Možemo reći da ima smisla savjetovati ljudima da ne kriju svoju sreću (osim ako to u nekim situacijama zaista predstavlja nepristojnost), ali ne da se negativne emocije uvijek i svakoj situaciji pokazuju u svoj svojoj snazi, jer će to ozbiljno narušiti naše odnose sa drugim ljudima. 

Psiholozi smatraju da su ljudi aktivni, emiteri svojih emocija, te su zato osobito zainteresirani za otkrivanje načina na koje ljudi mogu utjecati na svoje emocionalne reakcije. Svjesni ili nesvjesni način na koji pokušavamo utjecati na svoje osjećaje i na to kako ih ispoljavamo, stručno se naziva emocionalna regulacija. Rezultat emocionalne regulacije je smanjena ili pojačana emocionalna reakcija bilo u intenzitetu ili trajanju. Dakle, emocionalna regulacija se odnosi kako na naše pokušaje da smanjimo ili izbjegnemo negativnu emociju, tako i na strategije koje koristimo da pojačamo i održimo pozitivne emocije.

Interes istraživača, a često i laika je najviše usmjeren na reguliranje negativnih emocija. Pretpostavljamo da je to iz razloga što smanjenje intenziteta i trajanja negativne emocionalne reakcije umanjuje ljudsku patnju. Ipak, postoji skupina istraživača, predstavnika tzv. "Pozitivne psihologije", koji se upravo bave značajem pozitivnih emocija u očuvanju mentalnog zdravlja. Prema ovim istraživačima, posao psihologa nije samo da pomaže ljudima da umanje bol, tjeskobu i stres, već i da potiču pozitivna emocionalna stanja kao posebnu strategiju za prevenciju i očuvanje mentalnog zdravlja.

Postojeća istraživanja koja se bave emocionalnom regulacijom sugeriraju da individualne razlike u regulaciji emocija imaju značajne posljedice na različite aspekte života čovjeka, npr., na njegovo zdravstveno stanje. Regulacija emocija je važna jer izaziva promjene u dinamici naših osjećaja tako što utječe na njihovu pojavu, intenzitet, održavanje ili ublažavanje na fiziološkom planu, u ponašanju iu subjektivnom doživljavanju (Gross & John, 2003).

Za one manje upućene, svaka emocija ima tri bar tri komponente: fiziološku (promjene u organizmu), ponašajne (kako se to manifestira u vanjskom ponašanju, mimici, gestikulaciji) i subjektivni doživljaj (kako prepoznajemo i psihološki doživljavamo emociju).

Posvetiti ću pažnju razlikovanju regulacije emocionalnog ponašanja i regulacije misaonog sadržaja u vezi s emocijom:

★ Regulaciju emocionalnog ponašanja predstavlja inhibicija, prigušivanje, (ili stručno supresija) izvana vidljivog emocionalnog odgovora. Drugim riječima, kad gušimo i prikrivamo intenzitet negativne emocije.

★ Regulaciju misaonog sadržaja predstavlja drugačija interpretacija situacije koja pobuđuje emociju, i to na način koji mijenja samu emocionalnu rekaciju. Ova misaona strategija se stručno naziva preformulacija. Preformulacija može biti pozitivna i negativna. Pozitivna preformulacija se odnosi na povećanje pozitivnih emocija, a negativna na redukciju negativnih emocija. Dakle, regulacija ponašanja se odnosi na već nastali emocionalni odgovor, a regulacija misaonog sadržaja se događa prije nego što emocionalni odgovor nastane i na taj način utječe na njegov intenzitet i kvalitetu (Ochsner & Gross, 2005).

U ispitivanju posljedica supresije i preformulacije kao načina reguliranja emocija, istraživači dolaze do zaključka da supresija smanjuje ekspresiju emocije, ali ne i subjektivni doživljaj emocije. Dakle, prigušivanje negativne emocije se manje vidi, ali isto osjeća.Sa druge strane, preformulacija dovodi do smanjenja negativnog iskustva i ekspresije negativne emocije, bez povećanja u fiziološkoj aktivaciji. Drugim riječima, kada drugačije interpretitamo i tumačimo situaciju oko koje se naša emocija aktivira, ne samo da je negativna emocija manje vidljiva, već je i njezin intenzitet zaista manji, a naš doživljaj lakši.

Do ovih zaključaka istraživači su došli izvodeći eksperimente u kojima su različite skupine ispitanika nakon gledanja emocionalno pobuđujućeg filma dobivale zadatak da izvrše supresiju ili preformulaciju (kontrolna skupina je samo gledala film), a kod svih ispitanika su praćeni elektrodermalni i kardiovaskularni indikatori emocionalnog odgovora. Subjektivni doživljaj emocije je provjeravan prije, tijekom i nakon gledanja filma. Ovo je jedan od načina kako psihologija kao znanost testira određene teorijske postulate, kako bi psiholozi praktičari koristili provjerene metode u radu s ljudima.

Istraživanja su također pokazala da osobe koje češće koriste preformulaciju kao strategiju regulacije emocija bolje funkcioniraju, imaju zdraviji emocionalni život i kvalitetnije međuljudske odnose. U kliničkim istraživanjima pokazalo se da osobe koje češće pribjegavaju preformulaciji pokazuju manje simptoma depresije. One su zadovoljnije svojim životom i optimističnije. Također pokazuju više pozitivnih rezultata u ostalim indikatorima mentalnog zdravlja: samorazvoju, samoprihvaćanju, kontroli uvjeta u vlastitom životu, jasnoj svrsi života, stupnju osobne autonomije i boljim relacijama s drugim ljudima (Gross, John, & Richards, 2008).

Međutim, mi smo ovdje do sada uglavnom istaknuli korist od preformulacije u redukciji negativnih emocija. Ali, ovu strategiju možemo koristiti i za intenziviranje pozitivnih emocija, bez reduciranja negativnih. Nekad je zaista potrebno da se da negativna emocija izrazi, pa je nije korisno reducirati (npr. tuga nakon gubitka). Zato se kao alternativna strategija može koristiti intenziviranje neke druge pozitivne emocije, bez "diranja" ove negativne.

Pozitivna i negativna preformulacija mogu, dakle, funkcionirati neovisno jedna od druge, a imaju i različitu neurofiziološku temelju. S obzirom na to da pozitivne emocije imaju koristan učinak na opće zdravstveno stanje, ako se učestalo primjenjuje, pozitivna preformulacija može voditi do poboljšanja općeg psihološkog blagostanja i veće otpornosti u stresnim situacijama.

Na kraju ćemo pokušati najplastičnije i najkonkretnije opisati kako ove strategije zapravo izgledaju:

★ Kada bi suštinu negativne preformulacije željeli pretočiti u riječi ona bi glasila: "Kada želim umanjiti doživljaj nekog negativnog osjećaja, mijenjam način razmišljanja o situaciji u kojoj se nalazim."

★ Pozitivna preformulacija bi zvučala: "Kada želim doživjeti radost ili zadovoljstvo, prebacim misli na nešto drugo".

★ Supresija bi, s druge strane, glasila: "Kontroliram emocije tako što ih ne pokazujem".

Ovim tekstom željeli smo istaknuti prednost preformulacije kao konstruktivnije i zdravije strategije u regulaciji emocija. Stoga na postavljeno pitanje koje zanima svakog čovjeka "Kako pametno regulirati emocije" odgovaramo: mijenjajte način na koji razmišljate o događajima i situacijama u kojima se nalazite, a naročito kada je to jedino što možete promijeniti.

Stanislava Popov
psihologinja i psihoterapeutkinja