U kulturama širom svijeta, optužbe o nečistoći su bile usmjerene prema ženama... Muškarci su bili oboružani "deterdžentima" u vidu obreda, tabua i religije. To nas Ladies dovodi do pitanja -što je nered?

Uobičajena definicija je "stvari na pogrešnom mjestu". Što znači -cipele na podu nisu problem ali cipele u krevetu su katastrofa. Mrvice na stolu ok ali na podu -ajme majko... itd. Počnete shvaćati da je nečistoća pitanje koncepcije. Naše ponašanje prema stvarima o kojima se razmišlja kao "nečistima" obiluje besmislicama, nedosljednostima i zbunjujućim premisama!

Prljavština ima u sebe ugrađenu psihološku dramu. Pedantni ljudi (a u tu kategoriju se bar na neko vrijeme ubrajaju sva socijalizirana ljudska bića) osjećaju da im prljavština prijeti nekom nejasnom opasnošću. Straši nas kaosom.

Pokušajte saznati od ovisnice o čišćenju  -što je diosta tako zastrašujuće u neredu u kupaoni, što izaziva neodgodive noćne epizode čišćenja  i zašto mrvice sa šanka trebaju biti uklonjene pri izlasku iz kuće...  (Da budem iskrena ustvari pišem i o sebi. Zato svaki puta kada izlazim iz stana čisteći sve što smatram nečistim -zaboravim laptop, mobitel, ključeve, spise...) Ako sve navedeno pitate neku ženu -nećete ništa pametno saznati  no budete li inzistirali -većina će to ludilo racionalizirati pričom o bolestima i klicama. Moja (znatno ležernija) frendica kaže da fali još mrvičak, pa da goste dočekujem s kirurškom maskom na licu i rukavicama; k'o Michael Jackson.

Kalaharski Bušmani vjeruju da će im muževnost hlapiti sjednu li u ženski dio kolibe... Tako i mi strahujemo od boleštura koje prenose mikroorganizmi i gnušamo se prljavštine u skladu s pretpostavkama naše kulture. Kao i Bušmani od pretpostavki svoje kulture. Ni mi kao ni oni, nemamo znanstvenu utemeljenost takvog ponašanja. Čišćenje donosi privremeni nadzor i "uvodi red"  kao što to čine svi oblici obrednog ponašanja. Učinkovitost svakog obreda je smiješno kratkotrajna.

U svakom društvu postoji neka vrsta spolne podjele rada a ženska "kućna" uloga postala je sporna a "tko šta treba raditi" je uvijek sporno pitanje... Ustvari nije! Čak i žene koje zarađuju više od partnera i duže rade i rade u smjenama -obavljaju najveći dio kućnih poslova. Što ih ne čini osobito sretnima (naprotiv!) no svakako od toga ne treba raditi političko pitanje zahtijevajući da "rad u kući" bude posebno plaćen! Hahahaha... Jer neće biti nikada! 

Iz nekog razloga, većina muškaraca neredu ne poklanja dovoljno pozornosti. Ne primjećuju što treba biti učinjeno. Moguće je i da su za sve krivi oni nesretni hormoni u kojima su žene zaglavile. Predmenstrualni, postmenstrualni, predklimakterični, klimakterični, postklimakterični...

Prema općim zapažanjima -muškarci koje su odgojile feministički nastrojene majke, više participiraju kućne poslove no moram biti poštena pa konstatirati, da znam puno žena koje ne dozvole "njemu" da joj se mota dok čisti i kuha! On joj želi pomoći  i predlaže da jedu vani  to kod nje izaziva još veći bijes. Čovjek bi pomislio da želi biti ljuta bez obzira zašto.

Opsesija čišćenjem je nastrana!

Ne omalovažavam žene koje su manijakalno posvećene kućnim poslovima, no one zaista vode ljuti rat s neredom i ako se neko živo biće uopće usudi kročiti joj u kuću, one prema njemu osjećaju ogorčenost jer samo dodaju posao na njenu sizifovsku hrpu... Nakon toga maltretiraju sve koji se maltretirati daju da su usamljene, nevoljene itd. Opsesivno čišćenje žene čini smiješnima i graniči s nastranošću. Egzistencijalno ne možemo biti slobodne  jer smo opsesivno obuzete bezuspješnim pokušajima nadzora  nad budalaštinama.

Opsjednutost čistoćom krivac je i za sve veći porast alergičnih osoba. Zbog težnje da živimo u čim čišćim uvjetima, postajemo preosjetljivi. Zato ženskice -čistite manje, družite se više i slobodno vrijeme provodite slobodni… Evo, gledam sobu moje najmlađe kćeri i mislim si da li da pozajmim viljuškar od frenda građevinca da samo malo raskrčim ulaz... A točno zna gdje joj je što! Njoj alergija ne prijeti, hvala Bogu. Malo nas i s vremenom oplete manija, zaključujem. Dok smo mlade, sve bi radile prije nego čistile.

Čista kuća je sretna kuća ako zapošljavate kordon spremačica. Sve ostalo je… Poremećaj! Najveći strah na ovom svijetu je strah od istine. Ljudi se istine plaše jer su naučili vjerovati u laži. Bilo istinito ili lažno jedino znanje pruža osjećaj sigurnosti. A ne čista kuća! Vidjela sam na svoje oči u kakvoj prljavštini žive ljudi u Indiji, Izraelu, jugu Italije... I svi živi!!! I ne samo živi već i veseli... Druže se... Zezaju... Vole...

Život je jedan. Želite li ga živjeti punim plućima to pretpostavlja život s osjećajem vlastite vrijednosti. Volite sebe a ne sterilne uvjete života. 

Alma Draganić-Brkić