Sve je već ispričano tisuće puta. Umoran sam od kontimiranih riječi i poruka i ne želim svoju djecu trovati s jednakim stavom i pričama. Želim im pričati jednoga dana kad odrastu o ovom povijesnom danu kad je cijela zemlja bila u urnebesnom slavlju kakvo se ne pamti na ovim prostorima. Želim im pričati o danu kada je stara šokica iz nekog slavonskog sela sva od sreće otišla s traktorom proslaviti pobjedu na glavni osiječki trg a njen suprug koji je debelo zagazio u osamdesetu kako je pratio na konju. Želim im pričati o lijepim stvarima, jer je negativnosti i previše u ovoj zemlji. Jer danas je dan za nešto veliko, za nešto najveće što dugujemo sebi i svojoj djeci. Danas je dan ponosa.

Pokažimo da živimo i dišemo za našu domovinu bez obzira što često puta nismo zadovoljni sa našom državom. Jer država i domovina nije isto. Jer domovina je kao majka, jedna jedina i nju ne možeš prestati voljeti na prekidač koji se robotizirano pali i gasi. Jer domovina nije kriva što je država često puta bila na vjetrometini nepravde. Neka makar jedan dan iz svih nas govori ljubav i zajedništvo. Ovaj narod ima pravo da se veseli. Ovaj narod ima pravo na sreću. Neka danas cijela Hrvatska diše kao jedno. Jer Hrvatska je iznad svega.

Večeras kad istrčite na travnjak znajte da nosite sveti dres. Znajte da nosite nadu, vjeru i ponos jednog naroda. Nosite vapaj svih onih koji istinski vole ovu zemlju. Večeras kad istrčite pokažite hrabro hrvatsko srce koje se ne boji višeg, jačeg i moćnijeg, jer kad je Hrvatska u pitanju svaka logika pada u vodu. Pokažite cijelom svijetu kako se bori za svoje. Pokažite kako se srcem ruše svi zakoni vjerojatnosti i svi silni milijuni. Pokažite kako se voli domovina.

Večeras kad istrčite na travnjak znajte da igrate za sve one koji traže onu davno izgubljenu trunku optimizma u ovoj zemlji. Igrate za onog malog čovjeka koji voli i osjeća ovu zemlju domoljubno i patriotski, bez trunka mržnje i prijezira prema drugima i drugačijima.

Igrate za nešto najvrjednije i najsvetije na svijetu. Igrate za Hrvatsku. Učinite nas ponosnim. Neka cijeli svijet priča o maloj zemlji velikog srca. Večeras igrate za naše snove. Večeras igrate za Škabrnju i Vukovar. Ako vam u nekom trenutku ponestane snage, motiva, želje i hrabrosti, sjetite se vukovarskih branitelja. Neka vam oni budu putokaz kako se brani svoje snagom ljubavi . Večeras igrate za nedosanjane snove naših ratnika koji su zauvijek usnuli devedeset i neke.

Pronađite inspiraciju, želju i htijenje u njenim beskrajnim ljepotama. Pronađite onaj zadnji atom snage zbog svih onih koji sanjaju povratak u domovinu. Budite kao jedno. Budite kao onda kad smo stvarali državu i kad smo je sanjali pravedniju, humaniju i jednaku za sve. Vratite nam onaj davno zaboravljeni sjaj sreće u očima makar na kratko. Makar na jedan dan da opet pjevamo u isti glas :“ Moja domovina“. Makar na jedan dan da nas opet oni trnci, ona ushićenje i onaj zanos ujedini.

Večeras igrajte za našu djecu koja će u vama vidjeti heroje. Večeras pišite povijest. Povijest pišu hrabri, odvažni i oni koji vjeruju u sebe. Vjerujte u sebe jer mi vjerujemo u vas. Mi vjerujemo da možete učiniti našu zemlju najponosnijom na svijetu. Neka našu zemlju traže na karti svi oni što žive u Zimbaveu, Namibiji i Nepalu. Neka o njoj pišu i nek je istražuju studenti Burkine Faso. Neka cijeli svijet zna za malu ponosnu zemlju hrabrog srca.

Igrate za ovaj narod. Za ponos. Za domovinu. Za ono nešto što se ne može dovoljno opisati riječima, što se samo može osjetiti. Povedite nas u nestvarnu orbitu, tamo ispod duge, gdje snovi postaju stvarnost.

Ivica Hajdić