Mario je ušutio a krupna kap znoja skotrljala se niz njegovo lice. Tek je mjesec dana prošlo otkako je otišao u mirovinu i mislio je kako će sve biti drugačije. Odmarati će u hladovini, pijuckati pivu i možda nazvati prijatelja koji još mora rintati punih pet godina u toj tamnici od firme. Umjesto toga automobil mu se pokvario, žena je uzela godišnji u istom terminu a ovo prokleto sunce baš danas peče jače nego inače.

-Mogli bi na onu novu plažu na Kantridi ha? pogledala ga je spustivši naočale na vrh nosa što mu je bio sasvim jasan znak da baš i nema previše izbora no ipak je pokušao. –A zar ne bi mogli na Bivio? -Tamo smo se kupali kao klinci. Fakinski se nasmijao. –Sjećaš se kad sam te ono…

-Ne budali stari. prekinula ga je u trenu. –Ako te susjedi čuju što će pomisliti o nama? –Osim toga tad smo bili mladi a s obzirom na to kako si danas živčan moglo bi ti se svašta dogoditi. - Na plaži koju ti predlažeš nema spasilačke službe.

-Mene će spasiti neki balavac? –Mene koji sam plivao riječkim plažama dok spasilačka služba nije ni postojala? –Pa ja sam bio jedan od boljih plivača koji je ovaj grad imao. pritom se snažno udario dva puta po napetim prsima ali je izgubio dah i kašalj ga je natjerao da se pridrži za ogradu.

Marica je pogledala prema nebu i uzdahnula. –Joooj pa šta sam baš ja morala dobiti muža koji nikada neće odrasti? –Ajde ljubavi pridrži se za mene, autobus samo što nije stigao.

-Evo gospodine izvolite sjesti. plavuša u ranim dvadesetima pogledala ga je očima punim sažaljenja spremna da mu bez razmišljanja ustupi mjesto.

-Ne, ne nikako! uzviknuo je odlučno. –Nisam ja baš tako star! –Samo ti ostani sjediti i čuvaj te noge, trebati će ti još u životu. Jako je stisnuo šipku za držanje napevši biceps do maksimuma. –Da sam bar zadnjih mjeseci više trenirao, pomislio je. Vozač je malo jače stisnuo gas i Mario je skoro završio na leđima. Da nije bilo Marice za koju se pridržao poslužio bi kao zabava cijelom autobusu.

-E frajeru, frajeru. pogledala je kroz prozor prisjećajući se dana kad je pred oltarom rekla sudbonosno da. Plavuša se smiješila ali Mario nije više nijednom pogledao prema njoj. Crvenilo na njegovom licu nije mu dozvoljavalo taj luksuz.

-Ajmeee kakva gužvaaaaaa! stajao je gledajući s nevjericom u tu masu ljudi pod suncobranima. –Da smo otišli na Bivio kupali bi se k'o ljudi ali ti baš zapela na Kantridu na Kantridu. Taman ju je htio ošinuti pogledom ali njen dlan pun kreme za sunčanje već je snažno „šljapnuo“ na njegovom nosu.

-Namaži taj nos i prestani gunđati! odlučnim koracima krenula je prema jedinom slobodnom mjestu u tom mravinjaku. Punih pola sata durio se na nju poput malog djeteta što je zapravo samo bio izgovor kako bi u miru mogao promatrati svu raskoš tih zamamnih nimfi a neke od njih lizale su čak lizale sladoled. Povremeno bi se obliznuo zamišljajući sve te okuse ljeta. Marica je za to vrijeme promatrala spasioca koji je pokraj tornja frajerski naslonjen pokušavao impresionirati neku švabicu nabadajući nezgrapno riječi koje je čuo u nekom jeftinom porniću.

-Ma vidi tog mulca. –Umjesto da prati što se događa u moru on se zabavlja sa tom 'fufom'. –Sad ću ja naći njegovog šefa pa ću ga pitati da li je mulac plaćen za ovo ili da pazi na nas?

-Daj Marice pusti ga. –I mi smo bili mladi. –Što bi trebao? –Na tom tornju sjediti par sati bez da sa ikim progovori ijednu riječ? –Na kraju bi trebali osnovati spasilačku službu da spasioce spašava sa tornjeva. Upravo u tom trenutku uočio je vitku brinetu sa tangama naravno bez gornjeg dijela kupaćeg kako laganim korakom ulazi u more povremeno se hladeći vodom po rukama. Zapravo voda joj je bila dovoljno topla da skoči odmah u nju ali čitala je u nekom ženskom časopisu da upravo ovakve trenutke treba iskorištavati u svoju korist. Osim toga baš danas je kupila tange i izdvojila pravo malo bogatstvo za njih sasvim neproporcionalno količini materijala utrošenog u njihovu izradu.

-Pazi da ti oči ne ispadnu. podbode ga Marica. –Tvoje srce ovo neće izdržati jelda?

-Znaš što? –Pun mi je k… na trenutak je zastao a onda nastavio ne spuštajući ton. –Pun mi je kufer tvojih zanovijetanja. –Nemoj ovo, nemoj ono. –E gledati ću i ništa mi ne možeš. –Gledanje mi ne možeš zabraniti. Demonstrativno se pridigao i krenuo prema moru i to upravo prema brineti koja je sama plutala u moru čekajući da je netko primijeti. Mario je skočio u vodu kao da mu je dvadeset a ne blizu sedamdeset i snažno zamahnuo rukom pokušavajući demonstrirati svoju savršenu vještinu kraul tehnike koja mu je nekoć tako dobro išla ali nakon dva zaveslaja prebacio se na prsni stil hvatajući zrak kao morž. Jedva je održavao bradu iznad vode a povremeni val sakrio bi mu pogled na brinetu koja se i dalje kao napuhana lutka održavala na površini povremeno pogledavajući u svoje nabrekle bradavice. Taman ju je mislio upozoriti kako bi se možda trebala kupati bliže obali ali ukočio se kao da ga je pogodio grom. Širom razjapljenih očiju i usta okrenuo se prema obali pokušavajući u nepreglednoj masi pronaći ženu i povikao iz sveg glasa –Zubi, zubi Marice!

Brineta se trgnula pokrivši grudi i snažno zaplivala prema plićaku. Plova sitnih ribica koja se mogla jasno razaznati sa površine naglo je promijenila smjer i nestala u trenu. Marica je čuvši njegovo dozivanje bacila novine i potrčala prema spasiocu. –Morski pas, morski pas! –Ajme mulac jedan ako mi pojede muža bolje da te nema. Dečko je poput Tarzana jurnuo na toranj i zviždaljkom oglasio uzbunu uz poziv preko megafona. –Svi kupači žurno izađite iz mora! –Molimo vas da ne stvarate paniku jer je sve pod kontrolom. Stotine očiju pogledalo se u plićaku stvarajući privid da je neka viša sila zamrznula sliku a onda nakon tri sekunde krenuo je stampedo. Prizor koji bi više priličio početku nekog maratona zavladao je plažom Kantrida. Stopala su zgazila sve ručnike a svi suncobrani završili su razbacani kao čunjevi u kuglani. Svi su se skupili oko spasilačkog tornja zabrinuto gledajući prema moru i jednom jedinom kupaču koju je ostao stajati kao skamenjen okružen napuštenim plutajućim 'luftmadracima'. Pitali su se tko je taj junak spreman da se suprotstavi raljama ugriza snažnog nekoliko tona. Jedna je sredovječna gospođa uzdahnula: -Ajme kako je hrabar, divan je… Marica je trčala prema njemu spremna da ako treba i sama skonča u tim nemilosrdnim zubima. Sjetila se zavjeta 'u dobru i zlu' i nema veze ako ih oboje pojede. Bolje i to nego da joj ga neka plavuša omami svojim bezobraznim silikonima. Bez razmišljanja se bacila u vodu i snažnim zaveslajima doplivala do njega.

–Ljubavi tu sam ništa se ne boj! –Spasiti ćemo se nekako zajedno! Zagrlila ga je i izljubila kao da ih još samo tren dijeli od sigurne smrti. –Pokaži mi tu beštiju. uzviknula je. –Jako je velika jel'da inače se ne bi tako derao?

Mario ju je pogledao u čudu. –O kakvoj beštiji pričaš? –Ništa te ne razumijem? –Šta je svim ovim ljudima?

Vani je vladala zlokobna tišina a spasilac je proklinjao lošu organizaciju jer u filmu 'Ralje' su imali i spasilački helikopter a on nema ni popunjenu torbicu prve pomoći. Ovaj jedan zavoj je donio od kuće i molio boga da mu potraje cijelo ljeto.

–Pa vikao si zubi, zubi a znaš da je sedamdesetih godina ovdje zbog klaonice na Preluku bilo puno morskih pasa. Mario je još jednom pogledavši svu onu masu ljudi zbijenu oko spasilačkog tornja poželio da se pretvori u ribu i otpliva ravno u to ralje. – Ti nisi normalna. –Ja sam se derao zubi zubi jer sam se sjetio da sam zaboravio staviti zubnu protezu pa sam mislio da si mi je ti slučajno uzela u torbici a ne zato jer sam vidio morskog psa.

cheeky
Marica je stajala leđima okrenutim prema plaži i nije se usudila okrenuti. Taman mu je htjela glasom na rubu živčanog sloma priopćiti da sutra ide živjeti natrag kod svoje mame ali Mario ju je preduhitrio i molećivo upitao: -A jesi li možda stavila u sendvič i onaj fini kozji sir? –A da nisi slučajno uzela i malo hladne dinje?...