Opasnosti interneta su zaista velike. Dodatni problem je što je veliki broj roditelja nedovoljno upućen u mogućnosti računalnih programa kojima mogu djeci ograničiti pristup ovim sadržajima. Prerano eksponiranje djeteta ovim sadržajima, naročito kada roditelj u to nije upućen, pa i ne zna da djetetu treba objasniti ove stvari, može voditi do stvaranja iskrivljene slike o seksualnosti. Neka djeca reagiraju odvratnošću i gađenjem, stvarajući predstavu o seksu kao nečemu groznom, nasilnom, životinjskom - da je to nešto što prlja njihovu dječje naivnu sliku o čistom svijetu. Druga djeca mogu reagirati zainteresiranošću i prosto se fiksirati na seksualnost i pornografiju. Takvo zanimanje može kasnije može do preranih seksualnih kontakata s vršnjacima, ali može doprinijeti i da dijete svojim interesom privuče pažnju prikrivenih pedofila. U tom smislu su posebno opasni kontakti s drugima koje dijete može ostvariti preko interneta. Rizici su brojni i zato je dobro dijete čuvati i zaštititi od ovakvih sadržaja koliko je to moguće.

Na koji način može dijete pripremiti za ono čemu će biti izloženo preko medija, vršnjaka, da li je moguće kod djeteta izgraditi neku vrstu obrane?

Štitimo djecu sve dok možemo Ali kada djeca samostalnije krenu u svijet, tada ih ne možemo zaštititi, ma koliko se trudili u tome. Razlog je u tome što ovakvi sadržaji dolaze sa svih strana, na svakom koraku su. I zato nam ostaje neka vrsta "cijepljenja", a to je da pomognemo djetetu izgraditi pravilan stav prema ovim sadržajima. To znači da mi trebamo razgovarati s djetetom i da mu na neki način propišemo kako treba shvaćati ove sadržaje, kakvu važnost da im pridaje i kako da se ponaša prema njima. Na taj način djeci prenosimo svoje vrijednosti, ali ih i učimo kako se nositi s raznim ružnim stvarima koja postoje na ovom svijetu.

Roditelj treba jasno pokazati da ima negativan stav prema toj vrsti "prakse". To znači da je treba osuditi, i zahtijevati da mu dijete obeća da to više neće raditi, i da poslije toga kontrolira da li se dijete pridržava dogovora.

Također je vrlo važno da roditelj sazna kako je dijete došlo na ideju da gleda takve sadržaje. Treba da posumnja da je netko drugi "inficirao" dijete - neko drugo dijete ili odrasli. Poznato je da je jedna od strategija osoba koje su sklone pedofiliji, a to mogu biti i neiživljeni tinejdžeri, koji djeci prikazuju porno sadržaje kako bi tu aktivnost "normalizirali" i probudili želju kod djeteta da i ono to proba. A što se tiče objašnjavanja, roditelj ne mora ništa posebno objašnjavati. Dovoljno je reći da su to "bezobrazne slike", da je sramota gledati te slike i da je zabranjeno. Objašnjenje je potrebno dati školskoj djeci, i uglavnom se svodi na to da se objasni da u pornografskim snimkama glume glumci, da to nije slika stvarnog seksa, da se tu ne vidi ono što je glavno, a to je ljubav, i slično.

Koliko način na koji se danas u popularnoj kulturi tretiraju, tj. banalizuju muško-ženski odnosi, a uzori postaju sudionici reality-programa sa svojim seksualnim egzibicionizmom, utječe na mlade i njihov odnos prema ljubavi, braku, intimnosti?

Živimo u društvu koje se poslije višedesetljetne traume nalazi u izmijenjenom stanju, u stanju u kojem nije jasan ni identitet tog društva, ni koje su naše vrijednosti. Zato je kod nas zavladala kultura primitivnog hedonizma. U životu i u medijima se previše ističe seksualnost, osobito ženska, tako da to što je nama normalno, strancima je vulgarno. Problem je i negativizam, naročito kod mladih da je sve bezveze, da živjeti ovdje, graditi i boriti se nema puno smisla, i da treba što više i što dulje uživati. Dakle, seks je u redu, ali veze, brak i rađanje djece nisu. To je problem. Mediji samo oslikavaju stanje u društvu. Dakle, nije problem u tome što mediji nude, već je problem što narod traži da mu mediji to ponude, spreman je da to gleda i da to plati. I zato je obitelj prepuštena sama sebi. Roditelji trebaju znati da neće biti pomoći "sa strane", da se trebaju sami baviti s djecom, te im pomoći izgraditi sustav vrijednosti koji je u skladu sa njihovim. I ne treba pristati da dijete treba da radi ovo ili ono, "zato što to sva druga djeca rade" i što "im svi drugi roditelji dopuštaju".

Kako se postaviti ako roditelje slučajno dijete zatekne tijekom seksualnog odnosa?

Djeca ne reagiraju na događaj, već na značenje i značaj koji mu pripišu. Postoje situacije kada roditelji treba da se prave kao da se ništa nije dogodilo, da su se hrvali i slično, tako da će to objašnjenje djetetu možda biti sumnjivo, ali će ga prihvatiti. Postoje situacije kada djetetu treba reći da su se mama i tata voljeli. Ako je scena eksplicitnija, potrebno je razgovarati s djetetom, saznati kako je ono tu scenu doživjelo, a onda mu dati primjereno objašnjenje. Uvijek treba stavljati seks u okvir odraslosti i ljubavi, kao način na koji se odrasli vole.

Mnogi roditelji izbjegavaju s djecom pričati o seksu. Često su i u nedoumici po pitanju dobi kada djeci treba objasniti ove pojmove. Da li treba čekati da dijete samo postavlja pitanja, inicirati ovakve razgovore, ili se osloniti na informacije iz medija, od vršnjaka?

Dijete nema informaciju o seksu, ali već s pitanjem: "Kako se rađaju djeca?" Ono stvara mogućnost roditelju da počne oblikovati predstavu o onome što će se kasnije nazvati "seks". Danas znamo, i na osnovu istraživanja koje ste spomenuli, da djeca prerano saznaju o seksu. Zato je dobro da roditelj ne čeka da ga netko preduhitri, već treba tijekom djetetovog razvoja povremeno pokrenuti ove teme kako bi dijete polako vodio ka ispravnim stavovima o seksu. Kada dijete jednom stvori neke zaključke o seksu, tada ih je teško ispraviti, naročito ako roditelj i ne zna da ti zaključci postoje. Zato treba razgovarati i djetetu dati dozvolu da može sve da pita što ga na tu temu zanima.

Da li uvođenje seksualnog odgoja u škole može pomoći? 

Seksualni odgoj je bilo zamišljen prije nekoliko desetljeća, kada su mnogi roditelji bili konzervativni i smatralo se da će naredne generacije dobiti kvalitetne informacije o seksu. Međutim, danas djeca mnogo ranije saznaju mnogo više o seksu, nego što su prethodne generacije. Zato je seksualni odgoj nešto što trebaju raditi roditelji, jer mnoga djeca stječu predodžbe o seksu prije polaska u školu. U školama treba postojati odgoj kao predmet, a u okviru njega trebaju se djeca pripremati za stvarni život, u čemu nekoliko tema treba posvetiti seksu, rizicima, reproduktivnom zdravlju, ali i priči o ljubavi, udvaranju, zaljubljivanju, partnerstvu ...

Inače, priča o seksu je kao priča o drogama: kod jednih može djelovati pozitivno i preventivno, a kod drugih može buditi radoznalost. Danas je sve više mladih koji prerano stupaju u seksualne odnose kako bi dokazali da su veliki i odrasli.

Prije par godina, u Engleskoj su počeli u školama propagirati oralni seks, jer su smatrali da bi to moglo smanjiti broj neželjenih tinejdžerskih trudnoća. Prema tome, birokracija je uvijek glupa, tako da roditelji ne trebaju prepustiti drugima da oblikuju stavove njihovog djeteta o tako važnim pitanjima kakva su ljubav i seks.

Zoran Milivojević



Djetinjarije.com