Iman je rođena kao Zara Mohamed Abdulmajid u somalijskom glavnom gradu Mogadišu. Njen tata je bio diplomat u Saudijskoj Arabiji i Tanzaniji, a majka Marian ginekologinja. Bila je treće od ukupno petero djece u obitelji. Do 4. godine živjela je s bakom i djedom, nakon čega je roditelji, zbog nesigurnosti u Somaliji, šalju u školu za djevojke u Egipat, gdje provodi veći dio djetinjstva i puberteta. Nakon smirivanja političkog stanja u Somaliji, otac ponovo okuplja obitelj u Somaliji. Malo prije državnog udara i uspostavljanja Barreove diktature, obitelj se seli u Keniju, gdje Iman studira politologiju na Sveučilištu u Nairobiju.

Za vrijeme studija, radi i kao prevoditeljica, kako bi zaradila za školarinu. Njezin dugi vrat, visoko čelo i preplanuli ten opazio je fotograf Peter Beard, koji joj nudi poziranje za erotske fotografije, što ona odbija. Nakon ponude za časopis Vogue i 8 000 američkih dolara predujma, Iman pristaje i istoga dana pozira Beardu za prve snimke. Snimci su poslani u New York, gdje je Beard četiri mjeseca nagovarao urednika časopisa ih objavi s dvije priče. Prema prvoj priči, tvrdio je da je Iman članica afričke kraljevske loze, a prema drugoj da je pripadnica pustinjskog plemena

Nakon što je Beard uvjerio urednika u svoju priču, Iman dolazi u New York, gdje je nazočila na novinarskom skupu. Nakon skupa, bila je vrlo iznenađena što su je novinari ispitivali o džungli i smatrali kako ne zna engleski: Somalija je pustinja. Nikada nisam vidjela džunglu. Još sam više bila uvrijeđena kada su se [novinari] počeli obaćati samo Peteru, misleći da ne znam engleski, iako znam engleski i pet [drugih] jezika.

Potpisuje za modnukuću Wilhelmina, te se 1976. počinje pojavljivati na naslovnicama poznatih modinh časopisa, kao što su Vogue i Harper's Bazaar. Francuski kreator Yves Saint Laurent posvećuje joj kolekciju Afrička kraljica. U razgovoru za Washington Post izavila je kako u mladosti možeš zaraditi mnogo kao model, ali i da poziranje ne priprema mladu djevojku za budućnost, budući da je sav svoj novac u mladosti trošila na odlaske u Pariz i putovanja Concordeom.

U narednim godinama postaje  supermodel i nadahnuće za svjetski poznate dizajnere poput Halstona, Giannija Versacea, Calvina Kleina, Isseya Miyakea i Donnu Karan. Tijekom 14-godišnje karijere surađivala je s mnogim poznatim fotografima. Ističu se suradnje s Helmutom Newtonom, Richadom Avedonom, Irvingom Pennom i Annie Leibovitz.

Iman je bila model u doba kada je individualnost vrednovana, a modeli bili sastavni dio kreativnog procesa.


Iman Cosmetics i Global Chic

Nakon skoro dva desetljeća manekenske karijere, Iman je osniva svoju kozmetičku tvrtku, usredotočujući se na nijanse za tamne žene.  Njen uspjeh na tržištu, bazirao se na dugogodišnjem vlastitom iskustvu miješanja pigmenata za svoj make-up. Puderi po cijeni od 14,99 $ prodavale su se 4 teksture u 14 nijansi, a Iman Cosmetics je dosegnuo vrijednost od 25 milijuna dolara do 2010. godine.

U proljeće 2012, Iman potpisuje (ovaj puta kao vlasnica tvrtke) ugovor s, (u islamskom svijetu vrlo popularnim) sestrama Ayaan i Idyl Mohallim, osnivačicama modne tvrtke Mataano, da budu ambasadorice njene kozmetičke tvrtke.

Inspirirana djetinjstvom u Egiptu i rada s Halstonom, Iman pokreće Global Chic jedna od četiri najprodavanija među više od 200 modnih i nakitskih brandova na HSN-u, a razvila je i liniju pristupačnih aksesoara.

Gluma
Iman je glumila u nekada megapopularnom Miami Viceu, igrala Dakotu u Natrag u svijetu (1985) i Loisu Blyth u Ljubavi na prvi pogled (1988). Također je kao gospođa Montgomery gostovala u Cosby Showu (1985).
Igrala je epizodnu ulogu u filmu "Out of Africa" ​​s Robertom Redfordom i Meryl Streep, u trileru "No Way Out" iz 1987. godine s Kevinom Costnerom.

Sredinom dvadesetih godina Iman je dvije godine bila domaćica modne emisije "Bravo". U studenom 2010. je s prijateljem dizajnerom Isaacom Mizrahijem, vodila Fashion Showa.


Filantropija
Osim vođenja svoje globalne tvrtke za ljepotu, Iman je također aktivno uključena u brojne dobrotvorne napore. Trenutno je glasnogovornica programa Keep a Child Alive i blisko surađuje s Children Deffend fondom, veleposlanica je Save Children, a aktivna je u podizanju svijesti o nužnosti veće pomoći regiji Istočne Afrike. Iman se bori i za okončanje sukoba izazvanih globalnom trgovinom mineralima. Odigrala je ključnu ulogu u javnoj kampanji protiv "krvavih dijamanata" što je rezultiralo otkazom njezinog ugovora s konglomeratom De Beers.

Tijekom dugogodišnjeg karijere, Iman je dobila brojne nagrade. Dana 7. lipnja 2010. dobila je nagradu dizajnera Amerike (CFDA) za životno djelo kao ikona modne industrije, te nagradu rezerviranu za "pojedinca čiji stil značajno utjeće na modu".

Imanin obiteljski život
Kao osamnaestogodišnjakinja udala se za nepoznatog Somalca, vlasnika hotela iz lanca Hilton. Prekinula je s njim netom prije odlaska u Sjedinjene Države. 1977. udala se za košarkaša Spencera Haywooda, s kojim se sljedeće godine dobila kćer Zulekhu. Nakon desetogodišnjeg braka su se rastali. 1992. se u švicarskoj Lausanni udaje za Davida Bowiea na obiteljskoj svečanosti, zatvorenoj za javnost. Kasnije su se i javno vjenčali na svečanosti u Firenci. Nakon 8 godina zajedničkog života dobili su kćer, Alexandriu Zahru Jones.

Na nagovor prijatelja, zajedno s Bowiem i Peterom Beardom piše i objavljuje autobiografski roman Ja sam Iman (I Am Iman) 2001. Četiri godine kasnije izdaje svoju drugu knjigu Ljepota boja (The Beauty of Colors). Nakon Bowieve smrti povukla se iz javnog života.
Osim somalskog govori i arapski, talijanski, francuski i engleski.