Mikija zna mnogo vas, osvjedočio sam se prije par dana.

E taj Miki me jednom kidnapirao i iskrcao negdje blizu Varaždina, na Dravi. Kaže idemo na Dravski rulet i slušati moje pajdaše tamburaše iz Makedonije, cigiće naravno. Autobus iz „Ko to tamo peva“ je svemirski brod, prema busu s kojim su oni došli. Tada sam vidio kako Miki pruža prvu pomoć. Nakon čitave noći sviranja i krvavih jagodica (povreda na radu nakon 8 sati sviranja tamburice) Miki je stradalom bajsu zamijenio šestu po redu stradalu žicu, jer rezervne više nije bilo. Prvim što mu je palo pod ruku. Skinuo čovjek žicu na kojoj je bio veš i uredno ju zašarafio na bajs. Cigić; nastavio svirati kao da se ništa nije dogodilo!

Samo da napomenem. Čitav je orkestar sjeo u bus (s kojim ne bi ni do kud vozi tramvaj) i došao  iz Makedonije jer je trebalo Mikijevom frendu svirati na momačkoj, nisu mogli odbiti ne bi im palo na pamet, jer Miki je tako rek'o. Kakva kombinacija... Miki njegova tamburica i cigići i tamburice i violine i bajsevi i trube i da, Dravski rulet. Naravno na Dravskom ruletu sam se upucao (naravno) ja. (Opaska urednice: autorov je nadimak Štreberko -a sigurno ne zato što mu je sve što navodi svakodnevnica.)

To ide ovako... Dođe cura s tacnom čokanćića (ne znam da li se to tako piše ali shvatili ste čega), svi osim jednoga puni mastike, u tom jednom voda. Uzmem čokanćić i eksam, jer je Miki tako rek'o. Voda. Mislim si u čemu je fora. Skupi se društvo oko mene, da se smiju naravno. Jer tko izvuče vodu eksa pet čokanćića mastike. Od toga momenta znam samo po pričanju što je bilo do zore. Nije za pričanje vjerujte. Bio je i vol na ražnju. Umjesto striptiza. Ma dobro, bilo i striptiza, ali to na žalost znam samo po pričanju drugih.

Miki je osoba koja je svima koji su se našli blizu njega unosio radost u život, on i njegova tamburica i njegovi prijatelji, jer bez njih nije nikada bio.

Zvono. Svi smo ga u školi voljeli, a naročito za veliki odmor. Tada se iz našeg se razreda čula tamburica i pjesma. Dominirao je naravno Mikijev glas i Mikijeva tamburica. Profesori su samo u početku dolazili i tražili da ugasimo radio, prestali su jer su se navikli i naravno nerijetko se pridružili. Kao i u svakoj priči našao se i jedan nadobudan profesor koji je pokušao uzeti Mikiju tamburicu... Smijem se, jer ga još i danas vjerojatno boli glava od tamburice kad ju čuje. Tamburica je stradala, ali i profesorova glava. Nećete vjerovati ali isti je taj profesor nakon par dana donio Mikiju novu tamburicu i pazite, on se njemu ispričao! Ma to je jedino što je mogao učiniti. Od čvoruge došlo mu do glave. Nikome u stvari nije bilo jasno što Miki radi u ovoj običnoj školi, jer tamburica je bila stalno s njim zbog njegovih  prirodnih škola, muzičke i kavanske. Njegovo objašnjenje je bilo jednostavno -u ovu školu idem da se zezam s vama, u muzičku idem da preživim, a u kavanu da živim.

...

Mikijev život okončan je prije par dana u Pijanom ruletu. Aktivni igrač Pijanog ruleta ugasio je njegov i život njegove majke. U saobraćajnoj nesreći u kojoj su se  Miki i majka slučajno zatekli. Tako je htio Pijani rulet.  Molim vas zamislite se svi nad ovom pričom i ne sudjelujte aktivno u ovom ruletu, na taj način on će odumrijeti.

Znate što pjevaju tri zagrljena, pijana pingvina u kavani  - „Neke ptice nikada ne polete.“

Nije neki vic, ali da nam ga ispričao Miki, svi bi završili pod stolom od smijeha. Da, to se dešavalo. Što od viceva, što od vina, što od zore. 

Svirajte i pjevajte, ali od srca i pijte ali ne sjedajte pijani za volan. Tako bi Miki rek'o.

Meni bi šapnuo, ma da i ti, na sav glas... Iako nemaš sluha. 

Pjesma rastanka - tamburaški rastanak u pravom smislu riječi (kliknite na crveno)

Miki, vidimo se.


Uz zvuke tamburice pokopan Damir Mihovec Miki

Od osnivača Gazdi oprostili su se zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, glazbenik Miroslav Škoro te prijatelji i poklonici

Na zagrebačkom groblju Markuševec danas je pokopan Damir Mihovec Miki (52), jedan od najboljih hrvatskih tamburaša, koji je poginuo u subotu ujutro u sudaru automobila na Miroševečkoj cesti u Zagrebu.

Uz njega je pokopana i njegova majka Dragica (77), koja je također poginula u ovoj nesreći.

Od Mihoveca su se oprostili brojni prijatelji, poznanici i poštovatelji, među kojima su bili i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, izbornik nogometne reprezentacije Ante Čačić, Miroslav Škoro te članovi Gazdi, sastava koji je Mihovec osnovao i kojima je bio menadžer punih sedam godina. Na sprovodu je sviralo 300 tamburaša, koji su izveli poznatu “Pjesmu rastanka”, a nekoliko tisuća ljudi na Markuševcu odalo je počast legendarnom primašu.

Mihovec je cijeli život širio tamburašku kulturu pa je tako prije dvije godine osnovao udrugu Tambura Club Zagreb sa željom da odgoji nove naraštaje zagrebačkih tamburaša. Koncertima u Domu sportova tamburašku je glazbu doveo do velikih dvorana te je popularizirao kod onih koji je dotad nisu imali prilike slušat

Večernji list 30.9.2015.