Da se zagledamo u vlastite najdublje želje, svi mi ljudska bića; vidjeli bi da naši snovi nisu različiti. Svi dijelimo isti san i cilj  -sreću. I? Jesmo li sretni sa svojim životima? Svaki dan se budimo u istoj sobi i idemo istim putem, da bi proživjeli isti dan kao jučer. Sjetite se... Nekad nam je svaki dan bio nova pustolovina!

Draga nam je i sloboda. Jesmo li slobodni? Jesmo vraga! Sve nužno za naše preživljavanje je u vlasništvu korporacija. Voda, zemlja...sve! Nema hrane na drveću, nema pitke vode u potocima, nema zemlje na kojoj možete izgraditi dom. Slijepo slijedimo nečija pravila; a oni nas testiraju i ocjenjuju kao laboratorijske miševe. Rejting ovakav ili onakav. Zadovoljili, nisu zadovoljili.

Dvanaest tisuća godina od ovog našeg ulaska u 2017., čovjek je izmislio kramp i uspjeo ne ovisiti o velikodušnosti zemlje. Razlog je bio strah od gladi. S vremenom je čovjek prisilio zemlju da proizvodi za njega. Razlog je bio strah od gladi koji je postao pohlepa.  Taj strah je do ovog ulaska u 2017. ugrozio održivost života na zemlji. Svu smo je izbušili, iscijedili, zakiselili i poremetili. 

Pogledajte današnje bure, suše, poplave, glad, melanome... Pogledajte otuđenost čovjeka i njegovu zarobljenost u strahove u globaliziranom društvu koje je "naprednije" nego bilo koje društvo kroz povijest! Ma moš si mislit' "naprednosti"; nikad veći robovi ljudi nisu bili! Svijet je na rubu kolapsa. Tisuće ljudi bježi iz jednog klimatskog (i naravno kulturalnog) pojasa u potpuno deseti. Odlaze po cijenu smrti... Mediji ponavljaju nečiju iskonstruiranu realnost, koja možda nema veze s istinom... A ustvari izazivaju ratove da mogu prodavati oružje! Kod nas isto -otišli su oni koje je natjerala nevolja, neimaština i nezaposlenost, a sada odlaze i oni koji se ne mire s preživljavanjem.

Hranimo se toksičnim kemikalijama a naše tijelo rezultat je onog što konzumiramo. Uništili smo zemlju koja nam omogućava život, nalazeći u svačemu nešto što se da prodati. I posjedovati. I? Di smo?!? Zamislite život na zemlji da samo na mjesec dana nestane nafte za kamione koji prevoze hranu?

Prije dvanaest tisuća godina naš daleki predak se ulovio krampa a mi? Kako bi mi preživjeli?

Sve više toga mi znamo a sve lošije prosuđujemo, raste broj stručnjaka ali i nerješenih problema. U kompjuterima nam je sve više podataka a sve manje pamtimo. Umnožili smo stvari koje posjedujemo a svemu smanjili vrijednost. Sve manje komuniciramo... I? Radimo i radimo tako da nam ne ostaje vremena da živimo život za koji radimo. Priča da u kapitalizmu svi imaju šansu obična je obična propaganda i glupost kojom se prikriva sofisticirani robovlasnički sustav koji mora puknuti. Mislim da se to događa nama. 

Iza nas u Hrvatskoj je godina "prisilnih abdikacija". Promijenili smo 3 vlade i 5 čelnika stranaka. Probali smo i "vladu stručnjaka"... Sve u jednoj godini! Korporacija iz koje nam je došao jedan od tri prošlogodišnja premijera, korumpirala je cijele države (Rusija, Ukrajina, Meksiko) da bi ostvarila veći profit, a u Hrvatskoj nije morala... Banke su ostvarile 150 % veću dobit nego lani, a zaklinjale su se da će propasti zbog konverzije kredita i "prijetile" odlaskom iz Hrvatske! (Baš bi nas ucvilili...) Naš Ustavni sud je poništio pravomoćnu presudu do sad pravno nedokazanom hrvatskom lopovu broj jedan i vratio slučaj na ponovno suđenje. Dobro kaže ministar Orepić, da Ustavni sud ne radi svoj posao kako treba. Samo što ovdje odavno nitko ne radi posao kako treba, a ne samo Ustavni sud!

Ima jedna kineska poslovica koja kaže da treba umrijeti mlad, ali se potruditi da to bude što kasnije. Mislim da je to ok i da se toga treba pridržavati. :-) Potrudite se i vi na ovoj zemlji -zgarištu ljudskih grijehova, umrijeti mladi a što kasnije. Mogu li vam nešto ljepše poželjeti na isteku kalendarske godine? Ne pišite glupave Novogodišnje zakletve jer znate i sami da ih se nećete pridržavati niti mjesec dana. Veselite se životu; kakav god bio je blagoslov ako mu se veselite. Ja ću i u ovoj godini sigurnost puta preko linija fronta ponovo povjeriti u ruke maloj Almi koja vjeruje u da ništa nije nemoguće, jer što više vremena provodim na ovozemaljskom ratištu to jasnije vidim da ćemo mir naći samo u neiskvarenim srcima koja smo zaboravili u sebi.

Hvala svima koji su nas čitali i na taj način pridonijeli statistikama koje pretvaramo u kruh i mlijeko (i još štošta). Svi ljudi traže sreću, sa manje ili više snage i upornosti, a najviše izgleda da je nađu i sačuvaju imaju oni koji je traže u zajedničkoj sreći što većeg broja ljudi sa kojima ih život vezuje. Ne zaboravite to nikada!

Sretan vam još jedan krug oko Sunca!

Voli vas Alma

 

 


.