Marisa Schiaparelli Berenson je rođena 15. veljače 1947. "u visokom stilu". Njezina je baka bila Elsa Schiaparelli, talijanska dizajnerica i potomak obitelji Medici koja je preobrazila modni krajolik svojim antičkim i nadrealističkim dizajnom. Bila je jedina konkurencija Coco Chanel a prva je u odjevne komade umetnula patentni zatvarač koji je u početku imao samo funkcionalnu ulogu, a zatim i dekorativnu te je od tada ušao u širu uporabu i konfekciju. Dizajnirala je i jednodijelni kupaći kostim te u njega umetnula grudnjak, što je izazvalo šok. Ipak, najveći je skandal izazvao njezin dizajn sportske suknje iznad koljena ispod koje je virilo donje rublje , a prva je u njoj na Wimbledonu zaigrala tenisačica Lili de Alvarez 1931. godine u Londonu.

Modni dizajn Else Schiaparelli se pojavljuje kao most koji povezuje umjetnost i dizajn nadrealizma. Njezin rad je pobuna protiv konvencionalnog modnog stvaralaštva tog doba, a utjecaj koji je izvršila u navedenom području vidljiv je i u današnjem dizajnu. 

Grofica Marija Luisa Yvonne Radha de Wendt de Kerlor, lijepa i kreativna kći Else Schiaparelli, se udala za Roberta L. Berensona, strastvenog diplomata i vrhunskog intelektualaca, litvansko-židovskog podrijetla. Sretna zajednica je svijetu podarila Marisu i njezinu mlađu sestru, Berinthiu, koja je kao Berry Berenson Perkins postala fotograf koji je ovladao umijećem "zarobljenog trenutka".

Marisino djetinjstvo bilo je nomadsko -prema peripatetičkim roditeljima, ali se obrazovala u nizu europskih škola za djecu iz imućnih obitelji  s čvrsto ukorijenjenim staromodnim vrijednostima. Sa šesnaest godina, "otkrila ju je slavna urednica Voguea Diana Vreeland, obiteljska prijateljica. Fotograf Marisino Svengali, pretvorio je turobno sramežljivu i povućenu tinejdžericu u idealanog kameleona Youthquakes ljepote. Kao jedan od najuspješnijih modela te dobi, surađivala je s mnogim velikim fotografima kraja dvadeset i početkom dvadeset prvog stoljeća, od Penna i Avedona, Hiroa, Sokolskog, Beatonona, Newtona, Bourdina, Meisela, Roversija i Lacombea... Za modni tisak je snimila mnoštvo naslovnicanoseći kreacije dizajnera Clarka i Yves Saint Laurenta, Emanuela Ungaroa, Valentina, Halstona, Giorgia Sant'Angela, Lorisa Azzaroa te Azzedine Alaïe, Donne Karan, Galliana i Toma Forda. Svaki je pronašao drugačiji aspekt Marisine fascinantne ljepote kako bi je osvjetlio svojim objektivima ili naglasio tkaninom i oblikom na naslovnici Vogue, Bazaara, Elle, Playboya, Newsweeka i Timea.
 

Legendarni redatelj Luchino Visconti, bio je opčaran njenim snenim zelenim očima, daje Marisi ulogu u veličanstvenoj prilagodbi romana Thomasa Mann "Smrt u Veneciji" iz 1971. nagovještavajući njen glumački talent. Njezina uloga naivne Fräulein Landauer u filmu "Cabaret" Boba Fossea iz 1972. godine, donjela joj je nominaciju za Zlatni globus. Tada joj i Stanley Kubrick daje ulogu Lady Lyndon u epskom filmu o  18.stoljeću, "Barry Lyndon".

Njezina filmska karijera kasnije je vodi i do komedija i posljednje priznate "viscontianske" dinastičke drame I Am Love Luca Guadagnino. Marisa Berenskon je zasjala i na broadwayskim daskama ali i pisanju priručnika za stil i odijevanje.

Marisin privatni život bio je izuzetno zanimljiv. Izlazila je s nekim od najzanimljivijih i najozbiljnijih i najopasnijih neženja starih doba, od prelijepih Terenca Stampa i Helmuta Bergera do Sama Sheparda, Kevina Klinea, Bryan Ferrya, Arnauda de Rosnaya (čiji su foto eseji za Vogue, u kojima snima  Marisu, definirali fantastičnu modu šezdesetih godina). Bila je u vezi i s Rikkyjem von Opelom, nasljednikom tvornice automobila i trkačem Formule 1, te baronom Davidom de Rothschildom iz francuske bankarske dinastije.

Slavljenje aristokratskih rođendana i otvaranja i modnih revija, vjenčanja i zabave, te obična radost mladog, lijepog i glamuroznog, na pulsirajućem srcu mondenog svijeta, njujorškom Studiju 54, dovodili su Marisu na naslovnice širom svijeta, zajedno  s Warhallom, Halstonom, Lizom Minelli i Trumanom. Ljeta je provodila na plažama St.-Tropeza i u salonima Ferrièresa i druženju s Biancom Jager, Palomom Picassoi i Loulou. Marisa je prešla iz zlatne djevojke u zlatnu ženu pred našim očima, a (nosila Valentino ruffles) udala se prvi puta za vlasnika tvornice zakovica Jamesa Randalla. Brak u kojem je rođena njena jedinica Starlite Melody, razveden je nakon samo godinu dana. Drugi brak -s odvjetnikom Richardom Golubom, trajalo je duže -pet godina.

11. rujna 2001. njezina mlađa sestra Berry Perkins , udovica glumca Anthonyja Perkinsa, poginula je ju  World Trade Centeru. Zanimljivo je da je Marisa također bila u avionu tijekom terorističkih napada, leteći iz Pariza u New York. U razgovoru za CBS-om ispričala je iskustvo nekoliko sati leta koji je završio na Newfoundlandu (letovi su preusmjereni u Kanadu), gdje je telefonski saznala za sestrinu smrt. 
Marisa je i dan danas lijepa a njen život je ispunjen misticizmom i duhovnošću koje je otkrila u ashramu Rishikesh gdje je 60-ih boravila s Beatlesima. "Noću smo sjedili na podu, a George i Ringo su svirali gitaru, meditirali smo cijeli dan, postali vegetarijanci i živijeli u kolibama."

Nije loše. smiley