Margaret Tobin, kćer irskih emigranata, rođena je u skromnoj kućici, kraj Mississippija a oboje su joj roditelja bili su mladi udovci, pa su u novi brak doveli djecu iz prethodnog, i svi zajedno su činili veliku sretnu obitelj.

S 18 godina, Margaret se preselila u Colorado, sa svojim braćom i sestrama te se zaposlila u robnoj kući. Zaljubila se u poduzetnog Jamesa Josepha Browna ("J.J."), i udala za njega. Tada još nije bio bogat. Htjela sam bogataša, ali voljela sam Jimu Browna. Razmišljala sam kako je ipak bitnije da imam zrelog i pouzdanog muškarca poput svog oca. Jim je bio siromašan kao i mi, i nije imao bolje šanse u životu.. Iskreno sam ga voljela i zato sam se udala za njega, spremna živjeti i u još većem siromaštvu od onog u mojoj roditeljskoj kući.

Molly nakon kuhanja za rudare nastavlja sa socijalnim aktivizmom za poboljšanje položaja žena

Margaret i J.J. su dobili dvoje djece: Lawrencea Browna (Larry) i Elizabeth Brown (Betty). Larry je bio oženjen s hollywoodskom glumicom Mildred Gregory.

Obitelj Brown je stekla veliko bogatstvo kada je 1893. godine JJ-jev projekt rudarskih inženjeringa pokazao instrumentalnu ulogu u izgradnji rudarskih okana u Little Jonny Mineu, za što je dobio dionice rudnika. U Leadvilleu, gradiću koji je niknuo kada se krenulo s ozbiljnijom eksploatacijom, dobra Margaret je pomogla obiteljima rudara radom u javnim kuhinjama.

Godine 1894. Brownovi su kupili viktorijansku kuću vrijednu 30.000 dolara (u to vrijeme pravo bogatstvo!) u Denveru u Coloradu, a 1897. sagradili su ljetnu kuću kod Bear Creka, pa je obitelj imala mogućnost penjanja i na društvenoj ljestvici. Margaret je postala članica Denverovog ženskog kluba, čija je misija bila poboljšanje života žena kroz nastavak obrazovanja i filantropiju. Prilagođavajući se obrascima društvenog života ugledne i bogate dame, Molly širi znanja iz umjetnosti te svladava  francuski, njemački, talijanski i ruski jezik. Osnovala je podružnicu Union Française u Denveru, kako bi promovirala ljubav prema francuskoj kulturi.

Nakon 23 godine braka, Molly i J.J. u privatnosti potpisuju „sporazum o razdvajanju“,  no nastavljaju komunicirati vezano za djecu. Margaret je dobivala izdašnu apanažu te nastavlja putovati i baviti se socijalnim radom... Zadržala je posjed kuće u Denveru i ljetnikovca Avoca Lodge u Bear Creeku. Mjesečni iznos koji je dobivala od muža - 700 dolara adekvatno je današnjih 18.659 dolara.

Molly je pomagala gdje god je bila u prilici. Od prikupljanja sredstava za denversku katedralu Bezgrešnog začeća koja je dovršena 1911. do suradnje sa sucem Ben Lindseyom kako bi pomogla maloljetnim delikventima. Njihova suradnja i aktivizam urodili su uspostavljanjem prvog maloljetničkog suđenja u Sjedinjenim Državama, što je bio jedan od temelja suvremenog sudskog sustava u SAD.

Molly Brown se kandidirala i za Senat 1914. godine, ali je prekinula kampanju radi odlaska u Francusku gdje radi s američkim Odborom za devastiranu Francusku tijekom Prvog svjetskog rata.

Putnica na Titaniku

Brown je provela prve mjesece 1912. godine putujući po Egiptu s društvom superbogataša Johna Astora IV, sve dok nije primila vijest iz Denvera da je njezin najstariji unuk Lawrence ozbiljno bolestan. Odmah je rezervirala kartu na prvom dostupnom putničkom brodu za New York. Bio je to Titanic. Kći ju je trebala pratiti, ali je odlučila ostati u Parizu gdje je studirala na Sorboni. Molly  Brown se ukrcala na Titanic kao putnik prve klase u večernjim satima 10. travnja 1912.

Titanic je potonuo je rano 15. travnja 1912. oko 2:20 ujutro, nakon što je udario u ledeni brijeg oko 11:40 sati. Molly Brown je dva sata pomagala drugima da se ukrcaju u čamce za spašavanje, i tek tada ga je i sama napustila -u čamcu za spašavanje br. 6.

Molly Brown nije samo pomogla u evakuaciji broda, već je izazvala pravu pobunu u čamcu, zahtijevajući da se vrati i spasi još ljudi. Robert Hichens, zadužen za čamac za spašavanje br. 6 se bojao da će, ako se vrate, čamac za spašavanje ili biti usisan u vrtlog ili će ljudi u vodi potopiti brod pokušavajući u njega ući. Nakon nekoliko pokušaja da ubijedi Hichensa da se vrati, Brown je zaprijetila bacanjem članova posade u more. Izvori se razlikuju o tome koliko je živih pronašao njihov čamac ali  napori Molly Brown su zapečatili njezino mjesto u povijesti, bez obzira na točan broj spašenih.

Deset godina nakon potonuća Titanica, umro je J.J. Brown. Margaret je rekla novinama: "Nikada nisam upoznala većeg i vrijednijeg čovjeka od J.J. Browna.". Nažalost, Molly se nije mogla dogovoriti s njihovo dvoje djece kako da pravično podijele J.J.-ovu imovinu. Bila je poput J.J.-a, zabrinuta zbog njihovog rasipništva. Dugo s djecom nije razgovarala a niti popuštala no u trenu smrti bila je s djecom pomirena.

Mollyna slava kao spašavateljice s Titanica pomogla joj je da promovira neriješena društvena pitanja o kojima je znala puno: prava radnika i žena, obrazovanje i pismenost djece, povijesno očuvanje, te komemoracija hrabrosti i viteštva koju su pokazali ljudi na Titanicu. Tijekom Prvog svjetskog rata u Francuskoj je surađivala s američkim Odborom za devastiranu Francusku kako bi obnovili područja iza bojišnice i pomogi ranjenima francuskim i američkim vojnicima. Dobila je francusku Legion d'Honneur za svoj aktivizam i filantropiju. Tijekom posljednjih godina njezina života bila je glumica.

Margaret Brown umrla je u snu u 10:55. 26. listopada 1932. godine, u hotelu Barbizon u New Yorku. Naknadna obdukcija otkrila je tumor na mozgu. Njeno je tijelo pokopano uz J.J.-a.