Nakon što ju je kultni fotograf holivudskih zvijezda, Cecil Beaton,  ispratio u kazalište jedne noći 1930. godine, napisao je u svom dnevniku da je osjećao prezirne poglede ljudi, kao i da su se pitali "što ga povezuje onom bijesnom lezbijkom."

Mercedes se često hvalila seksualnim umijećem, govoreći: "Ja mogu zavesti bilo koju ženu i odvesti je od bilo kojeg muškarca." Svoju reputaciju je izgradila kao ljubavnica najvažnijih žena svoga doba." Isadore Duncan, Eve Le Gallienne, Grete Garbo i Marlene Dietrich, Alle Nazimove, balerine Tamare Platonovne, Paole Negri, Eleonore Duse, Katherine Cornell, Alice B. Toklas. itd.

Godine 1916., Mercedes upoznala rusku glumicu Allu Nazimovu koji je oduševila kritičare svojim senzacionalnim performansima Ibsenovih heroina. Romantična veza razvila se vrlo brzo. Godinu dana kasnije, Mercedes počinje dugogodišnji vezu s poznatom plesačicom Isadorom Duncan. Isadora je pisala erotske pjesme za Mercedes.

Unatoč njezinom željom za drugim ženama, 1920. godine se udala za Abrama Poolea, bogatog slikara. No zaljubila se u mladu, atraktivnu i ambicioznu glumicu Evu Le Gallienne i to samo tri dana prije nego je stupila u brak te brzo nakon povratka s medenog mjeseca, počela petogodišnju ljubavnu vezu s glumicom. Koliko je ljubav dvije žene bila jaka, govori činjenica da je Le Gallienne sa turneja širom zemlje, slala Mercedes 3 do 4 pisma dnevno. Ta su pisma su danas u vlasništvu Eloise Armen, koja ne dopušta njihovo citiranje no mogu se pročitati, u Rosenbach muzeju u Philadelphiji.

Godine 1931., nedugo nakon što je preselila u Hollywood, upoznala je Gretu Garbo i u  sljedećih 12 godina, imale su vrlo strastven i nepredvidljiv odnos. S vremena na vrijeme Garbo bi obasipala Mercedes  pažnjom i poklonima. Mercedes se toliko zaljubila da je zalijepila fotografije Garbo u svoju Bibliju. Ljetovale su zajedno, sunčajući se gole, pa čak su i živjele zajedno neko vrijeme. Garbo je pomagala Mercedes u pronalaženju mjesta za život, kako u Hollywoodu, tako i u New Yorku. Sudeći po pismima koje su razmjenjivale, Garbo je voljela Mercedesinu dominaciju, no na kraju veze se umorila od njihovog burnog odnosa i ostavila je. Posljednju pjesmu Mercedes de Acosta je napisala Greti Garbo 1944. godine, nakon što su prekinule vezu. Mercedes tada piše:

"Ti pripadaš meni. Neke stvari jednostavno pripadaju drugim stvarima. Ne postoji drugi način. Sol pripada moru, ptica nebu...a ti meni!"

U vrijeme zahlađenja odnosa s Gretom Garbo, Mercedes je bila povremena ljubavnica druge boginje filma -Marlene Dietrich. Iako Dietrich je bila u braku, to je nije spriječilo da svakodnevno obasipa Mercedes ružama. Kad se Marlene Dietrich vraćala u Europu, pisala je, "Teško mi je napustiti Hollywood sada kad te znam." Slala je Mercedes desetke pisama i telegrama, uvijek s ljubavlju i poljupcima: "Ja ljubim tvoje lijepe ruke i tvoje srce."

Inspirirana romantičnim odnosima s Allom Nazimovom i Isidorom Duncan, a posebno s Evom Le Gallienne, Mercedes de Acosta krenula je u juriš na karijeru u kazalištu kao dramski pisac. Već je objavila tri knjige; poezije i roman, a u sljedećem desetljeću, napisala je deset predstava i jedan mjuzikl. No samo četiri predstave su postavljene na kazališne daske. Jedan od njih, drama o Ivani Orleanskoj, a naslovnu ulogu je glumila njezina tadašnja  ljubavnica Eva Le Gallienne. Premijerno je prikazana u Parizu 1925. Le Gallienne, koja je bila vrlo ambiciozna i želila naći bogatog zaštitnika, koji će na financirati njene kazališne pothvate u New Yorku. Radi toga je odbacila Mercedes. Počela joj je stajati na putu. Shrvana Evinim odbacivanjem, Mercedes nastavlja rad na predstavama koje je počela nekoliko godina ranije. Igrale su na Broadwayu a kritičari su bili oduševljeni kao i publika.

Prije njezine prerane smrti 1924. godine, međunarodno poznata glumica  Eleonora Duse (na slici desno) je obećala da će glumiti u Mercedesinoj drami Majka Krista. Igor Stravinski je pristao komponirati glazbu.

Žene koje je Mercedes stvorala u svojim predstavama  '20-ih, bile su u nesretnim brakovima, razvedene, pune seksualne želje, potrebe za vlastitim identitetom, zabranjenim ljubavima. Iako je izbjegavala izravnu zastupljenost istospolne erotike u svom pisanju, znala je "prokrijumčariti" ideje zajedničke hetero kao i gay zajednici, ali ih je stavljala u heteroseksualno okruženje. Danas bi se to nazvalo "queening".

Mercedes de Acosta nije bila profesionalno jako uspješna a njezini doprinosi kazalištu bili su minimalni. Ipak, njezina priča otkriva ženu koja je ustala vrlo hrabro za svojih uvjerenja i vrijednosti. Čak i kada su se njezini prijatelji i kolege okrenuli protiv nje. Živjela je svoju želju i platila je cijenu! Njezina ljubav prema drugim ženama i njena borba za prihvaćanje, svakako su bili izvori njezine originalnosti i gorivo za pisanje.

"Ne mogu žaliti zbog smrti Mercedes de Acosta. Žao mi je što je bila tako tako neispunjena kao lik. U mladosti je pokazala i mrvicu originalnost. Bila je najdrskija li najstrastvenija lezbijka..." Napisao je nakon njene smrti Cecil Beaton u svom dnevniku.

Mercedes de Acosta se rodila u New Yorku 1. ožujka 1893. a bila je potomak plemenite španjolske obitelji, a majka Micaela Hernandez de Alba y de Alba je doputovala u SAD-u u dobi od njenih četrnaest godina, gdje se borila na Vrhovnom sudu za povratak obiteljskog bogatstva s kojim je pobjegao njezin stric. 

Mercedes otac, Ricardo de Acosta je premješten iz Španjolske na Kubu, gdje je navodno vodio skupinu revolucionara u pokušaju rušenja španjolske vladavine. Uhićen je no pobjegao je u New York, gdje je pronašao Mercedes i njenu majku. Mercedes des Acosta je zajedno sa svojim roditeljima i sedmero braće i sestara, živjela  u New Yorku, između Pete i Šeste avenije, gdje su njihovi susjedi bili bivši predsjednik Theodore Roosevelt i William Vanderbilt. Mercedesini roditelji su često sudjelovali u otmjenim, društvenim aktivnostima susjeda.

Mercedes je imala prekrasnu stariju sestru, Ritu, koja se često se spominje u društvenim rubrikama tiska tog doba, Bila je model a pozirala Rodinu i Boldiniju. A njezina osobna garderoba postala je temelj za početak muzejske postave Instituta kostima u Metropolitan Museum of Art. (Desno je njen portret!)

Kad Mercedes objavio svoju autobiografiju, Ovdje leži srce, 1960. godine, dobila je  izvrsne kritike, ali prodaja je bila loša. Iako je otvoreno pisala o svojim ljubavnicama, čitatelje to nije oduševilo. Neke od žena spomenutih u knjizi su se osjećale  "deklarirane". Garbo je nije pozdravljala na pločnicima New Yorka i odbila ju je  da vidjeti čak i kada je Mercedes  bila na umoru. Le Gallienne nikad nije oprostila Mercedes. Kad je prijatelj pronašao zlatni vjenčani prsten na Evinom potkrovlju, desetak godina nakon Mercedes umrla i pitao što je to, Eva ga je bijesno istrgla iz njegove ruke, bacila ga u bunar ispred njezine kuće, i progunđa: "To je od Mercedes." Le Gallienne je svima rekla da misli da se knjiga trebala zvati "Ovdje je srce laži i laži i laži."

Mercedes De Acosta je umrla 1968. godine, bez novca i u malom, dvosobnom stanu u New Yorku.