1){ echo ''; }else{ $banner_header = Db::query_row('SELECT * FROM banner_gore'); $slika_bg = Db::query_one('SELECT photo_name FROM site_photos WHERE table_name = "banner_gore" AND table_id = '.$banner_header['id'].' ORDER BY orderby ASC LIMIT 1'); $slika_bg = ($slika_bg) ? 'upload_data/site_photos/'.$slika_bg : 'images/content-images/header-banner3.jpg'; $banner_gore_link = (substr($banner_header['link'], 0, 7) != 'http://')? 'http://'.$banner_header['link'] : $banner_header['link']; echo ' '; } ?> */?>
Jedina i neponovljiva -Marilyn

Zlatno doba Hollywooda iznjedrilo je brojne glumice kojima današnje generacije zvijezda zavide na sjaju, a najsjajnija među njima bez dileme svakako je Marilyn Monroe – vječni seks simbol  i utjelovljenje fatalne žene. Jednom riječju: ikona! 

Bila je glumica s iznimnim komičarskim talentom, pjevačica, aktivno se zanimala za politiku, a brojne teorije zavjere ni danas se ne mogu dogovoriti je li ju politika, ljubav kojoj je čitav život težila ili pak ovisnost otjerala u preranu smrt, sa samo 36 godina. Na van, činilo se da živi život ispunjen blještavilom i glamurom, no iznutra je propadala...

Djetinjstvo uz ludu majku i zlostavljenje udomitelja

Marilyn Monroe rođena je kao Norma Jean Mortenson, na današnji dan prije 91 godinu (1. lipnja 1926.) u Los Angelesu. Oca nikad nije poznavala, a spekuliralo se o tome bi joj slavni Clark Gable mogao biti otac, iako realni dokazi koji bi te tvrdnje potkrijepili nikada nisu postojali. Majčina je strana obitelji, pak, bila obilježena psihičkim poremećajima – od shizofrenije patila je njezina baka, pa i majka Gladys. Marilyno djetinjstvo bilo je sve osim sretno... Majka joj je dok je bila dijete završila u mentalnoj instituciji, a malenu su povlačili po raznim udomiteljskim obiteljima i dječjim domovima, gdje je bila zanemarivana i na sve moguće načine (pa i seksualno) zlostavljana.

Za djevojčicu bez obiteljskog zaleđa i formalnog obrazovanja (s 15 je godina napustila školu), jedini način da se makne od svog tog užasa bila je udaja, pa se sa 16 godina udaje za pomorca Jimmya Doughertya.

Početak njezine karijere bio je svjetlosnim godinama daleko od glamura koji ju je kasnije okruživao – nakon muževa odlaska na brod, zaposlila se u lokalnoj tvornici aviona i streljiva, gdje je pregledavala ispravnost padobrana i premazivala dijelove aviona. 

Tamo ju je primijetio fotograf David Conover, koji je pravio takozvane „motivacijske fotografije“ za američke vojnike koji su daleko od kuće. Do 1946. godine, kada se Dougherty vratio u Ameriku, ona je već izgradila uspješnu karijeru modela i promijenila ime u Marilyn Monroe pripremajući se za skok na filmska platna. 

Biti samo lijepo lice i zanosno tijelo nije joj bilo dovoljno – sanjarila je o tome da postane uspješnom glumicom poput Jean Harlow i Lane Turner. 

Jednostavno rečeno, lijepa i ambiciozna Marilyn prerasla je svog, po svemu prosječnog, prvog supruga. 1946. bila je velika godina za Marilyn – te se godine razvela od Doughertya, promijenila imidž (počela farbati kosu u plavo), te je potpisala svoj prvi filmski ugovor.

Međutim, većih karijernih uspjeha nije imala do početka pedesetih. Mala uloga koju je imala u kriminalističkoj drami „Džungla na asfaltu“ snimljenoj 1950. bila je prilično zapažena, a njezina je glumačka izvedba hvaljena na sva zvona. 

Iste godine, ponovno oduševljava utjelovljenjem Claudie Casswell u uspješnici „Sve o Evi“, u kojoj je glumila uz bok velikoj Bette Davis. 

Trema i frigidnost krhke srne željne ljubavi

1953. bila je godina koja joj je napokon donijela zvijezdani status – snimila je film „Niagara“, a zatim i hit „Muškarci više vole plavuše“. Forma komedije očito joj je odgovarala u glumačkom smislu, pa je nastavila nizati uspješnice poput „Kako se udati za milijunaša“ s Lauren Bacall, „Nema biznisa do šoubizinisa“ i „Sedam godina vjernosti“. Zahvaljujući svom talentu, ali i zanosnoj figuri pješčanog sata i baršunastom glasu, njezina se slava ubrzo proširila van granica SAD-a. 

No unatoč svom uspjehu, Marilyn nikad nije do kraja naučila vjerovati u sebe i svoje glumačke sposobnosti. 

Patila je od treme koja je ponekad znala biti toliko jaka da bi se doslovno fizički razboljela, a to je bio i korijen njezinog poslovičnog kašnjenja na snimanja zbog čega je često ljutila suradnike. U svakom filmu u kojem bi se pojavila, Marilyn se uspijevala prikazati kao poželjna, ali nevina seksualna boginja koja u okrutnom svijetu nekako uspijeva zadržati svoj iskričavi duh i smisao za humor. Bili su to mahom filmovi koji su prenaglašavali njezinu seksualnost – dovoljno se sjetiti kultne scene iz „Sedam godina vjernosti“ kada vjetar podigne Marilynu bijelu haljinu. 

I dok joj je karijera poprimala uzlaznu putanju, smirenje i ispunjenje u privatnom životu nikako nije mogla pronaći. Iako je tvdila da je seks jedan od rijetkih čistih odnosa između dvoje ljudi te milijunima ljudi predstavljala ultimativni seks-simbol, cijeli se život borila s frigidnošću, te je svoj prvi orgazam u životu, prema nekim kroničarima njezina života, doživjela tek u posljednjoj godini života. Posljedica je to prerane seksualizacije i zlostavljanja koja je proživjela kao dijete.  

Prava ljubav

Nakon braka s Dohertyjem, vjenčala se za slavnog igrača bejzbola, Joea DiMaggia, no brak je potrajao jedva devet mjeseci. Joe DiMaggio njome je bio doslovno omađijan – otkako ju je vidio na fotografijama, maštao je o tome da je upozna. Budući da nije bio bilo tko, relativno je lako dogovorio njihov susret. Ona u to vrijeme nije u potpunosti znala tko je on, budući da nikad nije bila preveliki ljubitelj sporta. Njega pak, njezina filmska karijera nije pretjerano impresionirala, a uskoro je postao poznat po svojoj ljubomori koja je na kraju i presudila njihovoj ljubavi. 

On nije mogao razumjeti njezinu želju da se makne od Norme Jean i života u kakvom je rođena te postane Marilyn Monroe, svjetski poznata zvijezda, a ona nije mogla pristati na  to da se svede na produžetak života svog slavnog i uspješnog supruga. 

Usprkos razvodu, par je ostao o prijateljskim odnosima, a DiMaggio je pokrio sve troškove njezina sprovoda 1962. godine. Do kraja života je slao svaki dan na njen grob crvenu ružu...

Usavršavanje u Strasbergovoj školi
Nakon razvoda, Marilyn je odbila nekoliko uloga smatrajući ih nedostojnima sebe, a onda je prihvatila savjet prijatelja, fotografa Miltona Greena, te otišla iz Hollywooda u New York gdje je sklopila ugovore za nove filmove, te se distancirala se od javnosti kako bi se ozbiljnije posvetila studiju glume. S Greenom je osnovala i vlastitu produkcijsku kuću te postala prvom glumicom u povijesti koja se odlučila za takav korak. Povlačanje iz Hollywooda pokazao se kao odličan korak – filmovi koje je snimila nakon glumačkog usavršavanja u Velikoj Jabuci donijela su joj nominacije za Zlatni globus, a mnogi kritičari napokon su priznali da, osim fatalne vanjštine, Marilyn posjeduje i neosporni glumački talent. Lee Strasberg, cijenjeni glumački veteran kod kojeg je pohađala satove glume, izjavio je da je radio sa stotinama glumaca, ali da se samo dvoje ističu od ostalih – prvi je Marlon Brando, a druga Marilyn Monroe, dok je jedan redatelj tvrdio da je s njom po prvi put shvatio da inteligencija i briljantnost nemaju veze s obrazovanjem. „Glupa plavuša“ dokazala je da nije nimalo glupa.

Brak s nadmenim intelektualcem

1956. Marilyn se, iako jedno vrijeme razmatrana kao potencijalna supruga monaškog princa Rainiera III., udaje za tekstopisca Arthura Millera, zbog kojega se preobratila na židovstvo. Marilyn je, inače, imala pomalo prezriv odnos prema religijama – kada ju je tri godine ranije Jane Russell pokušala preobratiti na kršćanstvo, Marilyn se glasno nasmijala i ponudila Jane da ona nju upozna s Freudom.

Za ulogu u najvećem hitu kojeg je snimila, „Neki to vole vruće“nagrađena je Zlatnim globusom za najbolju glumicu u mjuziklu/komediji, no na snimanju tog filma eskalirali su i problemi s njezinim ponašanjem na setu – kasnila je, patila od užasnih napadaja treme, zaboravljala tekst, pa čak i odbijala glumiti. Do početka šezdesetih Marilyno se zdravlje počelo ozbiljno pogoršavati, što je bilo usko povezano s eskalacijom njezine ovisnosti o amfetaminima i barbituratima, tabletama koje su se u to doba mogle kupiti kao sredstvo za mršavljenje i smirenje, a koje je utapala u golemim količinama šampanjcakojim se borila protiv treme. Brak s Arthurom počeo je sve više patiti, te se par naposlijetku i razvodi 1961. godine.

U svibnju 1962. godine pozvana je da u Madison Square Gardenu u New Yorku nastupi kao pjevačica na proslavi rođendana još jedne kultne ličnosti iz američke povijesti: predsjednika Johna F. Kennedyja.Pojavila se uz zakašnjenje (naravno) od nekoliko sati u haljini boje kože koja je vrištala seksipilom. Njezina fascinantna figura u kombinaciji s baršunastim, hrapavim glasom nikog u toj dvorani nije ostavila ravnodušnim, a ponajmanje Johna Kennedyja. Svi su počeli šuškati o tajnoj ljubavnoj vezi koju predsjednik održava s fatalnom Marilyn. 

U raljama beskrupuloznih Kennedyjevih

Afera je počela krajem veljače iste godine, kada je glumac Peter Lawford odlučio organizirati zabavu u čast američkog predsjednika te na nju pozvati i Marilyn. Ona je te večeri izvela čitavu predstavu kako bi se prikazala u najboljem svijetlu, kasneći dva i pol sata, ali upalilo je – Kennedy čitavu večer nije skinuo oči s nje, a pri ponovnom susretu u Palm Springsu upotrijebio je sve svoje zavodničke moći (po kojima je bio poznat) kako bi Marilyn pala na njegov šarm. 

I uspio je, ali i Marilyn i Kennedijevi zaposlenici potvrdili su kako su se njih dvoje među plahtama sreli samo jednom – više nego dovoljno da se od tada do danas raspredaju brojne priče, snimaju filmovi i serije, te pišu šund biografije temeljene upravo na toj aferi, koja je svakom pričom postajala sve napuhanijom. 

Iako je Kennedy nakon tog vikenda u Palm Springsu izgubio zanimanje za Marilyn, ona nije izgubila zanimanje za njega – strah od napuštanja nadvladao je njezinim bićem i onemogućio racionalno razmišljanje. Psihički je sve više i više propadala, a počelo se sumnjati i na shizofreniju – bolest s kojom je ženska strana njezine obitelji bila i više nego dobro upoznata. Nekoliko tjedana nakon susreta s Kennedyjem u Palm Springsu, u proljeće 1962., scenarist Henry Weinstein i Marilyn psihijatar Ralph Greenson, reagiraju nakon što se ona nije pojavila na dogovorenom sastanku te joj upadaju su joj u stan nakon što je progutala umalo kobnu kombinaciju lijekova Demerol, Nembutal i klorohidrata – da su zakasnili samo pola sata, bilo bi prekasno. 

Bilo je očito da Marilyn nije dobro, a Weinstein je na pitanje zašto bi si Marilyn naudila pronašao Kennedyjeve kao odgovor.


Na piku zločestog FBI-jevca Hoovera

Nije tajna da je Marilyn bila simpatizer ljevice i komunizma te da je zbog toga bila pod posebnim povećalom FBI-a, posebice nakon što ju se počelo povezivati s JFK-om. Izvori ukazuju da je njoj blizak krug ljudi bio zabrinut zbog njene povezanosti s Frederickom Vanderbiltom Fieldom, kojeg je obitelj razbaštinila zbog ljevičarskih stavova, a s kojim se zbližila na jednom putovanju u Meksiko. U svojoj knjizi „Od desnice do ljevice“ Field piše o tome kako je Marilyn voljela dijeliti svoje čvrste stavove po pitanju građanskih prava, rasne ravnopravnosti, te mržnju prema FBI-evom direktoru J. Edgaru Hooveru. Naime, pod Hooverovom paskom, FBI je motrio političke i društvene živote brojnih hollywoodskih zvijezda toga doba – od Franka Sinatre do Charlieja Chaplina, pa i nje same.

Zbog burnog života, Marilyna smrt postala je subjektom brojnih teorija zavjere, budući da se fanovi nikad nisu pomirili s možebitnom dijagnozom shizofrenije i mogućnošću da se ipak radilo o samoubojstvu.

Marilyn Monroe pronađena je mrtva u svojoj kući u Brentwoodu, u noći između 4. i 5. kolovoza 1962. godine, uz čak 15 bočica s opijatima uz njeno nago tijelo. Špekulacije o njenoj smrti ni danas ne prestaju. Jedan od posljednih ljudi s kojima se telefonski čula bio je glumac Peter Lawford, koji je posumnjao da nešto nije u redu s njom, no njezina ga je domaćica, Eunice Murray, uvjerila da je Marilyn dobro i da se ne brine. Nakon razgovora s Peterom, povukla se u spavaću sobu iz koje više nikad nije izašla živa, a dio fanova vjeruje da je upravo domaćica Eunice na neki način upletena u Marilynu smrt, budući da su u njezinom iskazu pronađene brojne nelogičnosti.

Bilo kako bilo, i više od 50 godina nakon smrti, Marilyn Monroe predstavlja ikonu koja sjaji jednakim sjajem kao i kad je vladala Hollywoodom. Možda je bilo i ljepših i talentiranijih od nje prije i poslije njezine ere, ali niti jedna glumica nije uspjela postati modernom ikonom u toj mjeri, a Bog zna da su se mnoge trudile. 

U današnjoj eri photoshopiranih nestvarnih (dakle, nepostojećih) ljepotica, Marilyn Monroe je, usprkos svim svojim „nesavršenostima“ ostala simbolom putenosti i fatalne žene, a svu tragediju svog života sažela je u izjavi: 

„Ja nikad nisam obmanula nikoga. Puštala sam ljude da obmanu sami sebe. Nisu se trudili da otkriju tko sam ja. Umjesto toga, izmislili bi lik za mene, a ja ne bi raspravljala s njima. Očito su voljeli nekog tko nisam bila ja.“  Tužno.

Daria Validžić

Komentari

Ostali članci