Niloufer Khanum Sultana Farhatom bila je jedan od posljednjih princeza Osmanskog Carstva  a maharani je postala udajom za Nizama -prijestolonasljednika države Hyderabadu u Indiji.

Niloufer rođena u Göztepe palači u Istanbulu u vrijeme dok je još majčina obitelj vladala Osmanlijskim Carstvom. Njezin je otac bio Salaruddin bio je istaknuti član Osmanskog vrhovnog suda a majka Adile Sultana -unuka sultana Murata V i sestra sultana Abdülmecida II , posljednjeg kalifa.

Na kraju Prvog svjetskog rata, vladajuća dinastija je svrgnuta i Turska je proglašena republikom. 1924. su Osmanlije protjerani iz Turske i naselili su se u Nici. Nilouferini roditelji su također otišli u egzil u Francuskoj.

1931. se u Hilafat Palace -stričevoj palači u Nici, 16-godišnja Niloufer udala za Nizama od Hyderabada i otišla živjeti u tu južnu indijsku kraljevinu. Niti nekoliko godina nakon vjenčanja, Niloufer nije mogla zatrudniti. U Hyderabadu nije bilo liječnika specijalista a kojim se mogla posavjetovati već je morala putovati u Europu. Tijekom tog vremena, jedna od njenih sluškinja u Hyderabadu, je umrla tijekom poroda, opet kao posljedica nedostatka medicinske ustanove. Rađalo se kod kuće, pa su čak i jednostavne komplikacije mogle biti pogubne za majku ili dijete.

Niloufer je nagovorila svekra da izgradi bolnicu koja i dan danas postoji i zove se Princess Niloufer Hospital u njezinu čast.

Nioluferin privatni život je postajao isprazan i frustrirajući jer nisu imali djece, a to se očekivalo. Princeza počinje živjeti javnim životom... Osnovala je i ženski klub, Lady Hyderi Club; za razliku od drugih žena u obitelji (to vrijedi za njezinu obitelj u Turskoj i obitelj u koju se udala u Indiji), koji su smatrali da je ispod njihovog dostojanstva i časti, družiti se s građanstvom. Niloufer se kretala po gradu sasvim slobodno i sama (bez pratnje žena iz palače) te se neumorno bavila javnim angažmanom i humanitarnim radom. Prije nje se nikada niti jedna dama kraljevske obitelji  Osmanlija a niti Hyderabada nije izlazila otkrivena ili bez pratnje na javna događanja pa se princeza Niloufer smatra lučonošom ženske ravnopravnosti u turskom i hiderabadskom konzervativnom društvu.

Njezina ljepota i aktivan javni život često su spominjani u tisku, a pojavljivala se i na naslovnicama europskih časopisa kao jedna od deset najljepših žena na svijetu... Čak joj je ponuđeno i nekoliko uloga u filmovima.

Svekar ju je začudo, podržavao u dobrotvornom radu za koji je morao odobriti novac iz kraljevske riznice. Osim izgradnje bolnice za ženske bolesti i porode te poticanja stranih liječnika da se nasele u Hyderabadu, zaslugom princeze Niloufer, čitava kraljevina je "premrežena" školama.

U međuvremenu, europski liječnici nisu nalazili lijeka za njezinu neplodnost pa je nakon 17 godina braka s Niloufer, njen muž Moazzam uzeo drugu ženu, Raziu Begum, kćer lokalnog plemstva. To je bilo u skladu s šerijatskim zakonom i tradicijom, koji su dopuštali muslimanu imati do četiri žene u isto vrijeme. U drugom braku je princ dobio tri kćeri u razdoblju od četiri godine. Na kraju, 1952. godine, nakon 21 godina braka, Niloufer i njezin suprug su se ipak -razveli.

Nakon razvoda, Niloufer je preselila u Francusku, gdje joj je bila obitelj i mnoštvo drugih kraljevskih prognanika iz nekoliko zemalja. 1963. se princeza Niloufer ponovo udala u Parizu, i to za britanskog diplomata Edwarda Juliusa Popea. Iako je i njezin samostala izbor supruga a naročito ne-muslimana bio sablazan u njenoj kraljevskoj obitelji, Niloufer je s njim u sretnom braku provela 26 godina a umrla je u Parizu 12. lipnja 1989. godine.