Kao rezultat tog drevnog ideala, mi smo se pobunile. Bile smo umorne od pokušavanja življenja „djevičanskih“ ideala i težile smo usvojiti više muške karakteristike poput agresije i ambicije. Postale smo feministice i poslovne žene koje neumorno pokušavaju ugasiti našu ženstvenost u vatri “jednakosti”, dok nas u isto vrijeme još uvijek progoni sveprisutan ženski ideal nevinosti, samožrtvovanja i sjaja.

Neke od nas su čak postale “zavodnice” u pokušaju da pobjegnu iz neopisivo okrutnog i smiješno nerealnog ideala “dobrote i čistoće”. Na kraju dana, bez obzira da li smo uobličene u ženski ideal i bez obzira da li smo se pobunile i postale “nevjernice” … još uvijek osjećamo unutarnji nemir. Još uvijek mnoge od nas su nekako jadne same sa sobom, jadne u našim odnosima i jadne s našim životima.

Istina je da pobuna nije odgovor, a niti je to konformizam. Moramo ući u srž onoga što slatka, krotka i nesebična žena znači, ukoliko se ikada želimo osloboditi takvog ideala.

Jeste li “dobra djevojka”?

Otkada su plamenovi naše svijeće zapaljene na ovom svijetu, mi smo uronjene u proces gušenja u uvjetovanosti. Otkako smo počele govoriti i hodati, stalno smo nagrađivane i kažnjavane. Da li se ikada sjetite kako ste bile pohvaljivane riječima: “dobra djevojka” ili kažnjene sa: “loša djevojka”?

Većina nas je prošla kroz ovaj proces kondicioniranja i to nas je brzo naučilo da ukoliko učinimo ono što drugi žele (naime naši roditelji) – s nama se postupa lijepo, dobivamo posebnu pažnju i ljubav. Međutim, ako smo učinile  nešto “loše” ili na neki način nismo zadovoljile roditelje, bile smo tretirane loše, ignorirane a ponekad čak i fizički kažnjavane.

Kada smo malo odrasle, počele smo se igrati s lutkama, gledati TV emisije i filmove. Ubrzo smo saznale da su “dobre djevojke” ili bile uglavnom princeze ili junakinje koje su slatke, krotke i nesebične. Igrale smo se s našim „Barbie“ lutkama i gledale „Disney“ – eve filmove s princezama poput Pepeljuge, Snjeguljice, itd koje su nastavile produžavati sve veći ženski ideal.

Onda smo se preselile na igranje s našim zamišljenim šivaćim strojevima, kolicima, beba – lutkama, ruževima za usne i setovima za čaj, a sve to je još jednom, nastavilio učvršćivati ovu ideju ženskosti. Kasnije, kada smo ušli u tinejdžerske godine dodatno smo ogrezle u proces socijalizacije u ustanovama.

Neke od nas su išle u crkvu ili vjerske škole i fakultete koje su nam pričale priče o svetim ženama poput Marije Majke Isusove, Hane i Esther, kao i o “zlim” ženama poput Jezebel, Delilah i Eve (koje su loše završile zbog svoje „grješnosti“). Neke od nas nisu dobivale dobre ocjene, nosile su neprikladnu odjeću, odgovarale su roditeljima umjesto da rade ono što im je rečeno. Roditelji bi govorili: “Što ti se dogodilo? Bila si tako slatko dijete “,” Odijevaš se kao prostitutka – obuci prikladniju odjeću “,” Nekad si bila tako dobra djevojka ” i tako dalje.

I na kraju, kako smo postale starije i zrelije, razvile smo ideju – ako zadovoljimo druge ljude i učinimo se sretnima u procesu – tada smo “dobre djevojke”. Tek tada imamo istinsku vrijednost.

Kao i vi, prošla sam kroz taj proces socijalizacije s dodatnim “bonusom” religioznosti, od rođenja. Možda je to pridonijelo mojoj eventualnoj sposobnosti da istražim i prozrem toksičnu farsu ideje “dobre djevojke” jer ja sam bila jedna od njih: „čistunka“.

Većinu svog života sam imala gotovo morbidan poriv da “napravim pravu stvar” i ugodim drugima, mojim roditeljima i pogotovo mojoj (tada) religioznoj obitelji. Čak i nakon izlaska iz roditeljskog utjecaja i dalje sam se nastavila držati dubokih ideala “slatke, krotke i nesebične žene.”

Bila sam toliko uvjerena u svoju pravednost, moralnost i svoju dobrotu da mi je bilo nezamislivo da budem bilo što drugo ili netko drugi. A to je upravo problem sa idealom slatke, krotke i nesebične žene: to je u potpunosti negiranje sebe. Ne samo da nas ovaj ideal sprječava da istinski doživimo vlastitu svjetlost, već i potpuno guši našu sposobnost spoznavanja “vlastite” tame. Ženski ideal stvara veliki rascjep u tkivu naših života. Učili su nas takvim konceptima od djetinjstva, umjesto da su dopustili da ih otkrijemo same.

Krivnja, sram i bezvrijednost koju osjećamo ukoliko ne utjelovljavamo ideal „djevice“ u našem životu je dovoljna da ne uspijemo izgraditi naše živote u potpunosti oko ovog arhetipa, pretvara nas u pravedne neurotike; svojevoljno blokirajući sve što bi moglo ugroziti naš nježni imidž.

I to, naravno, uključuje sve što percipiramo kao “loše” ili manje od savršenog. „Loše djevojke“, iako zavedene, barem su shvatile svoju tamu. No, dobre djevojke nisu. A to može biti vrlo opasno.


Vaša sjena je uvijek jedan korak iza vas

Možda želite misliti o sebi kao o nesebičnoj, nježnoj, suosjećajnoj, sućutnoj i krhkoj ženi. Možda želite misliti o sebi kao o dobroj osobi s fino ugođenim moralnim kompasom i visokim etičkim kalibrom. Možda želite misliti o sebi kao o osobi s čistim i iskrenim namjerama. Ali jeste li stvarno? Je li to stvarno sve što jeste? Mnogi ljudi ne mogu podnijeti ovo pitanje jer istina je često vrlo neočekivana i vrlo neugodna. I meni je tako bilo. I trebalo mi je dosta vremena da shvatim kako nisam pravedna, nisam moralno superiorna, nisam čista ni “dobra”.

Umjesto toga, ja sam zamršena mješavina svjetlosti i tame; divljine i pitomosti. To su vrlo tamni, divlji i prvobitni elementi kojih sam se odrekla u pokušaju da živim slatki, skromni i nesebični ženski ideal. Ponekad sam hirovita, iskvarena, ali se ne pretvaram da sam savršena, ne pretvaram se da sam slatka i dobronamjerna. Kroz iskren proces involucije i samoistraživanje shvatila sam tko sam, kako se osjećam i što mislim. Istinska opasnost od življenja slatkog, krotkog i nesebičnog ženskog ideala je u samozavaravanju i negiranju sebe. Mnoge od nas su ljubazne, pasivne i pažljive, ali to nije sve što mi jesmo.

Jednom kada realiziramo duboku represiju koja se javlja kao posljedica konstantnog negiranja postojanja”lošeg” u nama, možemo početi raščišćavati stvari i učiniti sebe cjelovitima.

Krenite i svjesno istražite, svoju unutarnju “lošu djevojku”. Vrijedno je toga.

Aletheia Luna

Izvor: lonerwolf