Suzana Ferber koja će kasnije postati Žuži Jelinek, rođena je kao u Budimpešti 17. 7. 1920. Odrasla je uz trojicu braće u siromašnoj židovskoj obitelji gluhonijemih Izidora i Ruže Ferber.‪

Nakon njenog rođenja obitelj se odlučila vratiti iz Mađarske u Hrvatsku tj. Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nastanili su se u Zagrebu gdje su živjeli na kraju Maksimirske ceste, u sirotinjskom dijelu grada u teškim uvjetima.  Majka joj je bila kućanica, a otac Izidor je izrađivao četke koje je prodavao po kućama. Iako se  očeva sestra, udala za bogatog zagrebačkog Židova u Ulici baruna Trenka,  nisu imali puno koristi od nje. Teta se sramila siromašnog, gluhonijemog brata, pa ih je, kad su je posjećivali, primala u kuhinji.

Upravo zbog toga, Žuži se već s 12 godina zaklela da će imati uspješan život i karijeru, poniženja koja je pretrpjela u djetinjstvu bila su odlučujuća u njezinoj namjeri da ima pristojan život bez oskudice.

Završila je školu za krojačice u Zagrebu, a već sa 17 godina krenula raditi u Pariz, kao krojačica u tvornici Nine Ricci, poznate francuske dizajnerice. U to vrijeme, upoznala je i Coco Chanel za koju je kratko radila.

Po povratku u Zagreb otvara krojačku radnju i šije za bogate židovske obitelji. 1941. se udala prvi puta; za uglednog zagrebačkog zubara dr. Eriha Jelineka. Iz tog braka ima dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu.‪

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) sva trojica Žužina brata su ubijena. Za vrijeme boravka u Rijeci, gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Žuži je zavela talijanskog časnika, te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku Esplanadu. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: "Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga."‪‬

1943. se pridružila Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije kao bolničarka u zubnoj ambulanti 35. ličke divizije.‪

Nakon rata opet je počela raditi kao krojačica.

U 40. godini života ponovo hrabro odlazi. Ovaj put u Sjedinjene Američke Države gdje  nastavlja sa šivanjem. Po povratku u Zagreb, Žuži je saznala da ju muž vara s kućnom pomoćnicom što ju je jako pogodilo.

Njezina putovanja zasmetali su Josipu Brozu Titu koji je smatrao da promoviranje njezinih modela kao "Žuži Jelinek" nije dobro za samoupravni socijalizam SFR Jugoslavije. Umjesto toga, ponudio joj je mjesto direktora makedonske modne tvrtke "Teteks", pod čijim imenom bi predstavljala svoje modele. Žuži je Titovu ponudu odbila, te seli s djecom i roditeljima u Ženevu. Danas u istoj ulici u kojoj je tada tražila najjeftiniji stan za njih petero, ima četiri kuće.

U Zagreb se vratila 1964. na Titov poziv, a nakon povratka je šivala za Jovanku Broz, prvu damu Jugoslavije.‪ Njezin uspjeh nitko nije mogao ignorirati -bila je prva koja je svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu, te je tako obišla Europu, Ameriku, Bliski i Daleki Istok. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao "ambasadorom mode". Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao "najpoznatijom modnom kreatoricom iza Željezne zavjese".

Od 1994. je redovna kolumnistica hrvatskog časopisa Glorija, a tijekom života napisala je deset knjiga, od kojih je zadnja objavljena 2013. pod imenom "Živjeli muškarci" i sastoji se od njezinih kolumni iz časopisa Glorija.

Ostale Žužine knjige su "Mijenjaju li se muškarci", "Žene, osvajajte...", "Od seksa do vječnosti", a pisala je i o svakodnevnim problemima, zdravstvenom odgoju, osobnoj higijeni i odnosu prema novcu. O Žuži je snimljen i biografski dokumentarac redatelja Darka Halapije i scenaristice Andree Ćakić, a u produkciji Hrvatske radiotelevizije.

Četrdesetominutni film pod nazivom "Mislim da ja to ne zaslužujem" je premijerno prikazan 2007. godine u kinu Tuškanac. Steven Spielberg je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom Holokausta riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila.

Žuži trenutno živi na relaciji Zagreb-Ženeva-Opatija. U braku je s četvrtim suprugom, sucem Miloradom Ronkulinom za kojega se udala u 80 godini života. Dugogodišnji član Vijeća Židovske općine Zagreb.

Predsjednik Vijeća Židovske općine Zagreb dr. Ognjen Kraus, joj je 2006. uručio posebno priznanje, odavši tako divljenje njezinom filantropizmu i posebno pomoći "Domu umirovljenika Lavoslav Schwartz".‪

2014. je u Židovskoj općini Zagreb, predstavljena autobiografija Žuži Jelinek u kojoj je  napisala da je vjerski gledajući ateist, i to još od 1941 kada su joj ubijena sva tri brata.

U tim mračnim vremenima pomislila je i postavila si pitanje: "Gdje je bio Bog?".‪

Vidite, ja sam kao sedamnaestogodišnjakinja živjela sama u Parizu. Dobila sam slabo plaćeni posao u salonu Nine Ricci i svaki sam dan odlazila na ručak u jedan lokal u blizini. Uvijek sam jela omlet sa šunkom jer je to bilo najjeftinije. Nisam bila ljepotica, ali muškarci su mi često prilazili. Nikada nisam prihvatila ponude koje bi mi sigurno olakšale život. Ja sam željela sama uspjeti. Više od novca željela sam biti netko! Rođena sam u siromašnoj obitelji. Moji su roditelji bili Židovi i oboje su bili gluhonijemi. Naša nas je rodbina prezirala i uvijek su nas primali u kuhinji, a ne u salonu. Da sam prihvatila neku ponudu, moj bi se san o ugledu srušio.

Što biste savjetovali mladim djevojkama?
− Neka uče jezike. Meni je to pomoglo. Naravno da moraju završiti fakultet, ali to nije dovoljno. Trebaju imati zvanje s kojim se može zaraditi novac. Od toga ne treba odustati. Muškarci dolaze i odlaze ili ih ostavljamo. Ostaje samo ono što smo same stekle i naučile. Imam dva stroja koji su mi bili važni u životu. Onaj za šivanje, koji nikada nisam ostavila i uvijek me je izvlačio iz nevolja. Drugi za pisanje, na kojem pišem kolumne.