Ja sam uzrok, a sve drugo je posljedica. Za vjernike je ova rečenica bogohulna... A šta ćemo sa biblijskom  "Traži i biti će ti dato"? Ili "Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku"? Sinonim za Stvaraoca je vječnost, beskraj i svemoć, a za čoveka sve suprotno – prolaznost, ograničenost i nemoć. Najjači argument ateista je iskustvo koje pokazuje da smo toliko puta željeli, nastojali, čeznuli, molili, a nije se desilo i nije se materijaliziralo. Pa naravno da nije, jer je mlako, polovično, malodušno i nejako!

Da li ste ikad vidjeli posljedicu bez uzroka? Nema uzroka bez posljedice. Nema cilјa bez želјe. Cilј je izvana, a želјa unutra. Želјa je uzrok. Ali što je želјa, kad pogledamo u dubinu? Želja je misao. Dakle, misao je uzrok, a sve ostalo je posljedica. Da li ste videli bilјku bez sjemena, životinju bez sjemena, tielo bez sjemena? Ne postoji. Sjeme je uzrok. A priroda sjemena je misao. Zar ne piše u Bibliji "Na početku bijaše riječ", koja je u stvari ozvučena misao, kao što je misao neozvučena riječ? Dakle, misao je sjeme.

Ovo nije filozofiranje. Ovo su iskustva života. Nema jabuke koja je nikla bez sjemenke... Ni ptice nema bez jajeta, niti bilo kojeg stvora bez sjemena. Čak i lјudsko tijelo se ne može začeti bez sjemena majke i oca. I lјudska duša ima sjeme, a zove se misao. Misao je sjeme lјudske duše. Zar nije rečeno "Kako siješ, tako žanješ"? Vijernici kažu -Bog je stvorio čoveka na svoju sliku i priliku, baš po tom principu – sijanja misli u prostor svemira. I mi se poslije pitamo tko to muti moju vodu? Samo Ja. Svatko sebi.

Zakon privlačenja iskušavamo svakodnevno oko sebe, od gravitacije, plime i oseke, magnetizma, privlačenja spolova, ali i misli. Svemir nije besmisao, iako je stvoren od nevidlјivog uzroka. Taj nevidlјivi uzrok se zove inteligencija. Svako ima inteligenciju. Inteligencija ima prirodu kreativne praznine. Ne može se vidjeti, dodirnuti, čuti, pomirisati i kušati ali se zna da postoji. Znamo da postoji na osnovu proizvoda njenog djelovanja. Proizvodi njenog djelovanja su dokazi postojanja. Inteligencija je sila stvaranja. Inteligencija stvara preoblikovanjem NIŠTA u NEŠTO. "Tvar" je hrvatski izraz za latinski -materia. Tvoriti znači pretvoriti nemateriju u materiju. Stvaranje je uvijek oblikovanje nematerije u materiju. Mada, i materija se može preoblikovati u nemateriju.

Prvi zakon termodinamike govori upravo o tome: energija (materija) je neuništiva. Ona se samo preobražava u drugu formu energije, kao što voda isparavanjem prelazi u novo agregatno stanje -paru. Fizičari kažu da između materije i energije stoji znak jednakosti. Ne kažu to samo oni. To pokazuje i naše svakodnevno iskustvo. Materija je energija, a energija je materija. Kao što voda poprima različite forme materije i energije, od leda, vode, pare do dva atoma vodika i jednog atoma kisika, tako svaka energija ima svoj grubi i suptilni izraz u percepciji promatrača.

Neke energije se ne mogu detektirati čulima, a druge se mogu doživjeti nekim čulima. Svjetlost se može vidjeti očima, ali se ne može čuti, okusiti ili pomirisati. Nuklearna energija se ne može detektirati ni jednim čulom. Inteligencija je energija koja, za razliku od nuklearne energije razaranja, stvara! Ni ona se ne može detektirati ni jednim čulom, ali se može doživjeti preko svojih proizvoda. Tako smo zapravo svjedoci magije stvaranja nečega iz ničega.

Druga je priča što se ne koristimo svojim talentom. Ili ga koristimo na svoju štetu. Uostalom, sve što čovjek koristi u svijetu materije ima efekt stvaranja i razaranja. Električnu energiju koristimo na razne načine, ali ona nas može ubiti. Nož koristimo za rezanje kruha ali nas može povrijediti. Čak i voda može nas može ubiti iako bez nje ne možemo živjeti.

Kao što tijelo ima organe, ruke, noge, čula, tako i inteligencija ima svoje organe -misli. Mislima inteligencija suptilno dodiruje objekte stvarnosti. Misao se tako spaja sa drugim mislima i objektima. To je vječni zakon. Misao je proces spajanja. Misao je most od duše do duše. Kada emitiramo misli iz prostora svoga uma u vanjski prostor mi stvaramo vezu sa objektima stvarnosti. I dokle god emitiramo misli, mi smo u procesu privlačenja.

Tako kozmos pulsira, kroz zračenje i prestanak zračenja. Kosmos pulsira kao i naše srce, kao i naša pluća kao i naš um. Čovjek je fizički izraz nefizičke inteligencije koju je nazvao duša. On funkcionira po principu zračenja i privlačenja. Zrači misli, želјe, osjećanja, riječi i postupke i privlači isto to iz svoga okruženja. Nije slučajno čovjek nefizički dio sebe nazvao duša. Taj pojam je nastao iz iskustva.

Okružen materijom osvjedočenom čulima, čovjek je, osjetio kretanje nevidlјivih sila zraka i vjetra.

Vjetar je kretanje nevidlјivog a postojećeg. To ga je asociralo na vlastiti dah koji je takođe kretanje nevidlјivog. Tako su nastali pojmovi dah, duh, izdah...iz čistog iskustva. Tako je po analogiji nastao i pojam duša, koji govori o nevidlјivoj realnosti. Inteligencija i duša govore o istoj realnosti.
Inteligencija je fundamentalna realnost. Na latinskom riječ subjectum znači podloga, osnova, na kojoj sve počiva. Vidite li kako je jezik inteligentan fenomen?

Subjekt stvara objekte. Misao je organ subjekta. Magija života je STVARANJE. Sama ta riječ ukazuje na suštinu pojave: oblikovanje tvari iz netvari. To je fundamentalno svojstvo života ali i čovjeka kao elementarne čestice Života. Čovjek uvijek stvara iz prostora nematerije. Ljudi, shvatite, ovo nije teoretiziranje, već svačije djelovanje.         

Kako se to može primijeniti u životu?

Znanje koje ne može primijeniti u životu i nije neko znanje. Prvi zakon, zakon svemira, kaže – sve je mir. U matematici „sve“ je ravnoteža iskazana simbolom cifre nula. To je naš izvor i naše ušće. Drugi zakon svemira je stvaranje. Stvaranje je proces rađanja, rasta, sazrijevanja, cvjetanja i davanja ploda. U matematici je proces rađanja izražen cifrom jedan. Drugi zakon svemira je zakon privlačenja. U matematici je izskazan cifrom dva. Jedno je stvorilo dva. I u biologiji ameba se razmnožava diobom, dijelјenjem sebe na dve jedinke. To isto radi i čovek. Iz svemira svoje duše pali iskru stvaranja tako što sebe dijeli na dva, na subjekt i objekat, na misao i sliku svoje misli. Tako uvijek začinje proces stvaranja.....
         
Drugim riječima, mi stvaramo svijet oko sebe, prostor, lјude, događaje i okolnosti. Mehanizam stvaranja je proces stvaralačkog zamišlјanja. Da li smo i jedan trenutak bez mašte, tog prostora stvaralačkog zamišlјanja? NE. Čak i u snu mašta ne prestaje da funkcionirati iako se zove snivanje. Mašta je naša laboratorija u kojoj cijeli dan konstruiramo slike. Međutim, poneseni procesom stvaranja zaboravlјamo da smo mi kreatori svoga djela, pa nam se učini da to netko drugi radi umjesto nas.

Nema drugog kreatora osim nas, drugog kovača moje sreće, osim, ako mi to ne dozvolimo, ali ta dozvola je opet naša kreacija. Mi smo slobodni kreatori svog života, bez obzira koji scenario stvaramo.

Čovjek je oduvijek imao tu magičnu moć stvaranja materije iz nematerije, samo ju je prekrio velom zaborava. Na sreću, pojedinci su u čovječanstvu podigli velove zaborava i rekli nam svoja otkrića.

Isus. Otkrio je carstvo nebesko u čovjeku. U toj izjavi imamo dva simbola realnosti, carstvo i nebo. Osnovna odlika carstva je neograničeno prostranstvo kojim se vlada. U simbolici, svaki čovjek je vladar neograničenog prostranstva svog carstva. Osnovna odlika neba je nematerijalnost. Tako je Isus objavio da je svaki čovjek vladar neograničenog prostora realnosti u kojoj se sve podčinjava njegovoj volјi. Naša mašta je carstvo nebesko u kojoj vladar nije abdicirao.

Nikola Tesla. Sve ovdje rečeno on je pretočio u praksu. Neograničeno obilјe svoje duše preoblikovao je u neograničeno obilјe materijalnih formi. Objasnio je u svojoj Autobiografiji  kako je počeo i kako je stvarao. Počeo je iz nužde i prisile volјno upravlјati svojim mislima i oblikovati ih u scenarije. Nije dozvolio da priče oblikuju njega nego je ostao vladar u svome carstvu nebeskom.

Vježbao je pet godina uprkos svim mogućim iskušenjima ovozemalјskog života i nabildao svoj kreativni mehanizam umnog stvaranja do ispunjenja one biblijske; da je Bog stvorio čoveka na svoju sliku i priliku. Dokaz su desetine i desetine njegovih patenata i brojni uređaji koje naslijeđuje ovaj svijet, evo već više od sto godina. Kako je radio? Kako je stvarao? Iz laboratorije svoje mašte uzimao je zrake pažnje i oblikovao u misli, riječi, priče i slike i događaje sve dok se nisu pretvarili u materijalnu realnost.

Citat iz Tesline Autobiografije:
„Kada zatvorim oči, ja neizbježno prvo vidim ujednačenu vrlo tamnu, plavu pozadinu kao što je nebo u vedrim noćima bez zvijezda. Kroz nekoliko sekundi ova pozadina se prošara velikim brojem svetlucavih zelenih mrlјa, raspoređenih u nekoliko slojeva koji polako idu prema meni. Onda se sa desne strane pojavlјuje divna slika dva skupa paralelnih gustih linija u svim bojama, a preovlađuju zelenožuti i zlatni tonovi. Odmah zatim linije postaju svijetlije i cijeli prostor biva posut točkicama treptećeg svetla. Slika se polako kreće kroz vidno polјe i za desetak sekundi nestaje na lijevoj strani, ostavlјajući za sobom prilično neprijatnu i tupu sivu pozadinu, koja vrlo brzo ustupa mjesto moru oblaka, koji kao da se pokušavaju uobličiti u živi lik. Čudno je da ne mogu zamisliti lik u tom sivilu sve dok ne stignem u drugu fazu. Svaki put prije nego što zaspem, slike lјudi i predmeta mi prolaze ispred očiju. Kada ih ugledam znam da ću uskoro utonuti u san. Ukoliko ih nema i odbijaju doći, znam da ću provesti besanu noć".

Tako je Tesla pjevao svoje stvaralačke pjesme zajedno sa Goetheom dok je prijatelјu crtao u pijesku transformator struje kojim će obdariti čovječanstvo.

Dr Lina Turkalj-Vajagić