Hedy Lamarr (Beč, 9. studenog 1914. - Altamonte Springs, Florida, 19. siječnja 2000.), austrijska, pa američka filmska glumica i inovatorica, pravim imenom Hedwig Eva Maria Kiesler.

Hedy Lamarr potječe iz ugledne bečke židovske obitelji. Njen otac Emil Kiesler je bio direktor banke, a majka Gertrud Lichtwitz, bila je pijanistica. Već u svom trećem filmu Mi ne trebamo novac s Heinzom Rihmannom i Hansom Moserom imala je glavnu ulogu. Čehoslovački film Ekstaza iz 1933., (u kojem je njezina supruga glumio Zvonimir Rogoz), zbog nekih je slobodnih i erotskih scena izazvao skandal, ali više radi izraza njezina lica u prvom planu dok glumi orgazam, nego radi snimka u kojem gola trči kroz šumu (to je bio prvi integralni akt u povijesti umjetničke kinematografije). Udala se 10. kolovoza 1933. za bogatog bečkog industrijalca Fritza Mandla, koji je bio veoma konzervativan te joj je zabranio snimati nove filmove.

Uočivši jačanje fašizma u Austriji i početak nacističke okupacije njene domovine, bježi 1937. i iz zemlje i od svoga supruga u Pariz, a odatle u London. Veliki filmski mogul Louis B. Mayer otkriva lijepu glumicu i daje joj ugovor za MGM. U to vrijeme mijenja svoje pravo ime u umjetničko. Hedy odlazi u SAD i biva hvaljena kao nasljednica Marlene Dietrich i Grete Garbo iako se njezino glumačko znanje nije moglo usporediti s njenom ljepotom.

Posjedovala je onu vrstu ljepote koja je bila nezaboravna - tinjajuća senzualnost. Bila je "najljepša žena na svijetu." Čak i njezino ime - Hedy Lamarr - zvučalo mračno i tajanstveno. No iako je dijelila ekran s holivudskim legendama poput Clarka Gablea, Spencera Tracyja i Jimmy Stewarta, ljudi se rijetko sećaju Hedynog talenta. Većina se sjetiti samo njezinog lica koje je tužan izraz ponijelo i u grob.

Hedy Lamarr bila je i inovatorica u području bežičnih komunikacija. Kao fanatična protivnica fašističke Njemačke, prijavila je 1942. patent upravljanja torpeda izmjenjivim frekvencijama koje bi stoga tada bilo nemoguće predvidjeti i omesti (US-Patent Nr. 2,292,387). Hedyna ideja bila je tajni komunikacijski sustav - posebno onaj koji bi mogao navoditi torpedo koristeći tehnologiju pod nazivom "Učestalo skakanje (s frekvencije na frekvenciju)" - tako da se signal ne može biti prisluškivan.

"Prvo pitanje uvijek glasi:" Što? Hollywoodska zvijezda? Ona je stvorila elektrotehnički izum? " Njezin život se čita poput holivudskog scenarija: glamurozna filmska zvijezda danju, a noću usamljena imigrantica s alteregom Edisona.

Inženjerska soba Hedy Lamarr
U svom domu imala je izdvojenu jednu sobu sa ogromnim stolom jake rasvjete i odgovarajućih alata - te cijeli zid prepun referentnih knjiga za područje elektronike. "Bila je tako kreativna osoba, mislim, non-stop je nizala opcije rješenja.  Ako ste razgovarali o problemu , imala je rješenje. " rekao je njen sin iz trećeg  braka, Loder naglašavajući da je za njegovu majku izumiteljstvo bilo bijeg od nezadovoljstva holivudskim životom.

Većina Hedynih izuma - uključujući papirnate maramice u kutiji, prometne znakove ... zapravo nikada nisu komercijalizirani. No, njezina ideja za taj radio-kontrolirani torpeda je patentirana. Bilo je to 1940. godine, kada se njemačke podmornice su ostavljale pustoš na Atlantiku torpedirajući brodove, vrlo često sa ženama i djecom koji su pokušavali pobjeći. Hedy je opsesivno tražila način kako im pomoći. Njena udaja za proizvođača oružja Fritza Mendla te mnoge večeri koje je provela upijajući njegova znanja i ideje  o tajnim sustavima naoružanja, usmjerili su Hedyna razmišljanja.

Karijera u Americi (kamo je pobjegla brodom Normandie u zadnji čas) je napredovala, no rat u Europi nikada nije bio daleko od njezina uma. U Europi su ostali svi koje je voljela. Večera s hollywoodskim skladateljem Georgeom Antheilom razbudila je genijalnu inovatoricu u ljepotici. Poput nje, Antheil je imao blistave ideje i bio je poznat po skladanju avangardnih simfonija pomoću nekonvencionalnih instrumenata i desetak pijanista čije je sviranje sinkronizirao. To im je dalo ideju: ako klaviri mogao biti sinkronizirani skakati iz jedne note na drugu, zašto ne bi mogli radijski signali za upravljanje torpedima? Njihovo inventivno partnerstvo je rođeno.

"Hedyna je ideja bila, napraviti i odašiljač i prijemnik istovremeno skočiti s frekvencije na frekvenciju, kako se signal ne bi locirao", rekao je Rhodes. Naravno, kao i sve velike ideje i njihova je naišla na nerazumijevanje okoline i skepsu. Rekli su im:" Što, želite staviti klavirista u torpedo? To neće raditi! ' Mornarica je zapravo odgovorom dala do znanja svoj stav: 'Trebali bi prikupljati novac za rat ako želite pomoći a ne se baviti glupostima.' "

Zvuči poznato...
Iako Mornarica SAD taj izum nije iskoristila, ta se tehnologija, bez koje bi bio nemoguć WiFi, i danas koristi za mobilne telefone i za upravljanje frekvencijama. Za života nije dobila zaradu i zahvalu za svoj izum, smatraju je velikom inovatoricom, pa se međunarodni Dan izumitelja slavi 9. studenoga, na njezin rođendan.

Slava joj!

Najveći komercijalni uspjeh postigla je ulogom u filmu Samson i Dalila za koji je kostimografiju napravila briljantna Edith Head.