Doduše, kaže da iskreno žali što nikad nisam doživjela vrhunac tijekom snošaja, ali da se oko toga potrudi, hoće, boli ga "ona" stvar. Kad mu zvokoćem da se sve vrti oko njega, brani se tvrdnjom - pa, i ti uživaš!

To je točno, ne mogu poreći, ali znam da bi moglo biti i bolje kad bi predanost bila obostrana. Odakle znam, nemam pojma, jer u holivudskim filmovima toga nema, pornići su mi ultra-dosadni, s frendicama o tome, do skoro, nikad nisam pričala. Ne mojom krivnjom, već uslijed njihovog srama, to ostade tabu-tema. Neke od njih su tako šutljive, da ih mogu zamisliti s krpom preko lica tijekom seksa, kao u "Ljepoti poroka".

S frendovima jesam, ali tko bi u njihove priče vjerovao?

Posebno s jednim koji je sa svojom ženom imao više nego skromnu komunikaciju, ali je "trpanje" bilo više nego uspješno. Palo mu je na pamet da ga folira kad vrišti ali se na toj tvrdnji nije duže zadržavao.

Moj primjer je poseban, što opet ne znam sasvim sigurno, na temelju navedenog. Nevinost sam izgubila rano, u četrnaestoj godini, uglavnom zato što se to već dogodilo mojoj "rivalki" u razredu, i zato što je ON to tražio. Budući da tada nisam bila svjesna svog tijela, uglavnom sam bila kao klada, kao plot s rupom na kojoj piše "pi ...". Žalosno! Potrajalo je to, brat-bratu, nekih šest mjeseci, vjerojatno sam mislila da će me ostaviti ako ne izađem u susret njegovim pretenzijama.

Bio je stariji, dobar frajer - po mojim načelima, ali ne i po nazoru mog oca s kojim sam, nakon smrti majke, i netom poslije "skidanja mraka", počela živjeti. U kući, do tada, maltene ni riječi o seksu, a kamoli - orgazmu. Podozrijevaju da je majka voljela raditi "ono" s mojim ocem, ali su to međusobno zvali "jedenjem juhice". Kakvi debili, grijeh na moju dušu i Bog da im dušu prosti!

Prvo čega se moj otac do'vatio, bio je - moj dnevnik. Iz njega je shvatio da "njegova djevojčica" vodi dvostruki život. Slijedile su zabrane viđanja s onim frajerom, protuhom, po očevom poimanju. Pala sam u depresiju i udebljala se nekih dvadesetak kilograma.

Dakle, bila sam debela, ali željna ljubavi, željna da budem poželjna. Da bih to, kao, iskusila, dovlačila sam muškarce u krevet, kad god bi maćeha i otac zapalili u vikendicu. Postala sam promiskuitetna. Veliku ulogu u tome imao je alkohol. Koliko, govori jedna anegdota, ili, više, elegija. Probudim se jedne noći, nakon pijanke, napipam nešto dlakavo ispod pokrivača, tik do svoje noge. Bože, tko li je sad ovaj, pomislim užasnuto, i onda shvatim da sam zaspala pored plišanog medvjeda. Slatko se nasmijah, ali je gorčina ostala.

U tom moru (također - pijanih) mladića, bio je jedan u koga sam se baš zaljubila. Slučaj je htio da ja njemu budem prva, ali i da tijekom jednog od "vođenja ljubavi", doživim "top" spolnog zanosa. Jednom se, doduše, dogodilo i da sam tijekom seksa zaspala... Poslije opet ništa, iako sam mnogima davala šansu. U međuvremenu sam otkrila čari masturbacije, što opet, ni sa kim nisam mogla podijeliti.

Onda je sve to postalo zamorno, taj niz frajera čijih sam se lica jedva sjećala, a kamoli imena. Tad je bilo u modi da poslije fajronta na Akademiji pokupiš nekog s kim si te noći očijukala. Praznina, kao takva, tuga pregolema,.. Orgazam, misaona imenica.

E, onda se spanđam s bivšim mužem. Njemu seks nije bio prioritetan, već šljokanje. Naše trte-mrte, hopa-cupa, uđi-izađi postalo je sve rjeđe s vremenom. Da ne griješim dušu, izvjestan utjecaj imala je i bolest što je fasovao uslijed raskalašnih momačkoh navika.

To s nama je bilo baš ozbiljno, pa se vjenčamo u crkvi. A to s vjerom sam shvaćala još ozbiljnije, pa sam se i ispovijedala. Tad mi svećenik otkrio ono što sam i ranije znala, da je crkva protivnik (i muškog, i ženskog) onaniranja. Revna, kakva sam bila, prihvatih  korisnički, te je moja "ženskost" posve otvrdla. Podrazumijeva se da o istom nikom nisam zborila, što od blama, što od odanosti (bivšem) mužu.

Sve sam aspiracije potisnula, dok se nisam odljubila. I počela švrljati. U tom švrljanju, istina, kratkom, naletih na aktualnog partnera. Otvori mi se univerzum erotskih odnosa. Ali, bez svršavanja, rezerviranog za ručnu obradu kojoj se, konačno, i na svoju sreću, vratih.

Sad, u jesen svog života, nalazim hrabrosti da tu i tamo neku priupitam kako ona stoji s tim stvarima. Mnoge i dalje ne smijem, jer se udrvene na "s" od "seksa". Jedino s tom S ... i N ... mogu izistinski popričati i čuti različita iskustva.

Obje putene, bez predrasuda, zgodne, lijepe (manje-više) mlade, ali ne dijele isti doživljaj pri spolnom odnosu. Prva nema problema sa orgazmom, druga znanstveno i iz prakse tvrdi da "klimaks" ima isključive veze sa klitorisom (samo kad bi znali koliko me je sramota dok ispisujem ove riječi!). Ova, također, inzistira da je točka "G" - priča za malu (žensku) djecu.

Njezina erotska prošlost također potvrđuje nešto što mi je poznato: da većina muškaraca ne mari za oralno obrađivanje partnerice, što se, u obrnutom slučaju, podrazumijeva. Nekima moraš gurati glavu dolje, kaže, a oni se mršte, gade ...

Ona prva, opet, suprotno, nailazi na tipove koji u tome uživaju. Međutim, nju to osobito ne zanima, preferira obrnute situacije. "Tebi je lako, ti svršavaš i onako", kažemo joj, a ona se smješka. Zgodna, lijepa, mlada, bez predrasuda, i, vjerojatno, primamljivih genitalija.

Naravno da nije sve u osjetljivosti spolovila, kažu na internetu. Nije ni do anatomije, naklonjenije muškarcima. Žene misle na kuhanje, pranje, peglanje ... dok izvršavaju "bračne dužnosti" ili provode aktivnosti njima manje bitne, nego njihovim partnerima. "Točno je, ima žena koje usrećuje sreća njihovih muškaraca", i ne vidi ništa loše u tome ta moja mlada , lijepa, zgodna frendica (pa poslije ode da nekog "izj**e").
cheeky

Nekima, opet, fali samopouzdanje, tvrde na forumima. Smeta im višak kilograma, oklembešene sise, smatraju da su neuke u krevetu. I to se ne da ukloniti ubjeđivanjem partnera da je "s njom sve u redu", ili "da je voli i takvu".

Ljubav prema svome tijelu formira se na drugim razinama.

Nekima to, navodno, nije bitno, dok god je ljubavi i razumijevanja. Neke se zadovoljavaju, pod raznim "nickovima", klitorisni orgazmima. Neke, opet, polude, kad čuju tuđe priče o višestrukim svršavanjima. Neke lažu, na internetu, i u krevetu. Prema nekim istraživanjima, veli jedan muški magazin, čak 70% žena bar jednom odglumi da je u potpunosti zadovoljena. Grče se, kriče i uzdišu, baš kako su vidjele na TV-u u kasnim terminima. Zašto, da ih čovjek pita?

To ne obrađuje taj muški magazin, već znakove koji otkrivaju da li žena laže ili ne laže. "Osjeti da li joj se klitoris smanjio, kakvi su joj otkucaji srca, vidi da li su joj usmine crvene, da li se oznojila", i druge gluposti koje malo kome, u tom trenu, padaju na pamet.

Drugi magazini objašnjavaju da se muškarci osjećaju "kao da su promaknuti" kad dovedu ženu do ekstaze. Daleko više uživaju u njenom povišenom glasu ovom prilikom, nego uobičajeno - kad ne operu noge, kad razbacaju stvari, zaborave nešto obaviti, kažu oni dalje . Vrhunac je kretenizam po kome "muškarci vole svoje djevojke učiniti sretnim, te ih često obraduju ponekim poklonom, zanimljivom sitnicom ili romantičnom porukom. A, orgazam je od svega toga najjeftiniji i donosi najveći užitak ".

Mogu kol'ko hoću rovariti po tom internetu, opet neću znati koji je moj problem. Nedovršen ručak, oklembešene sise, bijes što bi htio proći jeftinije? Da li je kriva moja anatomija? Slutim da je korijen svega negdje dublje, u djetinjstvu, pogrešnom, patrijarhalnom odgoju gdje je muškarac taj koji treba biti zadovoljan. Ili, još dublje, u prauvjerenju da nisam dovoljno voljena.

Uostalom, i sad mislim što bi rekao moj pokojni otac da, nekim čudom, ovo pročita.


Dragana Nikoletić