Ne, oprostite, ovo posljednje važi za kokain. Ali ako je život bombonjera, onda je grozna veza stvarno kao kokain.

"Može doći do problema s nesanicom i gubitkom apetita. Postaneš izuzetno fokusiran, vrlo motiviran ", o sličnostima između ljubavi i kokaina kaže biološka antropologinja Helen Fisher. Fischerova je autorica Anatomije ljubavi, studije u sklopu koje je skenirala mozgove na stotine ljudi u različitim fazama zamke romanse. Uočila je jake sličnosti između prvog naleta ljubavi i prvog naleta djelovanja kokaina. Oboje aktiviraju prozivodni sustav dopamina u dijelu mozga koji se naziva ventralni tegmentum (VTA).

Dopamin utječe na svakojake dijelove tijela i mozga, uključujući i žudnju. Dopaminski sustavi nagrađivanja su odgovorni za naše reakcije na ljubav, kockanje, posttraumatski stresni poremećaj, kao i droge. Osnovna razlika između njih je trajanje. "Kod kokaina, reakcija ispari poslije par sati", kaže znanstvenica Helen Fisher. "Kod ljubavi, može trajati tjednima, mjesecima i godinama".

Ako ljubav i ovisnost dijele toliko istih kemijskih reakcija mozga, može li liječenje ovisnosti pomoći da nađemo bolji način prekida loše veze?

Kada smo zaljubljeni, znanstvenim jezikom rečeno, pun k***c dopamina... Dopamin je neurotransmiter za koji su mnogi mislili da je samo kemikalija za zadovoljstvo. Ali po jednoj svih uvreženijoj teoriji, dopamin ima više veze za značajem; ukazuje nam na to na što treba obratiti pažnju - bilo da je u pitanju obrazac koji prepoznajemo, neki bolni stimulus, ili slatka ekstaza. Dopamin se iz našeg VTA šalje u drugu točku mozga koja se zove nukleus akumbens. Nukleus akumbens je odgovoran za motivaciju, i uči nas čemu stremimo, a što da izbjegavamo. Dopamin proizvodi akciju, koja učvršćuje našu želju da tu akciju ponavljamo.

"To je sustav potrage", kaže Fisherova. Sustav potrage je od pomoći kada ste prikupljač plodova jer on uči koje bobice nisu otrovne, a malo manje je od pomoći kada u tri ujutro šalješ poruku bivšoj ljubavi. S druge strane, razina serotonina značajno opada. Opala razina serotonina zapravo izgleda slično kao kod nekoga tko pati od opsesivno kompulzivnog poremećaja. Frontalni korteks, zadužen za donošenje sudova i odluka, također radi manje. Tako da ako mislite da u prisustvu onoga koga volite ne možete ispravno rasuđivati, vjerojatno ste u pravu.

"Do sada smo proučavali negativne ovisnosti", kaže Fisherova, "ali ljubav može biti pozitivna ovisnost". U vezi koja dobro funkcionira, receptori dopamina će bujati, dok se i u ostalim segmentima života osjeća napredak. Mozak uči da vrijedi obraćati pažnju na tu osobu. Ali kada jednom odlučimo da više ne želimo obraćati pozornost na tu osobu, okončanje dopaminskog ciklusa može biti teško.

Ne pišite, ne zovite, ne odlazite kod im na posao

"To treba tretirati kao ovisnost", kaže Fišerova. "Ne pišite, ne zovite, ne odlazite im na posao". Drugim riječima, skinite se na suho. Rezultati studije pokazuju da nam i na samo spominjanje partnerovog imena dopamin jurne u glavu. Ali po postocima recidiva u ovisničkim ponašanjima kao što je kockanje znamo da puka snaga volje nije dovoljna da se riješimo ovisno o ljubavi. Stopa ovisnika koji se vrate kockanju je 90 % !"

Cris Abert iz Saveza Indiane za oporavak od ovisnosti, kaže da, kada je riječ o liječenju od zlouporabe supstanci, mnogi pribjegavaju "pristupu prisilne apstinencije". Primjer za ovaj pristup, koji se oslanja na neprekidno nadgledanje i kaznene mjere, bi mogao biti kada bismo nekome rekli, "Ako se ne prestaneš drogirati, djeca će ti biti oduzeta, ili ćeš završiti u zatvoru". Dokle nas je taj pristup doveo? "doveo nas je do najgore epidemije opioida u proteklih 100 godina, i do najveće epidemije HIV-a (u Sjedinjenim Državama)", kaže Abert. Umjesto toga, Savez Indiane za oporavak od ovisnosti, koristi model umanjenja štete, u sklopu kojega onima koji se bore s ovisnošću osiguravaju čiste igle i nalokson. Daju preporuke za liječenje, kada im ih klijent zatraži. "Apstinencija kao pristup nije sama po sebi loša", kaže Abert, "ali tretman medicinske pomoći također funkcionira".

Medicinski tretman ovisnosti od opioida može uključivati lijekove poput metadona, koji "luči malu dozu farmaceutskih opijata", kaže Abert. Ali da li to znači da jednu ovisnost zamjenjujemo drugom? "Takav način razmišljanja je zaista laički", kaže on. "Iz kriminalizirane uporabe droge treba premjesti u društveno prihvatljivu". Takav način razmišljanja također ne uzima u obzir ni kako mozak funkcionira. Dopaminski sustav nagrađivanja nikada ne prestaje funkcionirati. On doslovno može biti naša volja za životom. S toga, umjesto da izgubimo volju za životom nakon raskida, važno je da nađemo neke nove stvari koje će nas ispuniti životom.

"Izlazite s novim ljudima", kaže Fischerova. "Novotarije pobuđuju dopaminski sustav".

Fischerova također preporučuje tjelesne vježbe kao brz način za lučenje dopamina. Vježbom se također razvijaju novi dopaminski receptori u mozgu. Više vježbajte, i bit ćete zadovoljniji u svim aspektima života. Ali ne treba zanemarivati ni druge neurotransmitere u mozgu. "Izlazite sa starim prijateljima, i puno ih grlite", kaže Fischerova. "To potpaljuje oksitocin (hormon vezivanja koji se luči kada doživljavamo orgazam i kada se grlimo), koji će vam pomoći da bolje spavate".

Fischerova upozorava da ne treba previše razmišljati o raskidu. "Žene počnu ponovo doživljavaju tu traumu, stalno se vraćajući na ono što se dogodilo". Niska razina serotonina kada smo zaljubljeni, kao kod onih koji pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, može nas dovesti do drugačijeg rješenja kako da otklonimo negativne misli povezane sa gadnim raskidom.

Susan pati i od opsesivno-kompulzivnog poremećaja i od posttraumatskog stresnog poremećaja. U lipnju je bila hospitalizirana zbog opsesivnih poriva za samopovređivanjem, za koji je okidač bio prekid ljubavnog odnosa. "Počele su me opsjedaju uznemirujuće misli, u rasponu od 'silovanje, silovanje, silovanje', do 'umri, umri, umri'", kaže ona.

Njezin redovni psihijatar joj je predložio da jednostavno pokuša odagnati takve misli.

No, dok je ležala u bolnici, njezin novi doktor je osmislio drugačiju strategiju. "Sugerirao je preusmjeravanje negativnih opsesivnih misli", kaže ona, "tako što ću neprekidno izgovarati, i dalje opsesivno, 'živi, živi, živi'". Kada je izašla iz bolnice , počela se bavi heklanjem, koje je opsesivno i repetitivno. A na kraju joj ostane nešto lijepo. S toga, ako se hitno trebate oporaviti od nezdrave veze, tajna je u tome da život ispunite novim cool stvarima.

Vaš mozak će vas pokušati održati u tom opsesivnom ritmu, ali možete ga zavarati tako što ćete postati opsjednuti životom kao takvim. Ako zateknete svoj mozak kako iznova i iznova vrti priču o vašem raskidu, nađijte novu mantru. Naprimjer "Živi, živi, živi!"

Grace Johnson

Izvor: Huffington Post