1972: Kada je Jane Fonda osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu u filmu Klute, vrlo je kratko prozborila, rekavši da se ne može puno toga reći za tako kratko vrijeme. Zato je iza pozornice novinarima iznijela strogo protivljenje ratu u Vijetnamu, kao i razloge zbog kojih nije o tome pričala na bini. "Dok sjedimo ovdje i dijelimo nagrade, koje jesu vrlo važne, u naše ime se vrše ubojstva u Indokini. Mislim da je svatko ovdje svjestan toga, baš koliko i ja, i mislim da svatko želi da se to okonča, baš koliko i ja. smatrala sam da nije bilo potrebe da to izgovorim. Misilm da nam se svima smučilo. Stvarno to mislim. I mislim da to svako osjeća. "

1973: Marlon Brando je poslao mladu aktivisticu, Apači indijanku, Sachen Malo pero, da dobije njegovu nagradu za najboljeg glumca, dodijeljenu za film Kum. Pročitala je ukratko Brandovo pismo sa objašnjenjem, koje su kasnije prenijeli NYT i brojni mediji. "On izražava veliko žaljenje što ne može prihvatiti ovu dragocjenu nagradu", pročitala je Indijanka zbunjenoj publici. "Razlog za to je odnos prema američkim indijancima danas u svijetu filmske industrije, repriza na televiziji ili u kinima, kao i prema nedavnim događajima kod Ranjenog koljena". Akademija je odmah poslije toga zabranila govore zahvalnosti koje drži netko drugi, osim u rijetkim slučajevima smrti dobitnika.

1974: Mnogo bizarnije, samo godinu kasnije, aktivist za prava homoseksualaca i umjetnik Robert Opel istrčao je na pozornicu noseći znak mira tijekom govora Davida Nivena. Dobro raspoložen, Nivens se obratio publici fantastično sarkastičnim govorom: "Dame i gospodo, ovo je moralo dogoditi, skoro. Ali zar nije fascinantno misliti da je jedini smijeh koji će ovaj čovjek dobiti u životu kada se skine i pokaže svoje mane?"

1978: Zbog otvorene podrške glumice Vanesse Redgrave Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji, Liga za obranu Židova je prosvjedovala zbog njenog prisustva na dodjeli nagrada, a sa ceremonije je odvežena u ambulantnim kolima. Kada je dobila nagradu za najbolju sporednu ulogu u filmu Julia, Redgrave se nije ustručavala jakih riječi koje su dočekane zvižducima i negodovanjem. Usred govora, nazvala je one koji su prosvjedovali "grupicom cionističkih baraba" i njihovo ponašanje opisala kao "uvredu svih Židova diljem svijeta i njihove velike i tragične herojske borbe protiv fašizma i represije."

1990: Nisu se svi politički govori držali na bini, niti su, pak, uvijek vokalizirani: tijekom McCarteyjevog napada na industriju zabave, razdoblja poznatog kao Holivudska crna lista, Elia Kazan je otvoreno prokazao kolege redatelje i glumce zbog veza s komunizmom. Time je brzo postao parija u ovoj zajednici. Iako su prošle godine, kada je Kazan izašao na pozornicu primiti nagradu za životno djelo, dočekale su ga dvojake reakcije. Dok su neki ustali i zapljeskali po tradiciji, mnogi su sjedili šutke, ruku prekriženih na grudima. Drugi, poput Stevena Spielberga, aplaudirali su mlohavo sa sjedala. Bio je to jedan od najneprijatnijih trenutaka u povijesti Oscara. Čini se da Hollywood nikad ne zaboravlja i rijetko oprašta

2000: Nakon što je film Cider House Rules dobio nagradu za najbolji scenarij, pisac John Irving se Akademiji zahvalio što je počastvovala film koji se bavi abortusom - pitanjem koji je i danas jedno od najdiskutiranijih pitanja u politici. Irving se također zahvalio organizaciji "Planirano roditeljstvo" i Nacionalnoj ligi za pravo na pobačaj. "Želim se zahvaliti Akademiji na ovoj časti za film čija je tema abortus, i Miramaks što je imao hrabrosti da uopće snimi ovaj film", rekao je.

2002: Halle Berry je bila prva crna žena koja je dobila Oscara za glavnu žensku ulogu u filmu Monster 's Ball. Zbog tako značajnog i prijelomnog trenutka, glumica je sa suzama u očima, sasvim normalno, govorila o onima koji su tijekom povijesti odbijani zbog rase. "Ovaj trenutak je mnogo veći od mene same", emotivno je izjavila, posvećujući nagradu glumicama koje, prije nje, nisu dobile nagradu i "svakoj bezimenoj ženi druge boje kože koja danas ima priliku, jer su večeras ta vrata otvorena." Najpoznatija rečenica iz njenog govora koji je potrajao je kada je, s pravom, izgovorila da se na ovaj trenutak čekalo 74 godine i da ima pravo da ga malo pruduži.

2003: Michael Moore se nikada nije ustezao da izgovori što misli. Kada je dobio Oscara za dokumentarac Bowling for Columbine, kontroverzni filmaš pljunuo je Georgea Busha i rat u Iraku. Međutim, nije bio sam. Moore je doveo još nekoliko nominiranih na pozornicu, govoreći u zajedničko ime.

2004: Sljedeći stope Michaela Moorea, Erol Maurice je i sam iznio mišljenje o ratu kada je dokumentarac The Fog of War osvojio Oscara. "Prije četrdeset godina, ova zemlja je upala u zečiju rupu u Vijetnamu i milijuni ljudi su umrli", rekao je legendarni dokumentarist. "Mislim da ponovo klizimo u zečiju rupu. A ako ljudi zastanu i razmisle o nekim idejama i pitanjima iz ovog filma, možda smo nešto dobro i uradili."

2007: Političaru Alu Goru i njegovom važnom dokumentarcu o klimatskim promjenama Neugodna istina dodijeljen je Oscar nekoliko godina kasnije. Bilo je neizbježno da ova tema, koja i pored čvrstih znanstvenih dokaza, još uvijek nije prihvaćena među konzervativcima, izađe u prvi plan. "Ovo nije političko pitanje, već moralno", rekao je Gore. "Imamo sve što nam je potrebno da počnemo, uz mogući izuzetak volje da djelujemo. To je obnovljivi izvor. Hajde da ga oživimo."

2009: Te godine, LGBTQ prava su bila glavna tema. Pošto je dobio Oscara za najboljeg glumca za ulogu u filmu Milk, Sean Penn, koji je igrao otvoreno gay političara Harveya Milka, govorio je o istospolnim brakovima - u to vrijeme, još uvijek nedozvoljenim, i prijedlogu zakona 8 u Kaliforniji, koji je ponovo uveo zabranu gay brakova u ovoj državi.

"Mislim da je ovo dobar trenutak za one koji su glasovali za zabranu gay brakova da sjednu i razmisle i predvide koliku će sramotu osjetiti i vidjeti u očima unuka ako nastave pružati ovakvu podršku", rekao je on. "Ista prava moraju postojati za sve". Redatelj filma Dustin Lance Black, gay, također je održao strastveni govor, poručivši "svoj gej i lezbijskoj djeci (da će) uskoro, obećavam vam, imati ista prava diljem ove naše veličanstvene zemlje". I bio je u pravu. U Sjedinjenim Američkim Državama su gay brakovi legalizirani 2015. godine.

2010: Kada je film The Cove dobio nagradu za najbolji dokumentarni film, aktivist Rick O'Beri, jedan od stručnjaka koji su se pojavili u filmu, podigao je znak na kojem je pisalo "Pošaljite poruku Delfin na broj 44144". Akademija je odmah prekinula zvuk pustivši glasno glazbu da bi ih prisilila da siđu s bine prije nego što je redatelj mogao završiti govor. Međutim, na duge staze je sve uspjelo, jer je brutalni i dokumentarac inspirirao mnoge ljude diljem svijeta da saznaju i pobune se protiv užasa nad dupinima.

2011: Sukladno osalim dobitnicima za najbolji dokumentarac, kada je redatelj filma Inside Job primio nagradu, Charles Ferguson se razgnjevio oko teme filma i rekao da je pogrešno što odgovorni za financijsku krizu nikada nisu odgovarali. "Tri godine poslije užasne financijske krize koju je izazvala masivna prijevara, nijedan financijski dužnosnik nije otišao u zatvor i to je pogrešno", odmah je rekao.


2015: Tijekom vrhunca pokreta Crni životi znače i prosvjede na kojima se pojavio pokret "Ruke u vis, ne pucaj", koji je i danas jednako ključan, od samog početka je bilo očigledno da ako Selma dobije nagradu, govori moraju biti politički . I zato nije ni bilo iznenađenje kada su John Legend i Common u govoru za nagradu za originalnu pjesmu "Glory" (u čijem tekstu se itekako spominje Ferguson), naglasili sve što pogađa crnu zajednicu sadašnjice, od siromaštva, rasizma i užasnog zatvorskog sustava u Americi. "Živimo u najzatvorenijoj zemlji na svijetu", rekao je Ledžend. "Više je crnih muškaraca u zatvorskom sustavu nego što ih je bilo u robovlasništvu 1850."

Pored toga, glumica Patricia Arquette se zahvalila za nagradu u filmu Dječaštvo govorom o neravnopravnim zaradama za muškarce i žene. Kao što ste mogli i očekivati, izazvala je kontroverzu kada je rekla: "Borili smo se za svačija prava. Sada je vrijeme da dobijemo jednakost u plaćanju jednom zauvijek i ženska prava za sve u Americi."

2016: Kao što vjerojatno i znate, 2016. je bila godina #OscarsSoWhite, da je odmah zakoračila u kontroverzu. Čak je i voditelj Chris Rock spominjao "bjelinu Oscara" kad god je imao prilike. Međutim, nije to bila jedina politička tema koja je iznijeta te godine. Primjerice, kada je Leonardo DiCaprio napokon dobio Oscara za najboljeg gluma, posvetio je sve dragocjeno vrijeme govora da nas upozori da ne uzimamo našu planetu zdravo za gotovo. "Klimatske promjene su stvarnost. One se dešavaju upravo sada", DiCaprio, čuveni borac za ekologiju, rekao je u govoru. "Potrebna nam je podrška lidera širo svijeta koji ne govore u ime velikih zagađivača ili velikih korporacija, već govore u ime čitavog čovječanstva."

Pored toga, scenarist filma The Big Short Charles Randolph pobunio se protiv prisustva korporacija u politici, rekavši da "ako ne želite bogataši kontroliraju vlade, nemojte glasovati za kandidate koji uzimaju novac iz velikih banaka, naftnih kompanija ili frikova milijardera. Prestanite!"

I jezivo relevantno danas, redatelj filma The Revenant, Alejandro Inarritu je održao govor o ksenofobiji: "Vrlo sam sretan što sam danas ovdje", rekao je dok je treštala glazba za odlazak za scene. "Ali nažalost, mnogi drugi nisu imali tu sreću". Potom je citirao dio filma, koji se bavi rasizmom, kako ljude i dan danas sudimo po boji kože: "Kakva odlična prilika za našu generaciju da se zaista oslobodi svih predrasuda i plemenskog načina razmišljanja i omogućiti da jednom zauvijek, boja kože postane jednako nevažna kao i dužina kose. "


Sarah Bellman//Twitter

Prijevod i obrada: A.D.Brkić