Čak i u situacijama kad želimo pobjeći od vlastite obitelji, ne možemo pobjeći od njenog utjecaja zapisanog u genima i -puno značajnije, u našem mozgu i srcu. Odgoj u velikoj mjeri određuje kako se (ne)koristimo vještinom razmišljanja. Neki djeci uspješno utuve u glavu da sve moraju neosporno prihvatiti bez pitanja i vjerovati onome što se kaže, potičući ih da ne misle, ne postavljaju pitanja i ne donose vlastite zaključke. Neki roditelji a i večina profesora i učitelja, zbog vlastite udobnosti, žele posluh a ne radoznalost. Obično su to nesigurni ljudi koji ne vole da ih se provjerava. Njima ne pada na pamet kako klinci koji postavljaju zanimljiva pitanja, daljnjim napretkom mogu postati pametni i kreativni odrasli ljudi. Ponekad se i roditelji boje biti u sjeni... Moguće je da niti u jednom drugom području nemaju autoritet pa žele biti sigurni da je njihov dom njihov dvorac a njihova djeca -podanici. U stvari, ako njihova djeca teže višim ciljevima nego oni sami, na to gledaju kao uvredu i napad.

Nikakav napredak ne proizlazi iz odgoja u kojem dijete dobije ljubav jedino ako je poslušno i ne pokazuje da je bistije od roditelja. Takav odgoj jednak je drogiranju dječjeg mozga, tako da on više ne služi svrsi. Mozak kojem nije dopušteno da razmišlja, fantazira i sanjari gubi svoju najbitniju funkciju.

Nadalje, čovjeku su svojstvena dva najveća moguća straha - od odbacivanja i od neuspjeha. Strah da radimo nešto loše mahom je posljedica straha od odbacivanja a kasnije se kroz život osvjedočimo da su najuspješniji ljudi oni koji najoriginalnije misle; na njih se na prvu gleda kao na pametne ljude s kvalitetom vođe, jer se znaju snaći u novi situacijama.

Današnja besmislica -sutrašnja istina

Želite li postati istinski mislioc morate poraditi na strahu od odbacivanja. Odbacivanje u stvari nije bolno, naravno, osim ako ga sami takvim učinite. Jednom kad si utuvite u glavu kako vam nije neophodno odobravanje (ili ljubav) određene osobe, promijeniti ćete sve sile koje onemogučavaju vaš napredak i razvoj.  Oni koji žele da se složite sa svime što oni žele, vam nisu prijatelji već vas ZADRŽAVAJU. Iskrena osoba koju ne smeta vaš napredak potiče vaš razvoj na način da vam daje slobodu razmišljanja iako se možda s vama ne slaže. I ako su vaša razmišljanja o nečemu pogrešna, po vas je uvijek bolje da ih kažete (jer ako ih kažete možete ih proanalizirati, prodiskutirati i eventualno -odbaciti).

Ako svoje ideje držite za sebe, nemate niti najmanju šansu nešto naučiti.

Osjećaj manje vrijednosti uvijek se javlja kod osoba  koje nisu navikle razmišljati samostalno za same sebe.  A tada je potpuno nemoguće biti smion. Ako niste smioni, niti najproduktivniji mozak vas neće dovesti do napretka. Kroz povijest, neke od najbriljantijih misli činile su se večini apsurdne i glupe. Kasnije su postale općeprihvaćene.  Kompleks inferiornosti je najozbiljnije od svih psiholoških stanja, može se nametnuti bilo kome; ako je ispiranje mozga počelo dovoljno rano. I ako je učinjeno temeljito.

Jednom kad se riješimo zamisli da smo beznačajni jer griješimo, tada možemo razvijati osjećaj ponosa i shvatiti kako su sva naša nastojanja, ma koliko nedostatna bila, izuzetno važna na višim razinama uspjeha. I daljnjim spoznajama.  Pogreška nije nešto uklesano u kamen i za sve vijeke vjekova amen.  Ako ste jednom pogriješili, ne znači da više nikada nećete biti u pravu.

I najljepši cvijet je korov ako raste na krivom mjestu

Sigurno sam jedna od mnogih koji su sinoć ostali u šoku nakon vijesti da je sin osumnjičen za ubojstvo roditelja. Znanci obitelji kažu da su nesretni ljudi bili divni i krajnje požrtvovni roditelji a da je mladić bio u lošem društvu "koje mu je ispralo mozak". Moj šok je multiplicirala činjenica da se radio o vršnjaku moje kćeri koja je u mnogočemu osebujna i posebna... I o puno toga ima vlastito mišljenje koje se potpuno sukobljava s mišljenjem večine. Večine u školi, večine u susjedstvu, večine djece mojih prijatelja... Kako je vijest emitirana u noći kada se vrijeme mijenja s zimskog na ljetno, u paranoji da ne prespavam jutarnji sastanak i razmišljajući što to u tako mladoj glavi krene po zlu, provela sam besanu noć.

Zaista svoje klince trebamo učiti da je jedino čega se trebaju plašiti, loše društvo! Nažalost, to je nemoguća misija jer ih uvijek fascinira netko koga vide kao zadivljujuće hrabrog a što se iza te njihove kategorizacije krije, često je noćna mora roditelja.

Truditi se biti dobar roditelj jednako je trudu da budete dobar čovjek. Stalno učenje i napredovanje. Nažalost uz sav trud i napredovanje, nema garancije uspjeha. Kaže se da je i najljepši cvijet -korov ako raste na krivom mjestu.

A.D.Brkić