1944. jedan kanadski list opisao je Rozu kao „nevidljivog terorista iz Istočne Pruske”. Postala prva sovjetska žena snajperist nagrađena Redom slave i bio je prva vojnikinja primljena na bjeloruski front gdje je hvaljena kao izuzetno hrabra a spoj njenih osobina su iskorištavali i propagandni stručnjaci pa su novine stalno izvještavale o lijepoj Rozi. Često je krasila i naslovnice.

22. lipnja 1944. u tjeku Operacije Bagration (u regiji Vitebsk) odlučeno je da se povuće no Roza dobrovoljno nastavlja pružati snajpersku podršku napredovanju pješaštva, Prijetio joj je i vojni sud no Roza je bila toliko uporna da je i dva puta pisala Staljinu sa molbom da joj se omoguči ostanak na prvoj crti..



Roza Shanina je rođena 3. travnja 1924. godine u ruskom selu Yedma (arhangelska oblast); majka joj je bila pastirica a otac drvosječa. U prosincu 1941. primila je vijest o smrti 19-godišnjeg brata Mihaila, za vrijeme opsade Lenjingrada, radi čega smjesta odlazi u vojni komesarijat tražeći dopuštenje da ode u vojsku. Nakon nekoliko aplikacija, komesarijat joj dopušta da upiše u Centralnu žensku snajpersku akademiju, gdje se susrela Aleksandru „Sashu” Yekimovu i Kaleriyu „Kalyu” Petrovu, koje su postalie njezine najbliže prijateljice, a nazivale su se  „Tri skitnice”.

27. siječnja 1944. Roza Shanina je teško ozlijeđena dok je štitila ranjenog topničkog časnika. Unatoč svim pokušajima da je spasi, umrla je sutradan i pokopana ispod krošnje kruške na obali rijeke Alle u Kaliningradskoj oblast.

1965. obnavlja se interes za Rozu Shaninu u sovjetskom tisku, uglavnom zbog objave njezinog dnevnika. Ratni dopisnik Petar Molchanov, koji je često susreo Rozu Shaninu, opisao ju je kao osobu neobične volje i vrlo optimistične prirode te beskrajno brbljavu, koja je rado  igrala odbojku. Osobni život Roze Shanine je spriječio rat o čemu sama piše u dnevniku (10. listopada 1944.), „Ne mogu prihvatiti da Miša Panarin više nije živi Bio je tako dobar čovjek! On me volio, znam, i ja sam njega ... Nikada nisam bila s muškarcem takav prijatelj”.


Od 1941. do 1945. od ukupnog broja obučenih sovjetskih snajperistica -njih 2,484 poginulo je 11,280. ljudi.