Dođete i u fazu "ma odoh i ja van dok nisam sasvim ispalila slušajući ove luđake u saboru". No vani vam vrag ne da mira pa se sjetite Bogovićeve subotom. Nakon placa. Ono -granulo sunce a vjetrić piri...I otvorite internetsku stranicu "Večernjeg". Tamo pročitate govor xy oporbenjaka i pomislite -ma di je ovaj bio do sada? Sve čovjek kuži. Dođete natrag, prođe neko vrijeme... Za sve životno važne parnice su vam zakazana 2 ročišta (i postajete svjesni da presudu za vašeg života neće donjeti) a za bezvezarije (tipa pauk, naknada za autorska prava, sudske pristojbe) su vas već ovršili, izlicitirali imovinu i pokopali.

Dakle, lovite se za glavu šta vam bi da se sjetite Bogovićeve u subotu kad već godinama padnete u tri depresije od Bogovićeve do kuće! A nije daleko. Na zebri vas zamalo zgazi imbecil u novom Audiju, malo dalje uredan fini starček kopa po smeću, još malo dalje klinici pijani ko majke u po bijela dana... Pogledate ljude u tramvaju. Kiseli, pogleda u prazno... "Otkup zlata" se zatvorio. (Nema se više što prodati.) Otvorila se pekara. (Radi ko luda.) I onda kažu -pretili Hrvati! Da baš čudno. Od kud sad to?!? Zašto ne jedu više ribe i eko proizvoda? Da, zašto? Stvarno ne znam šta im je. Sigurno jer ne znaju da je to zdravije od kifli. Znači -trla baba lan. A ljudima sve gore.

Gorljivo sam zagovarala ratifikaciju Istanbulske konvencije. Od početka se pitam kako se i to ispolitiziralo do te mjere da ljudi, samo što se ne tuku a za neka, uistinu vitalna pitanja su potpuno nezainteresirani. Bila sam žrtva. Moje prijateljice su bile žrtve (ne samo muža nego i tipa s kojim su se povremeno strastveno viđale već i brata, oca itd.). Četri puta sam Istanbulsku pročitala od a do ž. Četri. Ma jel čitamo mi istu Istanbulsku, pitala sam se slušajući rezultate njihovih promišljanja. Di oni to vide, o čemu pričaju? Ovi nam neku veliku prevaru spremaju, pomislim odmah. Naravno. Što bi drugo pomislio čovjek koji je političan a živi u Hrvatskoj?!? Već smo i par rotacija doživjeli... Onih tko bi gori, sad je doli... I pri tome uopće ne mislim na Marinu Lovrić-Mercel već na puno ozbiljnije igrače. Analizirajući rezultate svog promišljanja dvojila sam između Amera u energetskom monopolyju na Krku i Rusa koji su naprosto ušetali u našu kompletnu prehrambenu industriju. (Vjerojatno su obje pretpostavke točne.)

Prošlo je nekoliko dana...Dolazi mi mail od moje pametne društveno angažirane prijateljice: "Ovo pogledaj obavezno! Pusa." I link. A meni kad link pošalju, kao da su mi mater opsovali. Jer zaista ga nemam kada pogledati s razumijevanjem i mozak mi je stalno na petoj strani a tijelo na trećoj. No obzirom da prijateljica zna kako živim, znam da mi ne šalje link na anti-age kremu. I učitam link... Sabor. Pomislim "Bože, stvarno sam prezabrijala u svoje obaveze, moram je sutra nazvati! Poludila je žena potpuno. Ona meni šalje link na saborsku raspravu??? Svašta!" Ali ajde, mislim -sutra kad je nazovem će me tražiti komentar i piliti ako ne pogledam...Saborski zastupnik Marko Vučetić. Govori o ratifikaciji Istanbulske konvencije!

Nasuprot očekivanjima da će "Mostovci" biti protiv, ovaj je filozof i pročelnik Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru bio za ratifikaciju, a pritom je održao govor koji je imao nezapamćeni odjek. Teolog (diplomirao i filozofiju i teologiju!) koji se usprotivio stavu crkve, zastupnik koji se oteo kontroli stranke, jer je "dužan slijediti svoju istinu čak i da je čitav svijet protiv onoga što je spoznao kao ispravno". Znate, lijepo je to (makar čuti) u saboru a lijepo bi bilo da (jednog dana) u saboru imamo pametne ljude koji slijede svoju istinu... Moram upoznati ovog čovjeka, pomislim. Moram mu postaviti još neko pitanje... Jer ovo sve oko Istanbulske (za razliku od najglasnijih) čovjek -shvaća. Možda on zna i druge odgovore. Kad je Istanbulsku tako prokomentirao (pred nekoliko zastupnika, što je više dobro nego porazno jer vas lupi u glavu prizor čovjeka koji vrlo argumentirano i humanistički komentira aktualnost na razini debate u House of Lords a s druge strane ga sluša par kolega. Dakle, takav kontrast...) Kako sam brza na obaraču, dogovorim se s čovjekom u pet minuta i ispostavlja se da sam se brže dogovorila za sastanak sa saborskim zastupnikom i profesorom na Filozofskom fakultetu u Zadru, nego s nekim bezveznjakom tipa " zamjenik šefa kabineta pročelnika za osluškivanje rasta trave". Što je čovjek važniji kao član društva, to manji trud trebate uložiti da do njega dođete. 

Poslati ću Vam pitanja, kažem doktoru znanosti onako automatikom (kojom sam ga poistovjetila s Margaretom Mađerić koja u svojoj umišljenoj veličini sljubljenoj s notornim neznanjem, s medijima komunicira isključivo preko PR službe, no odmah sam se pokajala). Nije potrebno -odgovori Marko Vučetić. Volim spontan razgovor. 

Kako politički djelovati iz vlastite savjesti i vlastitog razuma

Temeljna odlika ljudskog bića je da razumom spoznaje, slobodno odlučuje i nenasilno djeluje. Otkud u Hrvatskom saboru ovakav nastup -kao da ste došli iz druge galaksije?
Bila je to kritička sinteza svega što sam tog dana čuo. Uspoređivao sam tekst i ono što sam čuo. Očekivao sam da će Istanbulska konvencija lako proći, jer se ne radi o nacionalnom problemu nego o povijesnom civilizacijskom problemu nasilja nad ženama. Očekivao sam da ćemo shvatiti da je to globalni problem, a mi smo, to pretvorili u problem suvereniteta. Tako smo stvarnost nasilja nad ženama sveli na problem obrane religije. Zato sam osjetio potrebu založiti se za jedinstvena ljudska prava i povesti računa o tome da obranim i pravo na religiju kao ljudsko pravo, jer mi se činilo da smo došli pred opasan izbor biranja između Istanbulske konvencije i religije, što ne smijemo. Sudeći po Istanbulskoj konvenciji, čini se kao da je došlo do vremenskog urušavanja, kao da smo zapali u 13., 14. ili 15. stoljeće, argumentacijski se svakako ne nalazimo u 21. stoljeću.

Izgubili smo iz vida da zastupamo građane i to tako da stvaramo Hrvatsku otvorenu za sve građane, a ne za građane koji će robovati nekakvom etnicitetu ili granicama Hrvatske nego koji će biti otvoreni za stvaranje novog vremena i novog svijeta.

Iznimno je bitno shvatiti da se država i crkva sastaju u pojedincu: država ga promatra kao građanina, religija kao vjernika. Mogao se uhvatiti trenutak kada pripadnik klera prestaje biti vjernik i postaje građanin. Katolička crkva bi zbog svog identiteta trebala promišljati i shvatiti u kojem trenutku prestaje biti zajednica vjernika i postaje političkom zajednicom i je li Crkva kao politička zajednica uopće moguća.

Znanje je najsigurnija paradigma da čovjek promijeni vlastite pozicije, od neznalice postane znalac, od siromaštva sebi omogući drukčiji život uz svoj trud i potporu države. Decentralizacija nas je dovela do toga da osjećamo lažnu sigurnost kad svoj grad promatramo kao centar svijeta.

Politika i moral su odvojene discipline i politika je nepolitična kad je se pokušava vrednovati s razine morala. Ne kažem da politika promovira nemoral, nego da moral može biti utemeljen na različite načine -utemeljen religijski, utemeljen civilizacijski, utemeljen filozofijski. Koji moral bi mi trebali upotrijebiti u politici da bi ona bila moralna? Moral je područje kojim čovjek usavršava vlastito djelovanje. Ja nisam moralan s time što pozivam druge da budu moralni nego sam moralan kad ja postajem sve bolji čovjek.

Zastupnici redovito pozivaju na moral. Pozivati se na moral u političkom prostoru znači ne znati što je moral. sabor je postao mjesto u kojem se druge proziva, često na razini klevete i vrijeđanja. Ovo je moj prvi i zadnji mandat u Saboru!

Zašto?
Zato što vjerujem da je u demokraciji bitno mijenjati one koji obnašaju dužnost. Vrlo rado bi sudjelovao u politikama koje su u stanju ostvariti neki cilj ili neke ciljeve. Nama su u politiku ulazili ili ulaze oni koji se prilagode ovakvom političkom sustavu. Danas je on ovakav -ima nas više od 4 miliona a gradova i općina da ih ne možemo niti prebrojiti. Zašto nitko nije shvatio da se u takvom sustavu (unutarnjeg ustroja) generiraju svi problemi? Neprestano se nalazimo u situaciji da pokušavamo pronaći rješenje na proročki način (:-) ) a nitko ne želi reformirati javnu upravu. Nitko ne želi izgubiti birače.