Rođena u New Yorku, Lauren Bacall je bila jedino dijete Natalie Weinstein-Bacal, i Williama Perskea židovskih imigranti, podrijetlom iz Poljske, Rumunjske i Njemačke. Bila je sestrična Shimona Peresa, aktuelnog predsjednika i bivšeg premijera Izraela. Njeni su se roditelji razveli kada je imala pet godina, te je uzela majčino prezime. Svog oca nije više vidjela, dok se čvrsto vezala uz majku koju je, kada je postala filmska zvijezda, povela sa sobom u Kaliforniju.

Pohađala je Američku akademiju dramskih umjetnosti. U to doba, radila je kao portir u kazalištu i manekenka. Tada je srela svog idola, glumicu Bette Davis. Nakon više godina, Davis je Lauren Bacall posjetila iza pozornice da joj čestita na nastupu u mjuziklu Pljesak, temeljenom na Davisinoj ulozi u filmu Sve o Evi.

Dok je povremeno radila kao manekenka, žena Howarda Hawksa, Nancy, primjetila ju je na naslovnici časopisa Harper's Bazaara (broj 3/1943), i nagovorila Hawksa da s njom napravi probno snimanje za film Imati i nemati
Hawks joj je promijenio ime u Lauren Bacall, dok ju je Nancy Hawks primila pod svoje okrilje, kreirala joj stil i imidž i uputila u eleganciju i manire. Njen glas je bio izvježban da bude što dublji, što je rezultiralo jednim od najosebujnijih glasova u Hollywoodu. U filmu, Bacall je preuzela Nancyin nadimak “Slim”.

 

The Look
Tijekom probnih snimanja Imati i nemati, bila je nervozna. Da bi prikrila drhtanje, sputila je bradu na prsa i pogledala u kameru, s pogledom prema gore. Poza je postala poznata kao "The Look", njen zaštitni znak. Na snimanju filma, Humphrey Bogart (tada u braku s Mayo Methot), započeo nakon nekoliko tjedana s njom vezu, te su se uskoro počeli viđati.
Prilikom posjete National Press Club-u u Washingtonu 10. veljače 1945., njen agent za tisak, šef propagande Warner Brosa. Charlie Enfield, zamolio je 20-godišnju Bacall da sjedne na klavir kojeg je svirao potpredsjenik Harry S. Truman. Fotografije su izazvale kontroverze i bile objavljene na naslovnicama širom svijeta.

U to je doba odbijala uloge koje nije smatrala zanimljivima te je stekla reputaciju svojeglave osobe. Ipak, za glavne uloge ostvarene u nizu filmova dobila je pozitivne kritike. U drami Young Man with a Horn (1950.), zajedno s Doris Day i Kirkom Douglasom, glumila je dvoličnu femme fatale s jasnim aluzijama na lezbijstvo. Taj se film često smatra prvi visokobudžetnim filmom o jazzu.

Bila je jedna od glavnih glumica u komediji Kako se udati za milijunaša (1953.), velikom hitu u kojem je nastupila zajedno s Marilyn Monroe i Betty Grable, te je za svoju interpretaciju dosjetljive sponzoruše Schatze Page, dobila pozitivne recenzije.

Drama Written on the Wind, u režiji Douglasa Sirka (1956.), danas se smatra klasičnim srcedrapateljskim filmom. Zajedno s Rockom Hudsonom, Dorothy Malone i Robertom Stackom, nastupila je u ulozi odlučne žene. Kasnije je izjavila nije mnogo razmišljala o ulozi. Dok se Bogart borio protiv teške bolesti, Bacall je zajedno s Gregoryjem Peckom glumila u screwball komediji Kreatorica,za koju je dobila sjajne recenzije. Film u režiji Vincentea Minnellija, premijerno je prikazan u New Yorku 16. svibnja 1957., četiri mjeseca nakon što je 14. siječnja umro Humphrey Bogart.

Njena filmska karijera 1960-ih skoro je potpuno zamrla, te je glumila u samo nekoliko filmova. Na Broadwayu, nastupila je u predstavama. Rijetki filmovi koje je to doba snimila bili su hitovi s brojnim filmskim zvijezdama, kao Sex and the Single Girl (1964.) s Henryjem Fondom, Tonyjem Curtisom i Natalie Wood, Harper (1966.) s Paulom Newmanom, Shelley Winters, Julie Harris, Robertom Wagnerom i Janet Leigh, i Murder on the Orient Express (1974.), s Ingrid Bergman, Albertom Finneyem i Seanom Conneryjem. 


1976., glumila je s Johnom Wayneom i njegovom posljednem filmu The Shootist. Unatoč znatnim razlikama u političkim pogledima, postali su prijatelji.

1997., za ulogu u filmu Ogledalo ima dva lica(1996.), nominirana je za Oscara za najbolju sporednu glumicu, njena prva nominacija za Oscara nakon više od 50 godina karijere. Za tu je ulogu već bila osvojila Zlatni globus, ali unatoč očekivanjima Oscar je otišao Juliette Binoche za ulogu u Engleskom pacijentu.

Godine 1997., primila je nagradu Kennedy Center Honor, dok ju je 1999. Američki filmski institut odabrao kao jednu od 25 najznačajnijih ženskih filmskih zvijezda u povijesti.

Rujna 2006., Katharine Houghton Hepburn iz Center Bryn Mawr College-a, prvoj joj je dodijelio nagradu koja odaje priznanje "ženama čiji su životi, rad i doprinosi utjelovili inteligenciju, energiju i nezavisnost četverostruke Oscarovke". 

Američka filmska akademija (Academy of Motion Picture Arts and Sciences, AMPAS), na prvom izdanju Governors Awards-a 14. studenoga 2009., dodijelila joj je počasnog Oscara.

Osobni život
21. svibnja 1945., udala se za Humphreya Bogarta. Vjenčali su se, i kasnije proveli medeni mjesec na  seoskom imanju pisca Louisa Bromfielda, Bogartovog bliskog prijatelja. Bacall je imala 20, a Bogart 45 godina, te su ostali u braku do njegove smrti 1957. 

Bogart ju je obično zvao "Baby", čak i u razgovoru s drugim ljudima. Za vrijeme snimanja Afričke kraljice (1951.), Bacall i Bogart postali su prijatelji s glavnom glumicom Katharine Hepburn i njenim partnerom Spencerom Tracyjem.

Ubrzo nakon Bogartove smrti 1957., bila je u vezi s glumcem i pjevačem Frankom Sinatrom. U intervjuu Robertu Osborneu s Turner Classic Moviesa (TCM), rekla da je ona prekinula vezu. Ipak, u svojoj autobiografiji, napisala je da je Sinatra naglo prekinuo odnos, ljut jer su mediji saznali da ju je zaprosio

Bila je udata i za glumca Jasona Robardsa od 1961. do 1969. Prema njenoj autobiografiji, od Robardsa se razvela uglavnom radi njegovog alkoholizma.

Bacall je zakleti liberalni demokrat, te je u brojnim prigodama objavila svoje političke stavove. Bogart i Bacall, posebno su se distancirali od holivudske crne liste, te su izjavili "Mi smo za Komunizam koliko i J. Edgar Hoover." Listopada 1947., Bacall i Bogart otputovali su zajedno s drugim hollywoodskim zvijezdama u Washington, DC, u grupi koja se je nazivala "Odbor za prvi amandman".

U intervjuu Larryju Kingu 2005., sebe je opisala kao "anti-Republikanku... liberala. Rekla je da je "biti liberal najbolja stvar na svijetu koju možete biti. Kada ste liberal, svi su vam dobrodošli. Nemate ograničeni um."

Umrla je predprošle godine 12. kolovoza u 89. godini.

 

A.D.Brkić