećaj, bolest, ili štogod, zahtjeva adekvatnu zaštitu potencijalnih žrtava, a kemijska kastracija u ovom slučaju, je očito jedino rješenje koje bi dalo rezultate. Ona podrazumijeva redovnu mjesečnu hormonsku terapiju kojom se potiskuje seksualni nagon. Ljudska prava? Koja ljudska prava? Šta ih djeca i njihovi roditelji nemaju? Zakon o obaveznoj kemijskoj kastraciji pedofila imaju Poljska, Rusija, Moldavija, Makedonija a u Njemačkoj i Češkoj te nekim državama SAD, ono se provodi na dobrovoljnoj bazi u zamjenu za kaznu.

Svi se nad pedofilima zgražamo a broj im se multiplicira, šta se događa?

Duboko cijenim svaki napor u zaštiti djece, no ipak u sprečavanju ovakvih, najveće mogućnosti i odgovornost, imaju sami roditelji jer pedofili imaju i beskrajno strpljenje s djecom; za razliku od roditelja. Nažalost tako je ne krivnjom roditelja već čitavog sustava koji nas prisiljava da radimo od jutra do mraka, nedjelju, svetak i petak, kako bi preživjeli. Krediti, ovrhe, neisplata plaća...Sva ova grozota koja nam se događa s djecom posljedica je toga.  Ovisnosti, brutalnost od koje se ledi krv u živama, sklonost skitnji...

Pod takvim stresom i okovani strahovima, sve se više otuđujemo jedni od drugih, i sve više udaljavamo od onih izvornih prirodnih vrijednosti (koje je stoljećima promicalo kršćanstvo i zapadnoeuropska civilizacija).

Sve teže se nosimo i s naglim tehničkim napretkom. U tom rascjepu dolazi do psihičkih poremećaja pa i devijantnih ponašanja za koja nema efikasnih sankcija. Štoviše, pojedine skupine „naprednih“, „demokratičnih“ i kako si sve vole tepati, smatraju ih normalnim, prihvatljivim, i žele ih nametnuti kao društvene normative!!!

Takav svijet u kojem dominira nesigurnost, nepovjerenje, dvostruke vrijednosti, zbunjuje mlado stvorenje... Roditelji prestaju biti autoriteti (svaka čast „plavim telefonima“ ali njihov rad je svrsishodan u idealnom društvu) jer su sve manje U MOGUČNOSTI biti s djetetom.. (A kakvu god glupost ili nedjelo napravi roditelji su krivi! Postaje nesigurno, osjeća se ugroženo i razvija mehanizme obrane. Prvo stvorite uređeno društvo, društvo u kojem nitko neće strahovati od gladi i beskućništva, pa onda opletite po roditeljima ako to nisu.) Dakle, djeci roditelj ne predstavlja moć i uzor pa se identificiraju s osobama koje doživljavaju moćnim, društveno istaknutim osobama, osobama iz javnoga života, ali i vršnjacima okupljenim u klanove (u pravilu neprihvatljivog ponašanja). U takvom svijetu nesigurnosti, sklonost pizdarijama je jedan od oblika obrane.

Freud je rekao da je uz agresiju, seksualni nagon jedan od najmoćnijih instinkta koji upravljaju ljudima, posebice kada se osjećaju ugroženi. Tko se ima pravo zgražati nad porastom agresije i neprimjerenog seksualnog ponašanja među mladima??? Samoća, tupost, besmisao...

Depresija, osamljenost, nevjerovanje u vlastitu vrijednost - danas su najčešći problemi mladih. Velik dio mladih rješenje nalazi u bijegu iz realnosti u svijet tehnike. Zatvaraju se u sobe, slušaju muziku, glupiraju se po društvenim mrežama... Satima SAMI! Postaju ovisni o kompjuteru, preko njega uspostavljaju kontakte s vršnjacima ili „vršnjacima“... Nekad i odu na sastanke koje tako ugovore... Taj odlazak može završiti i u opskurnom hotelu s nekim od poremećenih tipova (koji su se na fejsu predstavili drugačije) a kojima se ustvari diže na djecu!

Naši su klinci, umjesto priča za laku noć, dobiju blejanje u ekran, umjesto kreativnosti razvijali su SAMO pasivno prihvaćanje serviranih vrijednosti, što je kasnije u, ionako teškom životnom razdoblju kao što je adolescencija, poprimi vrlo ozbiljne razmjere i manifestira se od različitih psihičkih odstupanja do gubitka vlastitoga identiteta. Mi smo do rezultata dolazili upornošću, radom, trudom, obrazovanjem... Danas klinci do rezultata koji ih usrećuje i obmanjuje da su uspješni dolaze što većm brojem ekstremnih iskustava i lajkova.

Kada je i jedan pedofil u Hrvatskoj dobio 15 godina?

Pedofili se pale na nevinost djeteta, iskrenost, otvorenost, znatiželju za otkrivanjem nečega novog. Mnoge od njih privlači to što djecu mogu kontrolirati, dominirati njima, a sve iz vlastitog osjećaja inferiornosti i nemogućnosti realizacije kvalitetnog ljubavnog odnosa s odraslom osobom. Djecu vrbuju objašnjavajući im da je to u "edukativne svrhe" i traže "da to ostane njihova tajna". Često prijete... U drugim odnosima s djecom su često vrlo pažljivi, o djeci brinu. Zato često od pedofila zlostavljanoj djeci, ni najbliži -ne vjeruju. On je ugledan... Ne bi on! Vidjela bi ih ja da je njihovo dijete žrtva...

Ogroman je broj horor priča koje od sramote i straha a najviše nepovjerenja u naše pravosuđe nikada ne ugledaju svjetlost dana a uvuku vječni mrak u dušu nevinog, ostavljajući neizbrisiv doživotni ožiljak. Zločincu se MOŽE odrezati kazna do 15 godina, ali to se nikada ne događa, pa sa žalbama i dobrim vladanjem, sa besplatnom hranom i izležavanjem nakon kratkog razdoblja, dočepa slobode.

60-godišnji pedofil je 2012. osuđen na 12 godina, ali evo već je odavno vani. Dobio je i obnovu postupka jer se Europskom sudu za ljudska prava žalio na uvjete u zatvoru i nepravično suđenje. Od dobro upućenih sam čula da kriminalci po zatvorima (ovi pljačka, šverc itd.) razvaljuju od batina 1. pedofile, 2. makroe. Bravo dečki!!! Zlostavljanje, silovanje i bludničenje pedofila koji se žalio sudu za ljudska prava, počelo je kada je djevojčica imala 10 godina i danas pati od teškog PTSP-a. Prošle godine je i 45-godišnjaku iz Zagreba, osuđenom za bludničenje nad 11-godišnjakinjom kazna od šest mjeseci zatvora zamijenjena radom za opće dobro kao i ovom koji je tako uzrujao hrvatsku javnost!!! Dakle, to je uobičajena praksa.

Koja je kazna adekvatna za urušavanje ideje o ljudskosti i osobnom integritetu?

O medijima uopće neću jer su me dovoljno uzrujali svojim „političkim korektnostima“ prema Srbima koji su popalili pola Dalmacije i ostali anonimni ali su zato vrlo unificirano i detaljno izvještavali o dvije Hrvatice koje su izazvale požar iz mržnje prema Srbima (što su opet unificirano prenijeli i regionalni pa potom europski mediji)... No, kad se piše o pedofilu kaže se (osim ako je svečenik, naravno)  „muškarac iz Baranje“,  „69-godišnjak“, „otprije poznat po...“, dobro da ne pišu „muškarac nastanjen između Moskve i Madrida“. Za razliku od neidentificiranih prijestupnika koji se u slučaju našeg podneblja uglavnom pogadjaju i kojima, kako vidimo, uglavnom prijeti simbolična kazna, osuda žrtve što je bila nepažljiva, bezobrazna (pa možda i sama prizvala manijaka) ili nezrela procijeniti opasnost, je mnogo izvjesnija.

Da li bolesnike treba skrivati i davati im nove šanse za oporavak uz više od 65 % mogućnosti ponavljanja zločina? Kamo ide društvo uskoro će pedofilija biti stavljena pod ljudska prava, a herione poput Kristine Koren će završiti u medijima kao zatucane fašistice.

Šezdeset posto djece u Hrvatskoj, prijavljuje da im nedostaje novca za hranu a četvrtina ih živi u kućanstvu gdje nitko ne radi. Kada je Kina shvatila da od komunizma nema ništa, prešla je na državni kapitalizam. Svi rade, i imaju stotine milijardi dolara viška. Kod nas se tvrdi da se država nema pravo miješati se u privredu. Vlasti se bave same sobom i međusobnim obračunima. Ovakva Hrvatska nije sposobna niti za najusraniji kapitalizam! Dva milijuna hektara obradiva zemljišta pod korovom, a uvozimo hranu. Tako je naprosto tada Todoriću odgovaralo. Danas čekamo da ga zatvore. Eto ti nas!!!

Tu smo di jesmo. Idući naprijed idemo unatrag ali to je nezaustavljivo. Na ovom stupnju „razvoja“, kao društvo, drugog odgovora na rastuću pedofiliju, osim kemijske kastracije -nemamo!

Alma Draganić-Brkić