Dakle, nogomet i ja, nula bodova. Potpuno šokirana sam jednom promatrala krasnu staričicu -pravu Španjolku, s punđom na potiljku i briljantnom narukvicom od jedno dvadesetak karata na ruci; kako se pri pogledu na nogometni teren, pretvara u kočijaša koji viče sucu "De puta madre!!!", "Cooooñooo!!!",  "Miiiieeeerdaaaa!!", "Toooontooo!!!"... I to iz sveg glasa! Na stadionu sam i naučila sve najgore španjolske psovke. To moje znanje je dobro došlo (kao što svako znanje kad-tad dobro dođe) mojim frendovima koje bi, kad su odlazili u Španjolsku, snabdijevala šalabahterima s najgorim psovkama. Ne znam zašto je to svima slatko čuti od stranaca (kad već malo krene komunikacija) ali -je. No velim, nikada nisam mogla shvatiti španjolsku zaluđenost nogometom. Baš kao niti zašto je problem ubaciti malu lopticu između stativa udaljenih sedam i pol metara, da bi to baš opravdalo što za godinu dana zarade koliko vrhunski neurokirurg koji operira ljudski mozak, u toku čitavog radnog vijeka. 

Kako se mijenjao ženski pogled na nogomet

Ima jedan stari vic - Zašto žene ne komentiraju utakmice? -Ne mogu nogometaši toliko brzo trčat koliko mogu žene brzo pričati! Mislim da on najbolje govori o obostranom preziru između nogometa i žena. No stvari se mijenjaju.

Vratimo se malo u prošlost. Dok su se igrale utakmice kvalifikacija za prošli Mundijal, grad je bio avetinjski prazan. Prizor kakav nisam vidjela od uzbune za opću opasnost u Šibeniku. A sniženja krenula. E sada bi trebalo kupovati, padalo mi je na pamet... Biti ćemo same blagajnica i ja! Jedan na jedan. Prizor iz raja.

Uđem prvo u H&M kupiti kćeri grudnjak za trening. Međutim, shvatim da nisam jedina koja razmišlja konstruktivno. Žene su mahom prepoznale rijetku priliku da u miru božjem peglaju karticu pa su prije polaska kupile (vjerojatno i) par gajbi piva, nešto preslanih, preljutih i premasnih grickalica koje će mamiti na još jednu pivu, pa još jednu... Dok ga ne smanta u potpunosti, tako da može mirno i dostojanstveno unijeti vrećice iz šopinga u kuću, dok on u besvjesnom stanju s identično zavaljanim frendovima leži na kutnoj garnituri. 

Već godinama ne koristim vrijeme kad su muškarci prikovani za utakmicu, da u miru kupujem. A vidim nisam jedina. Ne znam da li sam se izmjenila ja ili nogomet (bit će da je nogomet hahaha) ali danas sam otišla od prijateljice kad je bilo najnapetije, da mogu u miru doma pogledati utakmicu naše repke. Ozbiljno mislim da se izmijenilo puno toga vezano za nogomet! Nogometaši vrlo suvislo, čak i pametno pričaju kad mi pod bradu gurnu mikrofon, nisu odjeveni ko Cigići, ne voze ko Hercegovci, ne bahate se, svako malo pročitaš o njihovim prijateljstvima iz pješčanika, o djeci čiji su brižni očevi,... Njihove žene više nisu iritantne, seljački odjevene sponzoruše već ih ima poprilično decentno odjevenih dama s vlastitim karijerama i vlastitim snovima.

Tko god kaže "nije najbitnije jesi li pobijedio ili izgubio", vjerojatno je izgubio

Od kako je svijeta i vijeka, ljudi imaju potrebu za idolima kojima će se diviti. Nekad su to bili carevi i kraljevi koji bi im mahali iz blještavih kočija, onda su došli razni zabavljači pa u novije doba glumci i rock zvijezde da bi danas ne pijedestal idolatrije zasjele reality zvijezde i nogometaši.

U neka davna vremena kada su se štovale drugačije vrijednosti, pojam celebrity, koji nam je danas dobro poznat -nije ni postojao. Pažnju šire javnosti mogao je privući hrabar vojnik, vitez uspješan na turnirima ili lokalni mudrac koji je svoje misli dijelio s onima koji su ga bili voljni slušati. Za razliku od danas, kada pojam "filozofirati" ima negativnu konotaciju i označava besmisleno lupetanje bez poante i cilja, filozofi su nekoć uživali ugled, a cijenili su se i znanstvenici i njihov doprinos društvu. 

Glumačka profesija dugi je niz stoljeća bila na istoj razini s prostitucijom, a tek suvremeno doba glumcima donosi status slavnih osoba čije postere ljepimo po zidovima i kojima smo nekoć tražili autograme, a danas se hvalimo zajedničkim selfijima na društvenim mrežama. Bavljenje glazbom kao način stjecanja masovne popularnosti, također je pojava vezana uz suvremeno doba. No ma koliko god tražili božanske kvalitete u svojoj omiljenoj zvijezdi, ljudi istovremeno traže način kako im se približiti, žele taj čaroban osjećaj da mogu biti poput njih. Ne mogu pjevati poput Adele ili glumiti poput Meryl Streep ali zato mogu udariti loptu nogom! I ne samo što je ta lopta jeftina i svima dostupna – uključivši i najveću sirotinju u tzv. zemljama trećeg svijeta, nego je udaranje iste nogom (naravno, kada je u pitanju amaterska razina) beskrajno jednostavno. Štoviše, intuitivno je. Proveden je, čitav niz istraživanja u kojima se pokušavalo odgonetnuti što će sasvim maleno dijete koje je tek prohodalo, uraditi kad stavite loptu na pod ispred njega. Vrlo mali broj djece će se sagnuti i podignuti loptu ali zato će je ogromna većina njih – šutnuti nogom. I potom je nastaviti kotrljati. Pokušati njome nešto pogoditi… I taj instinkt u većini ljudi ostaje.

Jedna od temeljnih čari nogometa leži u brzoj mogućnosti osobne identifikacije s njime. Volimo gledati druge kako šutaju loptu nogom jer sami to volimo raditi.

Mit "zaleđe"

Nogometna pravila su iznimno jednostavna (u komparaciji s npr. kriketom). Čak i ono famozno zaleđe koje je postalo simbol sprdnje protiv pripadnica ženskog spola, se zapravo vrlo lako da shvatiti, a to je jedino pravilo u nogometu koje treba naučiti i koje moderira tijek igre. Sve ostalo je prilično samorazumljivo. Lopta je mreži ili nije. Izašla je izvan terena ili nije. Igrač je ili srušen ili nije. Ili je srušen u šesnaestercu ili izvan njega. I to je više-manje – to. Nema tu previše kompliciranja i filozofiranja. 
Sve što je namijenjeno masama ne smije biti suviše sofisticirano i intelektualno kompleksno jer time sama priroda te pojave postaje elitistička. U nogometu elitizma nema.

Osim što je oprema za njega jeftina (sve što vam treba je lopta) i osim što su njegova pravila jednostavna u odnosu na druge sportove, prednost nogometa je što se može igrati više-manje svugdje! Livada ili pješčana plaža ili malo veće dvorište. Umjesto gola mogu poslužiti dva stabla ili jednostavno kamenje. Kada svim gore spomenutim faktorima dodate još jednu komponentu ljudske psihologije - a to je traženje nadomjestka za rat u timskom sportu; postane vam kristalno jasno zašto je upravo nogomet tako popularan.

A ako i dalje niste uvjereni, tu je vraški dobar marketinški potencijal. Da uopće ne govorim potencijal za politički marketing! Svi smo sretni što naši dečki dobro igraju ali mislim da je (ipak) ovaj saziv vlade , zajedno s premijerom Plenkovićem -najsretniji. Naročito taj potencijal za mobilizaciju pozitivnog kolektivnog duha, dolazi do izražaja u zemljama s drastičnim raslojavanjem unutar društva, zemljama pogođenim siromaštvom, zemljama s neuspješnim vladama. Kako se u svemu navedenom možemo prepoznati, uz opću potrebu za (napokon) dobrim vijestima a ne samo katastrofi na svakom koraku, potpuno je razumljivo što svi gledamo nogomet. Pa čak i mi koje nogomet nikada nije zanimao.

Bravo dečki, bravo Vatreni!!! Lijepo mi je djetetu rekapitulirati - vidiš dušo da smo mi Hrvati čudesni ljudi. Ima nas toliko malo a izađemo na teren, pred oči stotina miliona ljudi svijeta i pometemo jednu Argentinu... Evo danas i Island... A ima nas manje od četri miliona... Vidiš kako ljudi uspjevaju kad su složni u ostvarenju cilja... I kad su solidarni! A sutra će večina svjetskih novina imati Hrvatsku kao pobjednika na naslovnici...

Lijep osjećaj. Toliko mi je pofalilo dobrih primjera a toliko me nogomet nabrije na ideju da i puno naizgled iracionalnih ciljeva zajedno i solidarni možemo ostvariti. Život je stvarno -kao nogomet. Dobro kaže Ćiro. Trebaš se naučiti braniti, boriti i priznati grešku. Ponekad prešutjeti, ponekad napadati. Kada je najteže primaš udarce, blokiraš neprijatelja, nadmudriš slabije. Padaš i dižeš se kao da ništa nije bilo i nastavljaš dalje, boriti se za pobjedu. Ljudi koji rade zajedno će uvijek pobijediti, bilo protiv kompleksnih obrana u nogometu ili protiv problema društva.

Kao i u životu, u nogometu je neizvjesno sve do zadnje stotinke. I svatko može ostvariti svoj san.