U obitelji se rađaju i podižu djeca - glavna radost života. To je slijed života -održanja velike ljudske obitelji. Stalnim nasljeđivanjem i nastavljanjem djela naših predaka razvijamo znanja, moralna shvaćanja i vrijednosni doživljaj svijeta. Osnova svega (kao i u stadu, krdu, brlogu)  je obnavljanje života i odgoj novih naraštaja. U stadu, krdu, brlogu ostali članovi zajednice (formirane isključivo radi opstanka) štite lavicu, vučicu, kozu... od fizičke opasnosti i donose joj hranu.

Često gledam Nat Geo Wilde... U svakoj životinjskoj zajednici majka ima povlašten status. Ne jer su oko nje džentlmeni :-) jer alfa mužjaci to sigurno nisu. Čine to zbog OPSTANKA VRSTE. Nat Geo Wilde prikazuje da mlada lavica može samo poželjeti da ostane skotna. Kada okoti laviće za nju je to jedino razdoblje u kojem uživa u neizmjernoj ljubavi iskonskih emocija i brizi svih članova krda. Žena u Hrvatskoj, ako je iole odgovorna, može samo unositi u sebe kile hormona da joj se divan osjećaj užitka u neizmjernoj ljubavi  prema djetetu UVJETOVAN brigom društva -ne dogodi. To je frustracija s kojom žive.

Ako želite da vam djeca postanu dobri ljudi, potrošite na njih duplo više vremena i duplo manje novca

Društveno i njegove ustavove nikada ne mogu stvoriti onu blisku, neposrednu, intimnu, osjećajnu, ljubavlju protkanu atmosferu. Zato nam spoznaja da je netko siroće izaziva najdublju moguću emociju sažaljenja, a napominjem i da je moja pametna baka uvijek govorila -dijete je siroće po majci a ne po ocu.

Sve navedeno su razlozi radi kojih je obitelj tijekom povijesti bila i ostat će prvi i ne- zaobilazni odgojni faktor. Pedagoško iskustvo i znanstvena istraživanja slažu da je njeno odgojno djelovanje najučinkovitije, da je njezina odgojna funkcija najdjelotvornija u životu čovjeka i da bi bez nje SVA pedagoška nastojanja zajednice bila ne samo vrlo teška nego i problematična. Svako civilizirano društvo podržava i svesrdno pomaže obitelj. Životinje to rade instinktivno.


Obitelj je i škola društvenog života. U njoj dijete upoznaje život, dužnosti i obveze. Ako njegova obitelj cijeni rad, ako ima odgovoran odnos prema dužnostima i obvezama, imat će ga i dijete. Ako je obitelj pozitivno društveno angažirana, i dijete će prihvatiti takvo usmjerenje. Ako su odnosi među članovima obitelji srdačni i prisni, to je vrlo povoljno ozračje za razvitak socijalnih osjećaja i pozitivnog odnosa djeteta prema ljudima. Obitelj je ljudska zajednica u malom i zato je njezin odnos prema radu i životu, njezina društvena angažiranost. Odgovornost obitelji je ogromna. Čak i mafijaši to kuže. I nikada ne dovode u pitanje.

Dijete, na sve gleda kroz obiteljsku prizmu
U komunističkom sustavu nastojalo se da obitelj ima što manje vlasništva i da što manje proizvodi ili uopće ne proizvodi. Ljudi su pretvarani u najamne radnike, privatna inicijativa je potiskivana, seoska obiteljska gospodarstva su propadala. Bilo je to abnormalno stanje koje je u konačnici i dovelo do gospodarskog, društvenog i političkog sloma cijelog tog sustava.

Danas je još gore! Novi "demokratski" poredak bitno je pogoršao položaj obitelji iako se pružaju nove mogućnosti gospodarskog djelovanja u području poljoprivrede, obrta, trgovine, turizma i drugih gospodarskih djelatnosti. Naprosto država je nezasitna, gramzljiva i ne raspoznaje prave prioritete. Pad nataliteta u Hrvatskoj je odavno dostigao kritičnu točku i prijeti odumiranjem, pa je hitno i dobro osmišljeno angažiranje društva na očuvanju obitelji neophodno.

Hrvatska već više od četvrt stoljeća nema osiguranu reprodukciju. Narušene je dobna struktura koja determinira opstanak društva. Održavanje takvog stanja ima katastrofalne posljedice za ukupan razvitak Hrvatske. Zato se daljnji tijekovi demografskih kretanja ne smiju prepustiti stihiji, a to se odnosi i na migracije. Hrvatska je među posljednjim zemljama u svijetu po natalitetu, a među prvima po iseljavanju. Migracijama je zahvaćen najkvalitetniji dio društva -u najvitalnijoj dobi i sa najvrijednijim znanjima i vještinama. To su abnormalne pojave koje su u hrvatskoj državi moraju regulirati.


Što učiniti?
Nisam u poziciji da stvari mijenjam. Ustvari to i ne može nitko... Bar ne jedna osoba. Ovaj dio teksta je sročen kako stvari vidim osobno -iz pozicije obrazovane žene i višestruke majke; s kojom se nitko normalan ne bi mijenjao. 

Polazeći od Ustava, javnost s pravom očekuje da se u donesu zakoni kojima će zaštita obitelji, majčinstva i djece konačno dobiti više od verbalne podrške. Također i da će netko od zastupnika reči u Saboru -prestanite mahati s 1000 e kao vrhunskim dometom pronatalitetne politike, jer u ovom društvenom kontekstu, će to biti još veći problem!!! Društvo MORA najprije zakonski, potom efikasnom provedbom zakona i financijski poticati različite elastične oblike zaposlenosti (rad na daljinu, rad kod kuće...). Jer djeca su prepuštena ulici i besciljnosti! Važno je i napuštanje tradicionalne ideologije zaposlenosti kao mjerila vrijednosti i uspješnosti u društvu, i nezaposlenosti kao sinonima neuspješnosti. Svi bi mi rado bili zaposleni. Rad nas čini.

Kao prirodni oblik održanja obitelji valja uvesti, (uz egalitarnu spolnu ideologiju), i preuzimanje roditeljske funkcije od strane onog bračnog partnera koji je nezaposlen, i to bez obzira na spol. Socijalna politika MORA biti namijenjena potpori obitelji, da bi se trenutno nezaposlen roditelj mogao uključiti u aktivno traženje posla, započeti aktivnosti samozapošljavanja ili prihvatiti različite elastične oblike zapošljavanja (sezonski, dio radnog vremena, rad na daljinu i slično).

1. Pravo na trogodišnji plaćeni rodiljski dopust mora pripasti svakoj majci - rodilji, neovisno o broju djece u obitelji. Nakon isteka obaveznog majčinog dijela vezanog uz porod, dojenje i majčinsku njegu djeteta, u drugoj ili trećoj godini to bi se pravo moglo prenijeti i na oca.

2. Obitelj je najsigurniji oslonac svakom čovjeku. Naše bake su često s nevjericom vrtile glavom svjedočeći zapošljavanju naših majki, pa tko će ti odgajati djecu -pitali su ih. U njihovim glavama to je bio smak svijeta... Treba priznati pravo na zvanje majka - odgojiteljica svakoj majci koja ima troje ili više djece, ako se posveti njihovom odgajanju u obitelji. Takvo bi zvanje osiguravalo radni staž, socijalno osiguranje i najmanje 50% plaće za puno radno vrijeme učitelja - odgojitelja, što bi se osiguravalo iz državnog proračuna. Alternativno rješenje je da se ženama s troje ili više djece omogući rad s pola radnog vremena s priznanjem punog i uz punu plaću (50% osigurala bi država iz proračuna). Ništa nije važnije od DJECE, o njima ovisi naša budućnost, a majke su najbolje odgojiteljice, pa im pripada pijedestal najviše vrijednosti.

3. Iz državnog proračuna osigurati stimulativne dječje dodatke za svako dijete, neovisno o imovinskom stanju obitelji, i to prema progresivnoj stopi s obzirom na broj djece. Obiteljima s djecom treba osigurati porezne olakšice koje rastu razmjerno s većim brojem djece,  besplatne udžbenike i školski pribor učenicima, pristupačne cijene dječje hrane, odjeće, obuće, igračaka i slično...

4. Zdravstvenim mjerama osigurati treba učinkovitu zdravstvenu zaštitu i njegu trudnica, djece, njihovih roditelja i obitelji, zatim pravo na besplatno liječenje sterilnosti, trudnica i predškolske djece te na besplatan porod koji neće voditi nadrkan doktor već savjesna, odgovorna i stručna osoba. Sve je manje takvih i sve više čitamo o djeci s deformitetima nastalim zbog nesavjesno vođenog porođaja i sve više obitelji tuži liječnike. Ja bi im ne samo oduzimala licencu nego i diplomu jer ti pojedinci su propustili čuti za Hipokratovu zakletvu na kojoj se bazira primjena medicinskog znanja.


Ukratko, trebamo opću afirmaciju obiteljske odgojne funkcije. Jer, idućih pedeset godina neće biti važno koji ste auto vozili, u kakvoj kući živjeli, koliko novaca imali u banci ili kakvu odjeću nosili. No svijet može biti bolji jer ste baš vi odigrali važnu ulogu u životu djeteta.

Samo ljubav nam donosi spas iz ove nakaznosti u koju upadosmo pravi-zdravi.

Alma Draganić-Brkić