Ovakav pomak od "tate kojeg nikad nema doma" prema "tati na kojeg se može računati" došao je u pravi čas, jer se i uloga majki promijenila. U situaciji u kojoj je za prosječnu obitelj postalo nemoguće preživjeti samo s jednom plaćom, drastično se smanjio broj žena koje ostaju kod kuće. Sve i da žele, ne mogu! 



Očekivati od žene koja radi osam sati da se kod kuće sama brine o kućanstvu i odgoju djecu u najmanju je ruku nepošteno a još bi nepoštenije bilo prema djeci, jer i njima treba aktivan i zainteresirani tata uz kojeg će rasti i učiti.



Bivši suprug ostaje tata -nažalost mnogi muškarci to ne shvačaju

Naš Obiteljski zakon dobar, ali je represivni aparat k'o parodija na ono što bi trebao biti. Totalno spor, katastrofalno neučinkovit i neprilagođen (i neprilagodljiv) ovom stoljeću. Centri za socijanlu skrb su ovakvi kakvi jesu, rasadnici odurnih birokratskih ambrozija, potpuno nesposobnih i nekompetentnih ljudi koji su se uhljebili u takvim institucijama i tamane proračunska sredstva koja svi plaćamo a nitko nas ništa ne pita. Uz navedeno su i čisti generatori obiteljskog nasilja (po principu -kad su oni nemoćni, ja ću uzeti stvar u svoje ruke; i eto tragedije)!

Neki bivši supružnici nakon razvoda ne razumiju da su i dalje roditelji unatoč promijenjenim okolnostima i raspadu partnerskog odnosa. Djecu ste kako roditelj dužni štititi SVI, boriti se za njihova prva i dobrobit, makar to izgledalo kao Sizifov posao. Kada vam je teško jer je bivši/bivša teški kreten (a obično je) i sve čini da vam život oteža i zagorča, probajte pomisliti da će djeca jednog dana odrasti i sami će moći donijeti svoje mišljenje o djetinjstvu. Na svima koji su "bivši" je moralna obaveza da poduzmu sve kako bi olakšali situaciju djeci jer su oni najveće žrtve.


Svi znamo da sama činjenica plodnosti, nije pokazatelj da je muškarac duševno i emocionalno dovoljno zreo da bude otac. Kukavica svoje dijete doživljava kao mučnu asocijaciju na nešto što je ostavio za sobom.  I želi čim prije zaboraviti. Mijenjaju prebivališta, firme, pričaju tužnu priču frendu koji ga je zaposlio i prijavio na minimalac, računovođi koji daje neistinite potvrde... Nevjerojatna je muška solidarnost s utajivačima alimentacije! Problem je u različitim načinima na koje žena i muškarac, doživljavaju potomstvo iz propalih veza. Većina žena ih gleda kao prioritet, a nažalost, velik dio razvedenih očeva kao teret na buđetu.

Tate, vaš sin u mnogočemu ugledati na vas, i na temelju vašeg primjera steći predodžbu o tome što znači biti pravi muškarac. Ako iskreno poštujete njegovu majku, učite ga da se i sam s poštovanjem odnosi prema ženama. Ako naporno radite kako biste prehranili svoju obitelj  time učite svog sina da bude marljiv te da se odgovorno ponaša. Možda se u mladosti niste dobro slagali sa svojim ocem. Možda se ni vaš otac nije slagao sa svojim ocem. No vi možete prekinuti tu neslavnu tradiciju! Nemojte ponavljati greške svog oca ili djeda! 

Roditi se kao djevojčica ili dječak puka je biološka činjenica. U kakvog će muškarca izrasti sin a u kakvu ženu će izrasti vaša kćer, u psihološkom smislu, ovisi od obitelji i kulture u kojoj odrastaju, no u svim obiteljima i kulturama jedna je činjenica nedvojbena -otac i majka su za dijete po jedna pedala na biciklu. 

I zato muškarci, sretan vam Dan očeva; uhvatite svoje kćeri i sinove za ruke i pokažete im svijet! Pokažite im da pravi muškarac nije krkan koji urla i tuče, i cigani se s bivšom ženom oko alimentacije, jer ništa vas nikada u životu neće oplemeniti kao uloga dobrog oca.


A.D.Brkić