Uobičajena ljudska reakcija na probleme je da se naljutimo ili najblaže -uznemirimo. No, takve reakcije samo još dodatno pogoršavaju ionako neugodnu situaciju, pa treba svjestan napor da drugačije reagiramo na stresne događaje. Ako ustrajete u vježbi, vremenom ćete lakše prihvaćati ove pojave kao neizbježni dio života.

Kada počnete tolerirati ili čak prihvaćati životna prepreke, primijetit ćete dvije stvari. Kao prvo, biti strpljiv znači odnositi se prema sebi sa suosjećanjem. Suosjećanje je čin obraćanja pozornosti na one koji pate – uključujući i sebe. Ako vam nedostaje strpljenja, svakako ćete vi osjetiti posljedice, jer nedostatak strpljenja je stresna reakcija na bilo kakve događaje u životu. A stres pogađa i vaš um i tijelo. Njegovanje strpljenja je način brige za sebe, što je suština samosuosjećanja.
Drugo, strpljenje dovodi do rasta osjećaja staloženosti – smirenosti uma koja pomaže da se lakše nosimo sa životnim usponima i padovima. 

Evo kako vježbati strpljenje...

Prepoznajte nestrpljenje u trenutku kada nastaje

Ovo neće biti lako u početku. Kada stvari ne idu ''po našem'' (na primjer zapeli smo u prometu), skloni smo misliti da je uzrok naše nestrpljivosti izvan nas – ono što se događa tamo vani. Ali, naravno, uzrok je ono što se događa u našim umovima – odnosno naša reakcija na okolnosti s kojima se susrećemo. Počnite promatrati kako nestrpljenje nastaje u vašem umu kao odgovor na to što niste dobili ono što želite odmah.

Možda već znate neke svoje okidače. Na primjer kada vas predugo ostave na čekanju, ili kada zaglavite u dugom redu, kada se mučite s nekim problemom na kompjuteru, kada predugo čekate na red kod liječnika.... Prepoznajete li se negdje? 
Uočite kako nestrpljenje nastaje kada se stvari ne odvijaju onako kako mi želimo – pogotovo kada ljudi ili  okolina ne udovoljavaju našim očekivanjima. Ovo se dešava čak i u okolnostima nad kojima nemao kontrolu. Naša očekivanja često nisu usklađena sa stvarnošću.

Kao što smo već naveli, skloni smo očekivati da okolina udovoljava našim očekivanjima. Ne želimo prometne gužve, ne želimo da manjka parkirnih mjesta tamo gdje smo se uputili, ne želimo odgode letova, duge redove i naravno ne želimo predugo čekati na hranu u restoranu.
Primjeri za to kako očekujemo od ljudi da se ponašaju onako kako mi želimo su: ''Ta žena u redu ispred mene ne bi trebala nepotrebno razgovarati s blagajnikom''; ''Ako je rekao da će nazvati u 15 sati, onda je trebao nazvati u 15 sati!'' i sl.

Čak i ako smo  u pravu, činjenica je da drugi ljudi ne žive prema našim očekivanjima.

Također, naša očekivanja su često nerealna kada je riječ o savladavanju novih vještina, bilo da je riječ o tome da ste krenuli na neki novi kurs ili da želite shvatiti novu kompjutersku aplikaciju. Smatramo da nove vještine trebamo savladati vrlo brzo, bez obzira na to koliko su nam nepoznate ili teške.

Isto tako, ne ponašamo se razumno kada je u pitanju ono što se događa u našim glavama. Mislimo da bi trebali biti u stanju kontrolirati misli i emocije koje nastaju. Ali neželjene misli i osjećaji neprestano ''iskaču''. U prirodi uma je da misli i ispoljava emocije. A, nestrpljenje sigurno ne zaustavlja taj proces. Razmislite o navedenim kategorijama očekivanja i pokušajte odrediti one oko kojih ste vi nerealni. Ovaj potez sam po sebi vam može pomoći da prepoznate kada reagirate s nestrpljenjem. Istražite kako doživljavate nestrpljenje u svom umu i tijelu.

Dopuštajući sebi da stvarno osjetite  nestrpljenje, činite veliki korak ka prihvaćanju njegovog prisustva. Ovo je jako važno, jer ne možete mijenjati stresno stanje uma dok ne priznate da ste uhvaćeni u njemu. Dakle, što više radite na tome da osvijestite i dobro upoznate osjećaj nestrpljenja i kako on djeluje na vas.  Je li vaš um smiren ili uznemiren? Je li vaše tijelo opušteno ili napeto? Spoznaja da se zbog nestrpljenja osjećate neugodno će vas motivirati da pokušate promijeniti način na koji se suočavate s naša "tri prijatelja" iz rječnika s početka teksta, a to su kašnjenje, poteškoće i smetnje na životnom putu.
 
Počnite pretvarati nestrpljenje u strpljenjecheeky


Za ovo je potrebna praksa – strpljiva praksa. 

A kako je strpljenje čin samosuosjećanja, nadam se da ćete sebe tretirati upravo tako, i pored toga što će ponekad biti nemoguće da budete strpljivi. Evo nekoliko strategija koje će vam pomoći na ovom putu.
 Počnimo s onim situacijama kada okolina ili ljudi ne udovoljavaju vašim očekivanjima. Nakon što ste primijetili da reagirate nestrpljivo i osvijestili taj osjećaj u svom umu i tijelu, zapitajte se postoji li nešto što možete učiniti da promijenite situaciju, a da ne učinite stvari gorima za sebe i druge. 

Ako je odgovor ''ne'' (što će gotovo uvijek biti), onda vidite možete li izvući nešto dobro iz te situacije. Dakle, počnite se fokusirati na nešto ugodno ili interesantno dok čekate. Ovo je vježbanje pomnosti, odnosno, vi radite svjestan izbor i napor da obraćate pozornost na sve što se događa u polju vaše svijesti. Kad osjetite da se javlja nestrpljivost,  u tom trenutku ćete gotovo uvijek  moći naći nešto što će probuditi vašu znatiželju ili interes. To će vam pomoći da reagirate smireno umjesto ljutito ili nestrpljivo. Ako ste u prometnoj gužvi možete obratiti pozornost na različite modele, oblike i godišta auta na cesti; ili možete početi razgovor s drugom osobom u autu; ili jednostavno nađite radio stanicu koju ćete slušati. Shvaćate poantu?

Ako imate izbor između toga da se naljutite i uznemirite u iritirajućoj situaciji ili da pronađete način da to iskustvo učinite ugodnim, ili barem podnošljivim, dobro razmislite o tome koji vam više koristi.

A kada je riječ o onim nerealnim očekivanjima u vezi savladavanja novih vještina, ona proizilaze iz navike današnjeg društva da žurimo što god da radimo. Ako postupamo sporije i strpljivije, ne samo da bi više uživali u procesu učenja, nego bi i bolje savladali novu vještinu koja je u pitanju.
 I konačno, što se tiče nerealnih očekivanja o našim sposobnostima da kontroliramo um, umjesto da izgubimo strpljenje, nepoželjne misli i emocije bi trebali pokušati shvatiti manje ozbiljno, čak i probati naći neku humorističnu crtu u njima. Ovo se svakako može nazvati suosjećajnom reakcijom na ono što nastaje u našem umu.

Budistički učitelj Bhante Gunaratana o umu je rekao sljedeće: ''Jednom ćete se suočiti s iznenadnom i šokantnom spoznajom da ste potpuno ludi. Vaš um je vrišteća, nerazgovijetna ludnica na kotačima koja juri nizbrdo, potpuno beznadno i izvan kontrole.''

Ova izreka je dobra iz dva razloga. Kao prvo, ohrabrujuće je znati da niste jedini kojima je um vrišteća, nerazgovijetna ludnica na kotačima. Drugo Bhante kaže da ovo nije problem, što znači da i pored ovog ''ludog'' uma možete naučiti biti strpljivi. Možete naučiti da ne naljutite i ne uzrujate kada naiđu neželjene misli i emocije, i umjesto toga, da mirno prihvatite njihovu prisutnost, znajući da će vam s vremenom univerzalni zakon prolaznosti pomoći. Uvjeti će se promijeniti, kao i vaš um.

Zapamtite da možete transformirati nestrpljenje u strpljenje. A trud se isplati, jer kako smo naučili,  kada smo strpljivi odnosimo se prema sebi sa suosjećanjem, što nam ujedno pomaže i da prihvatimo stvari onakvima kakve jesu... i zbog toga ćete se uvijek osjećati dobro!

Katarina Jelić

Izvor: http://www.psychologytoday.com/