1){ echo ''; }else{ $banner_header = Db::query_row('SELECT * FROM banner_gore'); $slika_bg = Db::query_one('SELECT photo_name FROM site_photos WHERE table_name = "banner_gore" AND table_id = '.$banner_header['id'].' ORDER BY orderby ASC LIMIT 1'); $slika_bg = ($slika_bg) ? 'upload_data/site_photos/'.$slika_bg : 'images/content-images/header-banner3.jpg'; $banner_gore_link = (substr($banner_header['link'], 0, 7) != 'http://')? 'http://'.$banner_header['link'] : $banner_header['link']; echo ' '; } ?> */?>
Marija Terezija

Prošlo je 240 godina od smrti jedne od najvećih vladarica svih vremena – kraljice Marije Terezije, a još uvijek danas u našoj kulturi osjećaju se pozitivne posljedice njezinih politički odluka i reformi koje je provodila tijekom svoje 40-godišnje vladavine nad Habsburškom monarhijom.

 

 

Maria Theresa Walburga Amalia Christina rodila se 13. svibnja 1717. godine, a na Habsburško prijestolje sjela je sa svega 23. godine, nakon smrti njezinog oca cara Karla VI Habsburškog, koji iza sebe nije ostavio muškog nasljednika. Zanimljivo je da je Karlo VI i prije rođenja Marije Terezije donio dekret „Pragmatičnu sankciju“ u kojoj se omogućuje ženskim potomcima nasljeđivanje krune, što je na kraju 1740. godine i Mariju Tereziju dovelo na prijestolje. Imala je dvije mlađe sestre.

Marija T. s navršenih 19. godina udala se za Franju Stjepana Lotarinškog, pa je zbog toga njezina loza dobila ime Habsburg – Lotarinška loza. Koliko se čini, iako se radilo o dogovorenom braku, Marija Terezija je bila istinski zaljubljena u svojeg supruga, što dokazuju ljubavna pisma koja mu je slala i prije nego što su sklopili brak.

Barun Trenk i panduri

Pričalo da je u kasnijim godinama braka, kada je otkrila suprugovu nevjeru, imala brojne ljubavnike, a da je jedan od njih bio i barun Trenk, za to ne postoje dokazi. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskoga naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam. Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz hrvatske regije Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici. Baruna Trenka su odgojili požeški isusovci ali se opredijelio se za vojnu službu. Uz podršku kraljice Marije Terezije barun Franjo Trenk osniva 1741. godine slavneTrenkove pandure, koji su kraljici služili kao velika podrška tijekom ratnih pohoda (posebice Rata za nasljeđe).

Trenkovi panduri su bili četa dragovoljaca i pomilovanih hajduka, s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj.

Trenk je bio vrlo interesantan muškarac -izvrstan đak, nadmeni kavgadžija, umjetnik, kockar, ljubavnik, lucidni umjetnik rata, kavge, vrlo vješt borac sabljom, kuburom, darežljivi vlastelin, glazbenik i što sve ne! Preživio je 102 dvoboja. Što u ratu, što u dvobojima ranjen je 14 putadva puta osuđivan je na smrt. Bio je sin pruskog pukovnika Ivana Henrika, koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije, prešao na katoličanstvo.

Za života je govorio "Ich bin Schlavoner" i kada je to govorio plemić pruskoga podrijetla, onda je imao dobar razlog za to. Uz njegovu genijalnost Hrvati su u Europu uveli prvu vojnu glazbu, prvi su u Europi koristili turski instrument činele. Koliko su panduri bili cijenjeni kao ratnici govori podatak kako su se u razdoblju njihova ratovanja u cijeloj Europi izrađivali dugi lovački noževi s natpisima VIVAT PANDUR i s vrhom koji se zvao pandur spitze. U Slavoniji u usmenoj predaji žive priče o barunu Trenku u dobrom svjetlu. 

Djeca Marije Terezije

Marija T. je rodila je 16-ero djece, no samo polovica je doživjela odraslu dob. Ostala djeca umrla su još kao bebe ili djeca od različite dobi, a većina je život izgubila zbog tada smrtonosne bolesti velikih boginja. No, ni drugo osmero živuće djece nije imalo lak život, te su mnogi umrli relativno mladi, a većina iza sebe nije ostavila legitimne nasljednike.

Od njihove djece sinovi Josip i Leopold bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antoaneta postala je francuska kraljica i supruga Luja XVI. te završila na giljotini u listopadu 1793. kao rezultat krvave osvete Jakobinaca tijekom Francuske revolucije. Svome je sinu Josipu II. ostavila u naslijeđe opomenu kako nikad ne smije zaboraviti da je bolji osrednji mir nego slavni rat.

Marija Terezija je također bila velika ljubiteljica umjetnosti. Carska palača Schönbrunn (ljetna rezidencija dinastije Habsburg) bila je uređena u raskošnom i kićenom rokoko stilu. Po ljepoti posebno se ističu Mala i Velika Galerija. Zidove palače krase slike kraljičinog službenog dvorskog slikara Martina van Meytensa, koji je izradio brojne portrete kraljice i njezine obitelji. Poznata je i anegdota je da je Wolfgang Amadeus Mozart bio u posjeti Mariji Tereziji još kad je bio dijete i održao manji koncert u Velikoj galeriji, a nakon toga je sjedio kraljici u krilu i poljubio ju u obraz. Tom zgodom je rekao princezi Mariji Antoniji, poznatijoj po imenu Marija Antoaneta, da će ju oženiti kada poraste. To se vjenčanje nikada nije održalo, a Marija Antoaneta završila je na giljotini dvije godine nakon Mozartove tragične smrti 1791. godine.

Vladavina Marije Terezije, obilježena je primarno centralističkom vladavinom i apsolutizmom koji su za cilj imali provedbu prosvjetiteljskih ideja u Monarhiji. Marija Terezija bila je uz Fridrika II. tada jedini europski monarh koji je primijenjivao prosvijećeni apsolutizam kao državnu politiku (kasnije će to primijenjivati Josip II. i Katarina II. Velika). U to vrijeme počinju i prvi sukobi Hrvata s Mađarima, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja Mađarima.

Unutrašnje uređenje Hrvatske za Marije Terezije

U vrijeme Marije Terezije, Hrvatska je podijeljena na županije, kao veće, i okružja, kao manje sastavne teritorijalne jedinice. Na čelu županija nalazio se župan (supremus comes), a niže i srednje plemstvo okupljalo se na županijskim skupštinama. Jedna od prvih reformi koje je Marija Terezija napravila bila je obnova triju slavonskih županija 1745. godine. Tako se od te godine u sklopu Hrvatske govorilo, osim o postojećim Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Križevačkoj, i o Virovitičkoj, Srijemskoj i Požeškoj županiji, a vrlo brzo uspostavljena je i Severinska županija (sjedište Mrkopalj; Rijeka - Senj - Gorski kotar).

Ključno političko tijelo u Hrvatskoj bio je Sabor, tada još uvijek staleški, koji je svoje predstavnike slao u Namjesnički sabor u Požunu (zapravo Ugarski sabor). Na čelu sabora bio je Ban, osoba koja je imala status potkralja i predstavljala glavnu državnu instituciju Hrvatske. Ban je za Marije Terezije bio obavezan polagati prisegu i na taj način potvrditi žezlo i zastavu (simbole banske časti), a za bana je uvijek birana osoba lojalna politici Dvora (što je omogućilo svojevrsne beneficije). Banski stol (na čelu s protonotarom) kao sudbena ustanova postojao je još od 1723., a održavane su i Kraljevinske konferencije, svojevrsni sastanci vlade na kojima su donošene i provođene razne odredbe. Marija Terezija je 1767. godine formirala Hrvatsko kraljevsko vijeće (Consilium Regium), čime je uvelike povećala ulogu Hrvatske i smanjila njezinu ovisnost o Ugarskoj. Sjedište vijeća je do 1776. bilo u Varaždinu, kada je u gradu izbio veliki požar, nakon čega je (zajedno s Banskim stolom) preseljeno u Zagreb. Staleži su uvelike protestirali protiv Vijeća, smatrajući ga instrumentom centralizacije te su se tako oslanjali na mađrasko plemstvo. Kraljica je vijeće ukinula 1779. godine kada je sve njegove ovlasti prenijela na Ugarsko namjesničko vijeće, a ne na Hrvatski sabor. Hrvatska je tada, po prvi puta u povijesti, postala podložna ugarskim državnim tijelima. Ukidanje Vijeća tako je zapravo još više oslabilo položaj Hrvatske unutar Monarhije i pripomoglo ugarskoj hegemoniji.

Vojne reforme

Marija Terezija uvela je nekoliko značajnih vojnih reformi tijekom 40 godina svoje vladavine, od kojih su najznačajnije bile one vezane uz Vojnu krajinu. Kako je Vojna krajina sve do 18. stoljeća imala primarno obrambenu ulogu, odnosno služila je kao prva crta obrane protiv Osmanlija, trebalo je provesti reforme kako bi se (pošto su osmanska osvajanja jenjavala) uloga Vojne krajine promijenila. Vojna krajina, koja je tada podijeljena na 11 pukovnija i provedena je sustavna militarizacija (uz obvezni vojni rok od 16. do 60. godine) koja je Vojnu krajinu pretvorila u izvor vojske (svojevrsnu "vojnu akademiju"), a ne obrambenu barijeru. Ta militarizacija omogućila je Monarhiji stalan izvor vojske i njihovo sudjelovanje u ratovima, a ne više samo obranu od Osmanlija.

Godine 1752. u Wiener Neustadtu osniva slavnu vojnu akademiju Theresianum, koja je postala jedna od najslavnijih i najznačajnijih vojnih akademija u Monarhiji (na njoj je diplomirao i Petar Preradović).

Gospodarske reforme

Njezine gospodarske reforme bile su primarno usmjerene na reformiranje (i subsekventno ukidanje) feudalnih odnosa i uređivanje kmetskih odnosa. Njezin otac, Karlo VI., još je 1737. donio prvi urbar, a ona je s tim nastavila 1756., donošenjem Slavonskog, i 1780. donošenjem Hrvatskog urbara. Urbari su dokumenti koji su uređivali (smanjivali) davanja kmetova feudalicima i uređivali međusobne odnose (smanjenje tlake i zamjena iste porezima). Slavonski urbar iz 1756. omogućio je bolje uvjete kmetovima i njihov izlazak na burzu, odnosno tržište, a naišao je na očekivane proteste plemstva. Provodila je i plansku kolonizaciju.

Ostale reforme

Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. S druge strane, ukinula je torturu i parnice protiv vještica tog srednjovjekovnog krvavog nasljeđa. Ove reforme provedene su u sklopu uvođenja Kaznenog zakonika kojim je ograničila provođenje smrtne kazne u Monarhiji. Uvela je opću školsku obvezu, tako da su sva muška djeca od 6 do 13 godina morala pohađati školu. Otvarale je nove medicinske ustanove i rađaone, što je dovelo do demografskog rasta. Poticala je razvoj manufaktura u Austriji, ali je tako priječila njihov razvoj u Hrvatskoj. Provodila je i popise stanovništva i zemljišta (katastri), uvela kućne brojeve u Monarhiji te poticala sadnju novih kultura.

Kada je njezin suprug Franjo I. preminuo 1765., suvladar joj je postao sin Josip II., tako da je dio ovih reformi nastao i pod njegovim utjecajem, ali tijekom vladavine se znalo da je Marija Terezija na čelu, tako da Josipov utjecaj i nije bio posebno znakovit za provođenje reformi.

A.D.Brkić

Komentari

Ostali članci