1){ echo ''; }else{ $banner_header = Db::query_row('SELECT * FROM banner_gore'); $slika_bg = Db::query_one('SELECT photo_name FROM site_photos WHERE table_name = "banner_gore" AND table_id = '.$banner_header['id'].' ORDER BY orderby ASC LIMIT 1'); $slika_bg = ($slika_bg) ? 'upload_data/site_photos/'.$slika_bg : 'images/content-images/header-banner3.jpg'; $banner_gore_link = (substr($banner_header['link'], 0, 7) != 'http://')? 'http://'.$banner_header['link'] : $banner_header['link']; echo ' '; } ?> */?>
Život s tuđom tugom u nasljedstvu

Prvog frajera, pravog, s kojim sam spavala prvi put, imala sam s dvadeset godina. I baš me briga što će se klinci sada izbečiti i pomisliti da sam bila debela štreberica koju nitko nije htio poševiti. Vrijedilo je pričekati, svršila sam dva puta i imala ekstra vezu pet godina dok me ljubav nije prošla. Danas u njemu imam dobrog prijatelja, a poslije njega sam brzo uplovila u još jednu petogodišnju vezu, opet dok me ljubav opet nije prošla.

Vjerovali ili ne, nisam varala. Nijednog. Bila sam iskrena sa frajerima i svaki put kada bi mi se učinilo da mi prisutnost nekog drugog muškarca prija više nego vrijeme provedeno s frajerom, vjerovala sam da je poštenije da to i kažem. I nastavim dalje. Tako bih i sama odreagirala da mi se tako nešto kaže. Naravno, u početku je to značilo da ne želi više čuti za mene, ali pošto bi shvatio da je to bolje nego zavlačenje po obje strane, nekadašnja ljubav bi prerastala u prijateljstvo.

Da se poštuje netko s kim si bio tjedan, mjesec ili neke godine, da se po njemu poslije ne sere - jer tako sereš i po sebi - da ne varaš i da ljubav može prerasti u prijateljstvo, to se zaista događalo, i to ne tako davno.

A što danas imamo? 

Neopisivu virtualnu hrabrost pokretanja, flertovanja, on-line seksa i smaranja na Faceu, Skypeu, Viberu, Whatsupu i čemu god ne dok vam žene, muževi, dečki, djevojke spavaju. Ili ste singl, ali samo u tom svijetu najhrabriji. A u stvarnom životu?

Prvo, da li pamtite bar jednu skorašnju priču da je neko vaš, potpuno trijezan, nekoga startao? Da li pamtite iole zanimljivu skorašnju priču pokretanja dečka, cure, obrnuto, istospolno, kako god? Ne događa se baš, jel da?

Bar ne slobodni muškarci i slobodne ženskice. 

Pokušavam sada; dok pišem, se sjetiti kada je uopće počeo trend "Tuđe slađe", koji se danas podrazumijeva?

I probati ću prelistati moj film, u kojem, zaključno s današnjim danom, kada sam bez frajera; već nekoliko godina, odgovorno tvrdim da zauzeti i oženjeni muškarci i zauzete (udate) žene seksualno, danas očito najbolje žive.

Kada sam počela raditi kao novinarka, već sam donekle bila među kolegama prepoznatljiva i kao sportašica, a od početka sam radila u crnoj kronici. Odatle počinje i moje višegodišnje iskustvo u odbijanju pripadnika MUP-a koji, mislim i danas, kada im kažeš da si novinarka, u glavi čuju samo KA - skraćeno od "udaraljka".

Prvi put, sjećam se, baš sam se osjetila bitnom kada me jedan od šefova lokalne Policijske uprave pozvao na kavu, nedugo poslije intervjua koji smo snimali za emisiju. Znam da sam se naivno ponadala da je pomislio da sam dobra novinarka, da mu se emisija svidjela i da sam možda i novinar od povjerenja. Na moje zaprepaštenje (stvarno me do tada nikada nije startao oženjeni čovjek) lik mi je opušteno rekao da bi me poševio tada, usred bijela dana, na kavi! Eeeej! Ugledni, poštovani otac maloljetne djece. Nije mi to bilo strano, ali je novo, kao i ono što sam uspjela tada da mu tamo, na sred ulice kada smo se rastajali i reči:

- Da nisam toliko očajna da bih bila s oženjenim čovjekom koji još ima i djecu, da, sve i da nije oženjen, murjak je, a ja namjeravam još dugo surađivati, a ne da se jebem s policijom i čak i da ove prve dvije stvari ne postoje, nije moja ciljna skupina - jer preferiram isključivo mlađe muškarce.

Baš nedavno, isto murjak koji je startao mene, pa nedugo poslije i moju kolegicu, nam je, kada smo ga odbile na malo suptilniji način, zatvorio sva moguća vrata za izvještavanje. Ispostavilo se da ovaj moj prvi, međutim, cijeni iskrenost, pa je i dan danas odličan sugovornik.

Kasnije sam shvatila da je to što sam novinarka donosilo slične pozive. Da li zbog iskustva s nekim kolegicama, ili zbog nečeg drugog, muškarci koji se bave drugim poslovima su nudili viđanje: političari, murjaci, direktori, savjetnici, treneri, lokalni kriminalčići, baš, baš klinci, pa i jedan dužnosnik u šezdesetim godinama koji je htio da zajedno gledamo film. I ako ćemo statistički, 90 % njih su bili oženjeni, pred ženidbom ili u lijepim, stabilnim vezama.

Pustiti korijenje na poljima od snova

Jedan murjak se ni od kuda javio sms porukom, sjećam se toga. Nakon mjesec dana uvjeravanja i "istraživačkog novinarstva" da li me je stvarno i gdje vidio, je li stvarno taj koji se predstavlja, otišli smo na kavu. I tri sata je proletjelo kao tren... I baš mi se svidio... I kada me je poljubio, izbrisao je sve predrasude koje sam imala o njima i izvukao mi tlo pod nogama.

Onda me je pitao kako to da takva djevojka već nije nečija. Na što sam je pitala kako to da takav frajer već nije nečiji. I on je zašutio.

A jesiii, skiknuh! Kaže, ima djevojku već sedam godina. Opet naivno upitah - pa što radiš onda ovdje? Kurvaš se - i ja nabacih kurvanjski osmijeh osude.

- Jebi ga - s dubokim žaljenjem promrmljah. -ti si negdje skoro savršen frajer, ali nisi moj frajer. I on ostane kao tiha patnja ili, što bi moj oženjeni prijatelj rekao, ko te jebe, sad posti, neka druga uživa, a tebi nitko neće reći hvala.

Ali nije to zbog hvala, ni zbog toga da li će netko pričati, vidjeti nas ili ne. Zaista nije. Već, što kada ode i nema ga, dok njemu ponovno ne bude odgovaralo? Najviše od svega je, što ako ostane i bude jedan u tisuću koji izabere tebe poslije nje? Kako se živi s tuđom tugom u nasljedstvu?

Dok slobodni momci i djevojke, strahujući od odbijanja, bare (i ne kažem isključivo, ali uglavnom) komade na društvenim mrežama i u izlasku tek kada su nacifrani, ja ne mogu a da se svakodnevno ne pitam odakle muškarcima i ženama koji su naveliko s nekim par, toliko samopouzdanja za nove pohode?

Pritom, ne govorim o jednom seksu koji se omakne (to se još negdje i podrazumijeva i zaboravlja), već o vezama koje traju usporedno sa "lošim" brakovima i vezama, a koje muškarci i ženskice koji su potpuno slobodni u pronalaženju "pravih" , pretvara u očajne samce, skrhanog samopouzdanja koji pospješuju statistiku da se zauzetima i dalje može, bez ikakvih posljedica.

Seks se zakazuje u radno vrijeme, na pola sata-sat, u vrijeme noćnih dežurstava, odvođenja djece u vrtiće. I to se sve zaista događa. Čula sam i vidjela, posuđivala stan onima koji se nisu mogli suzdržati i pitam se što ja imam od toga i zašto pišem?

Prvo, zato što jedan takav muškarac od mene ne odustaje mjesecima. Piše i zove, možda i više nego stvarni momci prije njega. Imamo zaista mnogo zajedničkih i tema i karakternih osobina. Kao čovjeka, voljela bih ga do kraja života, nema sumnje. Kao muškarac, pretužan mi je sa svojim "savršenim brakom" kako kaže, a ja vjerujem, lošim izborom partnera i divnom djecom koju ima, zbog koje će ostati tu gdje je dok ga bude. A pritajene frustracije će namirivati u tuđem zagrljaju.

Ja mogu fantazirati o njemu, čak i sjesti preko puta njega na kavi u prepunom lokalu, znajući da sam na toj razdaljini i među ljudima emotivno sigurna i da kemija ima prostora raspeti se. Ali ne želim preći na drugu stranu stola, nikada.

I zato pišem, da imam memento da tu granicu nikada ne pređem, da se poput ženskica koje poznajem, zbog takve "ljubavi" ne bih selila tisućama kilometara daleko, ne bih plakala na kraju sjajnih dana jer vijesti ne stižu do onoga do kog bih željela, jer sam "pustila korijenje na poljima od snova". Eto zato. Ali slagala bih ako bih rekla da u svojoj glavi nisam na momente proživjela cijelu priču i opet poželjela "jabuku".

Da je seks sa realno nedostupnima fantastičan, mnogi će vam reći. Da su te avanture nezaboravne, također. Ali popričajte usput s onima koji su ostali u tome do kraja, s napuštenim ženama i prevarenim muškarcima i na kraju, onima koji nikada nisu postali par; zbog takvih priča.

Zato me ne mrzi čekati. Nekog slobodnog muškarca koji će možda jednog od ovih dana biti dovoljno hrabar meni prići, onako kako se nekada prilazilo kada ti se svidi nečiji osmijeh, pa i ako ne bude obostrano, smijati će se zajedno tome kako nismo bili jedno za drugo.

Sandra Zekić
 

 
 
 

Komentari

Ostali članci