Kad se kaže „Božić“ što je prvo što vam padne na pamet? Ako ste pomislili na bor odnosno božićno drvce vjerojatno ste dio većine ljudi. Najčešće asocijacije vezane uz ovaj kršćanski blagdan vežu se uz poklone, Djeda Mraza, finu hranu i snijeg, a tek će mali postotak ljudi prvo pomisliti na Isusa Krista. Zašto? Možda zato što njega nema u reklamama. Kapitalizam u kojem živimo otvorio je vrata velikim tvrtkama i kompanijama koje danas diktiraju život i određuju društvene trendove. Reklamama utječu na odluke pojedinaca naglašavajući potrebu za onim materijalnim kao pokazateljem prestiža, vrijednosti, a što je najžalosnije ističu to kao jedini pravi i dostojni način obilježavanja ovog blagdana znajući da na njemu mogu zaraditi.

„Dođite i trošite!“
Ovaj posljednji vikend prije Božića dućani i trgovački centri u Hrvatskoj zbog velikih su gužvi bili duže otvoreni, a rade i na Badnjak. Ljudi žure, kupuju, trgovine su pune. Iz Hrvatske gospodarske komore najavljuju da će ovih blagdana građani ukupno potrošiti oko 11 milijardi kuna. Kupcima se savjetuje da kupuju domaće jer će time pomoći gospodarstvu. Istraživanja pokazuju da je gotovo 31% ljudi spremno potrošiti više nego što si mogu priuštiti kako bi kupili božićne poklone najbližima. To ne bi bilo tako strašno da se ne radi o skupim stvarima koje nameću trendovi. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su da u prosincu zbog Božića prodaja nadmašuje svaki ostali mjesec u godini što ukazuje na neupitnu komercijaliziranost tog blagdana.

Slijedeći svjetske trendove
Što smo bliže zapadnjačkom načinu razmišljanja, običajima i kulturama ovakav način obilježavanja Božića biti će nam prihvatljiviji. Naime, u Americi sezona predblagdanskog šopinga počinje još ranije, točnije na Crni petak – dan nakon Dana zahvalnosti, a velike kompanije nastoje taj datum pomaknuti na još raniji. Već nakon Halloween-a, skoro dva mjeseca prije Božića, izlozi trgovina su dekorirani božićnim ukrasima, te mame kupce natpisima s popustima i ograničenim količinama. Takav trend proširio se i na druge zemlje svijeta. Tvrtke se nadaju da će visoka potrošnja za vrijeme blagdana potaknuti ljude na veću potrošnju tokom cijele godine.

I dok se svake godine sve više ugledavamo na Amerikance, učimo svoju djecu o Djedu Mrazu i vilenjacima umjesto o Isusu Kristu i pastirima, pjevamo hitove poput „Santa Claus is comming to town“ umjesto „Narodi nam se kralj nebeski“ ili „Silent night“ , a ne „Tiha noć“, mahnito kupujemo poklone, ukrase, namirnice koje nam možda i nisu baš potrebne, ali „tako se mora jer je Božić“, zaboravljamo na istinsku vrijednost tog blagdana.

Isus Krist, čije se rođenje obilježava na Božić, propovijedao je skromnost i jednostavnost. Božić je dan na koji bismo se trebali sjetiti čudesnog Isusova rođenja u skromnoj štalici. U skladu s tim materijalni božićni pokloni nekada su bili simbolični, važni su bili oni duhovni darovi. Veličajući zajedništvo obitelji koja bi se okupila i otišla na polnoćku, kršćanima je ovaj blagdan imao posve drugo značenje nego što mnogima ima danas.

Bit tog blagdana i koncept modernih religija narušava surova komercijalizacija koja stvara „novi Božić“: zabavu za imućne, a prijevaru za siromašne. Svatko od nas trebao bi zastati, promisliti i zapitati se živi li doista istinski Božić? Neki će reći da su lampice, ukrasi, izlozi, bogatstvo i glamur potrebni da bi božićni ugođaj bio potpun, no upravo je ona prava čar Božića u tome što mu sav taj materijalizam nije potreban. Pokušajte načas ugasiti sva svjetla, sve lampice na boru i upalite tek jednu svijeću. Tada će vas obuzeti onaj istinski duh Božića jer se on nalazi u svakom od nas.
 
 
Maja Ivčić