Kako je u adventsko vrijeme uvriježeno pojačano druženje po kućama (što ja obožavam) proteklih dana sam često viđala pravo mnoštvo za svojim stolom. Nakon smijanja, pričanja svi u isti glas i nevjerojatne graje... Odu svi u 5-10 minuta... Prazna kuća. Raspremam ja stol i razmišljam... Pa ovi moji baš dođu ko tajfun a bome tako i odu. Pogledam korner primaće skupljajući čaše i ugledam svog psa. Kako su nam se pogledi sreli -ona samo mahne repićem...Kao da kaže -ja sam ti tu! Nekada je pas imao radnički život; bio lovac i čuvar. Danas ima terapeutski -prijatelj nam je. Evoluirali od vukova psi su poznati po tome da žive u čoporima i razvijaju snažnu povezanost s ostalim članovima. Psi na svoje vlasnike gledaju kao na članove čopora i s njima se blisko vežu kao što bi sa svojim "braćom i sestrama iz čopora". Pas je ne samo prva „domesticirana“ (o ovome terminu i njegovoj nedostatnosti nekom drugom prilikom) životinja, već je ujedno i prvi i jedini veliki mesožder s kojim živimo u istom kućanstvu.

Pas supstituira...puno toga!

Sve moje prijateljice imaju pse. Ali baš sve. Pa i one koje su se zgražale nad psećom slinom i dlakama, kakva sam i sama. I one s djecom, i one koje su se riješile djece, i one bez djece. Prije par godina je moja poznanica udavala kćer. Ono što ju je emotivno zaokupljalo gotovo podjednako kao i kćerkino odseljenje bilo je -da li će odnijeti i "svog" psa. "Jer prirodno je da kćer ode ali šta će pas bez mene kad sam ga ja i hranila i izvodila i mazila i češljala...!"

Zaista mi je zanimljiva ta zdrava emotivna razmjena žene i psa. Nije je teško ni razumjeti. Sve mi u ovom horor filmu na koji svijet sve više liči, žudimo za bezuvjetnom ljubavlju, jednostavnom i čistom kakva se najčešće uspoređuje s istinskim prijateljstvom. A sretan je svaki čovjek koji ima istinskog prijatelja. Osjećati pravu odanost mislim da je blagoslov bez premca i ništa ne snaži čovjeka kao to.

Zanimljivo mi je i kako se pas prilagodi čovjeku. S djetetom je razigran i zaštitnik, s pubertetlijom maneken i atrakcija, a tak sa zrelijim čovjekom je sretna simbioza dva živa bića što također ne čudi jer se do zrelosti svaki čovjek toliko razočara u ljude da bježi u bezazlenost pseće ljubavi. Znanstvenici su utvrdili da se naš pas ponaša logičnije kad mi nismo blizu. ..Znate zašto -toliko su fokusirani na naše ponašanje da logiku zaborave. 

Uostalom sve mi znamo da psa, u odnosu na muškarca, možemo naučiti kako se ponaša, gleda vas u oči dok mu pričate, zna se sam brinuti za sebe. Može ga se naučiti gdje treba piškiti, može ga se na silu okupati... Smatra vas kulinarskim genijem! Osjeća se krivim kad nešto zezne. Ne tlači te jer si pametnija i tvoja pamet ga ne plaši. Kad želi izaći jasno to da na znanje. Opsjednut je tobom a ne sobom! I što je najvažnije; razumije "NE!". Mislim... Stvaaaarno iz nabrojanog ispada da je bolje imati psa nego imati frajera a da uopće ne govorim muža.

Autorica ovih redaka je psa dobila na prevaru. Naime, popušila je foru od kćeri i osobno joj kupila (za rođendan) psa kojeg je kćer silno željela, beskrajno se psima divila i sanjala da o psu brine. Godinama.

No naravno -škola, pa ovo, pa ono...

Uglavnom, pas je moj oduvijek. Bio mi je s početka užasno teška obaveza... Ma bio mi je i tlaka. Mrzim dlake, prljavštinu, smrad... Vjerojatno je to i pas kužio... Stalno sam ga prala, stalno sam usisavala i gunđala gledajući prema životinji... Sve dok jednom nisam sjela na stepenice u centru stana i zaplakala. Nikada neću zaboraviti taj dan -težak za mene. Imala sam široku suknju i gole noge. Pas se popeo po stepenicama nečujno, legao kraj mene i liznuo mi nogu. Bilo mi je nezamisljivo da me lizne pas a ja se ne otrčim prati ali tada sam bila previše skršena da o tome razmišljam. Podragala sam ga... I osjećala sam se bolje. Manje tjeskobno. Maženje psa zaista na "tužan um" djeluje umirujuće.

Kažu da briga za psa odvraća pozornost s negativnih misli. U godinama koje su slijedile sam se u to osvjedočila puno puta. Umjesto da se do iznemoglosti bavite stvarnim ili preuveličanim problemima, u društvu psa, u glavi “izlazimo” iz stvarnog svijeta. Pas nas izvodi iz izolacije kojoj smo skloni kad smo loše raspoloženi. Kakve god volje bili, morate ga izvesti u šetnju barem dvaput na dan. Doživite jutro i večer na travnjaku ili kraj njega. Svjež zrak vam dodatno razbuca crne misli... Danas mi kćer kaže -mama, veli se, ljubomoran ko pas a ja sam ljubomorna na psa. Naravno, pretjeruje. Ljubomorna je po prirodi. Na tatu.

Pas je uvijek u kontaktu sa svojim unutrašnjim štenetom pa i vi s njim budete u kontaktu sa svojim unutrašnjim djetetom.

Ozračje blagdana poziva na pomoć životinjama u skloništu, koje čekaju odlazak u svoj ''zauvijek'' topli dom. Oni koji nemaju uvjeta za udomljavanje mogu doći prošetati psa u skloništu, donijeti staru toplu deku, uplatiti donaciju za hranu, organizirati s drugima akciju prikupljanja korisnih stvari kako bi psi lakše podnijeli zimu u skloništu...

Prijatelji životinja pozivaju sve građane Hrvatske da dođu u najbliže sklonište, provedu dio vremena sa psima, fotografiraju ih i putem društvenih mreža oglase potrebu za njihovim udomljavanjem. Osim toga, svatko može odvojiti dio novca namijenjenog kupnji darova za one kojima je pomoć najpotrebnija. Angažman za napuštene životinje tijekom razdoblja Adventa može pomoći da one do Božića budu udomljene!

Više informacija o tome kako udomiti životinju, zašto je dobro udomiti starijega psa i na koje načine svatko može pomoći napuštenim životinjama može se naći na www.prijatelji-zivotinja.hr.