Otto Frank je u bio uvjeren da kao građanin Njemačke mora odraditi svoju dužnost u obrani domovine. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu i napredovao do čina poručnika. U ratu je sudjelovao i njegov brat. Nakon rata radio je u banci što mu je osiguralo relativno ugodan život. 1925. godine oženio je Edith Hollander. Sljedeće godine rodila im se prva kćer Margot Betti, a 12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Anne). Obitelj je živjela u Frankfurtu na Majni. Premda su bili Židovi rijetko su sudjelovali u vjerskim svećanostima i prije svega su se smatrali Nijemcima.

S krizom u Vajmarskoj Njemačkoj ekstremno desne i lijeve ideje sve više dobivaju na značaju i na izborima. Ideološka osnova Nacističke stranke između ostalog bila je i antisemitizam. Židovi su prema njihovoj zamisli bili krivi za sva zla koja su zadesila Njemačku. Optuživali su ih i za izdaju u Prvom svjetskom ratu premda je nekoliko desetina tisuća njemačkih Židova sudjelovalo na njemačkoj strani. Pobjedom na izborima krajem 1932. Hitler je sljedeće godine postao premijer i počeo je kreirati rasnu politiku i zakone. Rasnim čistuncima je miješani brak Njemice i Židova bio posebna sramota. Otto Frank je shvaćao opasnost i osjetio se izdanim. Uz pomoć prijatelja počinje se pripremati za napuštanje Njemačke.

Preseljenjem u Amsterdam Otto je vodio tvrtku Opecta, koja je proizvodila želatinu za marmelade. Obitelj Frank je vodila normalan život, a kćeri su krenule u školu i vrtić. Život im je ponovno izgledao normalno.

Situacija se preokrenula nakon što je Hitler u svibnju 1940. godine okupirao Nizozemsku. Uvedeni su rasni zakoni koji su postepeno onemogućili život Židovima. Otto je znao o kakvoj se opasnosti radi i nastojao je pronaći nova rješenja za svoju obitelj. Neuspješno je pokušavao naći izlaz u Španjolsku, SAD ili Kubu. U dogovoru sa suprugom počeli su raditi na pripremi skrovišta u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji prijeti uhićenje ukoliko se ne javi. Tada je “Tajno skrovište” već bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels.

Tajno se skrovište nalazilo u napuštenom potkrovlju tvrtke u kojoj su radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942 godine. U sklonište je ušla obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter). Posljednji je ušao obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies, Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Oni su se brinuli da sakriveni dobiju namirnice, odjeću i sve drugo što im je bilo potrebno.

U sljedećih nekoliko godina ta je osmorka zajedno živjela, zajedno disala. Morali su se priviknuti na nedostatke i iritirajuće navike drugih. Morali su se boriti sa tri tinejđera koji su odrastali. Posebno su morali paziti da se danju ne čuju nikakvi zvuci iz njihovog skloništa kako ih radnici i susjedi ne bi čuli. Noću su morali paziti da ih nikakvo svjetlo ne izda. U velikim su problemima bili i njihovi pomagaći koji su svim silama trudili da ih redovito ospkrbe sa potrebnim stvarima.

Vrijeme su trošili uglavnom na čitanje i praćenje novosti na radiju. Od svojih pomagaća su doznali da nacisti provode mnogo racija i otkrivene Židove deportiraju na istok Europe. Pretpostavljali su da ih tamo ubijaju. Živjeli su u velikom strahu da ne budu otkriveni. Veliku im je radosto donijela informacija da su se saveznici iskrcali u Normandiji i da napreduju prema njima. Vjerovali su da će uskoro biti opet slobodni.

Otto Frank dugo vremena nije imao snage pročitati dnevnik, a po prvom čitanju je uvidio da je njegova kćer imala talenta za pisanje. Pripremio je dnevnik za objavljivanje, ali je pritom izdvojio neke dijelove koji su bili preintimne naravi. Objavom dnevnika ostvario je želju svoje kćeri koja se baviti pisanjem.

Zanimljivosti

Kuća u kojoj su se skrivali je 1960. godine postala “Muzej Ane Frank”.

Dugo godina “Dnevnik Ane Frank” bio je pod povećalom istraživača zbog optužbi da je falsifikat. Tu se radilo o tome da je dnevnik bio stilski dorađivan od Ane, zatim je otac dio dnevnika izostavio, a u njemačkom izdanju smanjene su protunjemačke tenzije. Tijekom 1960-ih tvrdilo se da je dio dnevnika dopisan nakon 1951. godine zbog vrste kemijske olovke kojom je pisan. Te su tvrdnje konačno odbačene nakon ponovljenog testiranja 1986. godine.

2005. godine istraživač židovskih pitanja otkrio je pisma u kojima Otto Frank, Anin otac, 1941. godine neuspješno traži mogućnosti bijega iz Amsterdama. U osamdesetak pisama traži mogućnosti bijega preko Pariza, Španjolske, SAD i Kube. Dokumenti će se javno predstaviti u veljači 2007. godine. Hrvatski producent Branko Lustig najavljuje snimanje filma u kojem će biti prikazana smrt Anne Frank prema sjećanjima 12 žena koje su je vidjele u posljednjim tjednima.

Tijekom rata u BiH djevojčica Zlata Filipović je vodila dnevnik o stradanjima stanovnika Sarajeva.

Miljenko Hajdarović

Izvori:
  Dnevnik Ane Frank, Mladost, Zagreb, 1991.
  Letters from Anne Frank’s father surface (26.01.2007.) – http://news.yahoo.com/s/afp/20070125/en_afp/usnaziannefrank_070125102207
  Anne Frank (26.01.2007.) – http://www.kirjasto.sci.fi/annefran.htm
  Das “Tagebuch der Anne Frank” sei eine Fälschung (27.01.2007.) – http://www.gazette.de/Archiv/Gazette-Dezember2002/Beduerftig06.html
  Anne Frank (27.01.2007.) – http://en.wikipedia.org/wiki/Anne_Frank
  Anne Frank (27.01.2007.) – http://home.att.net/~texmextex/Anne_frank.htm