Ili da kažem pjesnički -ako smo pali, bili smo padu skloni. Razočaranja u  prijateljstvo  rječito govore  da su razlozi za to postojali i na samom početku izgradnje prijateljske veze. Mi ih nismo vidjeli, jer smo investirali svoja očekivanja i preduvjerenja, koja ne odgovaraju realnom stanju stvari. Unaprijed vjerujemo kako  je naš frend spreman na sve da podijeli i olakša našu nevolju.

Čini nam se sasvim opravdano da naš prijatelj žrtvuje svoj interes za neku  našu potrebu ili investiciju. Kada nas stvarnost demantira i naša uvjerenja dožive oseku budemo zbunjeni ili ogorčeni. Zar  je to prijateljstvo?

Sama  ta riječ govori šta se očekuje od prijateljskih veza. Očekuje  se  stvaranje  prijatnosti. Ali kako možemo očekivati od drugih da nam uvijek priređuju ugodnosti i zadovoljavaju naše potrebe,  kada  nismo u stanju ni sami  sebi to u svakoj situaciji i trenutku prirediti?!?

Može li uopće čovjek imati prijatelja, ako sam sebi nije u stanju biti prijatelj?

Prijateljski odnos koji obavezuje i u kojem postoji stalna zabrinutost kako ga sačuvati je mučenje, a ne stvaranje prijatnosti. Zašto ići u takve odnose po svaku cijenu? Glorificiranje prijateljskih odnosa je pouzdan znak vaše navezanosti. Plašite se samoće, pa vam treba netko tko će je svakodnevno liječiti... Muči vas osjećaj bezvrijednosti od kog bježite u odnose sa ljudima koji su inferiorniji od vas, pa se u odnosu na njih osjećate bolje. Nemate dovoljno novca, pa se družite sa onima koji imaju više u nadi da će nešto od toga obilja preći i na vas. Nerviraju vas filozofi koji potkopavaju vašu vjeru u život, pa bježite u okrilje ljudi koji misle isto kao vi. Sve su to prijateljski odnosi koji kriju u sebi neke druge motive za  druženje. To nisu  zdravi razlozi njegovanja  prijateljskih  odnosa.

Iskreno i jedino pravo prijateljstvo je temeljeno na bezuvjetnoj ljubavi.

Činiš drugima bez kalkulacije da će ti se vratiti istom mjerom. Ako odeš na plac i za izvjesnu količinu povrća  daš određenu sumu novca; to je poštena razmjena, ali nije razmjena prijateljstva. To je  razmjena. Ona traje dok se cilj ne postigne. Uvjetovan odnos nije prijateljski, bez obzira u kako suptilne  forme  se zaogrtao. Osnovna odlika uvjetovanog prijateljstva je ucjena. Ako se vaš prijatelj naljuti na vas što se ne viđate svakodnevno  to je pouzdan  znak  da  ljutnju koristi kao ucjenu. Ljutnja kao ucjena u vama stvara osećaj krivnje da nešto niste uradili kako treba. Ona rađa strah od ostavljanja, a biti sam – pa to je strašno! Svaki "lovac na prijateljstvo" to zna dok vreba svoju žrtvu.

Prijateljstvo je vrlo često polje manje ili više prikrivene eksploatacije. U njemu šminka prijateljskog odnosa služi kao mamac da se žrtva upeca, kao u paukovu mrežu iz koje više nema bježanja. Ali tapšanje po ramenu ili svakodnevno povlađivanje vašoj sujeti; kako ste lijepi ili pametni, što su neke od formi lažnog prijateljstva, mogu vam nanjeti  nepovratnu štetu. Tako se događa da vam svakodnevno "prijateljstvo" bude prepreka u izgrađivanju zdravog osjećaja za realnost i sazrijevanje. Tuđe riječi, postupci i geste mogu vas uspavati, učine neopreznim i  odložiti priliku za suočavanje sa stvarnošću. Što se više odlaže moment suočavanja  sa  realnošću i vlastitom odgovornošću  to je kasniji  trenutak buđenja -bolniji.

Možete li zamisliti čoveka koji voli svoga  neprijatelja?  Ne neprijatelja u smislu da vas želi ubiti, već u smislu neprijatelja  koji  kritizira  vaše slabosti i ne povlađuje vašim zabludama?

Zamislite taj paradoks -voljeti   oponenta! Trebate poštivati one koji vam oponiraju, jer su oni vaši istinski učitelji. Oni  ne  dozvoljavaju  da zatvorite oči u prostoru  fikcije vašeg uma već da otvorenog uma, što znači bez preduvjerenja, primate  činjenice  života. A mi obično baš suprotno postupamo prema neistomišljenicima.

I ako im ništa ne govorimo i ne činimo u mislima ponavljamo: daleko im kuća. Ne mora vaš oponent  uvijek biti u pravu! Može on biti u zabludi -baš kao i vi. Ali, činjenica da vas pogađaju njegove riječi govori  da se intimno slažete sa njim. Da ste potpuno sigurni u vaš doživljaj i objektivnu percepciju  nekog događaja, samo bi se nadmoćno i tolerantno nasmiješili svome kritičaru i prezreli njegovu plitku motivaciju.

Lina Turkalj-Vajagić