Diana Frances Spencer na svijet je došla 1. srpnja 1961. godine. Rodila se kod kuće, ne u bolnici. Bila je treća kći u obitelji Spencer, koja je žudno i nestrpljivo očekivala sina, koji bi naslijedio grofovsku titulu. Jedva godinu i pol dana ranije, doduše, rođeno je muško dijete, no tako slabašno i bolesno da je poživjelo samo deset sati. Teško je reći je li, i koliko, obitelj bila razočarana što je opet rođena djevojčica, ali se toliko željelo sina i razmišljalo o njemu, da roditelji čak nisu imali u pripremi ni ime za curicu, pa su joj ga izabrali tek tjedan dana kasnije. Tri godine poslije Diane stigao je u obitelj i toliko očekivani sinčić.

Miris dječjih kolica, napravljenih od plastike, s krovom, prvi je miris djetinjstva kojega se sjeća, ispričat će jednom. Bile su joj samo tri godina kada se već uspentrala na konja, a obožavala je i druge životinje. Imala je kuniće, zamorce, hrčke, zlatne ribice, mačke… Kada bi neki ljubimac uginuo, sahranila bi ga s ceremonijalom: stavila bi ga u kartonsku kutiju, iskopala jamu ispod cedra, pokrila zemljom i nad humak, privremeno, zabola križ. Voljela je i krpene životinje, krevet joj je bio prepun raznoraznih simpatičnih čupavaca. U djetinjstvu je maštala o tome kako će jednoga dana postati balerina, jer to joj se činilo tako lijepo, ženstveno, elegantno. Sa stilom. Na žalost, ostat će to tek jedan od snova koji joj se nikada neće ostvariti. Ovoga se, međutim, teško odrekla. Već je bila princeza, a još je sanjarila o baletnim nastupima, čak se 1985. godine kriomice pripremala za nastup na božićnoj dobrotvornoj priredbi u Kraljevskoj opernoj kući (Royal Opera House).

Djetinjstvo joj, zapravo, nije bilo naročito sretno. Poslije 14 godina braka, otac i majka su se rastali. Dvije su starije kćeri tada bile u internatu, majka je već praktički sredila da Diana i njezin mlađi brat Charles žive s njom u Londonu, no, ma koliko su borila, tu je bitku izgubila. Brat i sestra ostali su privremeno s ocem. O njima su se brinule dadilje, koje je otac često mijenjao. Kasnije će i sama Diana raditi kao dadilja. No, uskoro su i ona i brat krenuli stopama starijih sestara. Primljena je u internat West Heat. Ruku na srce, tamo nije baš previše blistala.

“Nisam zapravo bila dobra ni u čemu, osjećala sam se kao propali učenik”, opisat će svoje đačke dane. S matematikom i prirodnim znanostima dosta se mučila, jedino joj je povijest bolje išla od ruke. Ali, u jednoj se aktivnosti posebno isticala i odskakala od drugih. Internat je poticao djevojke da posjećuju starije i nemoćne osobe, pa i mentalno retardirane, i budu im od pomoći. Uspješno je, instinktivno, stvarala dobar odnos s tim nesretnim ljudima i otkrila u sebi sklonost prema takvim zadaćama. To joj je ulijevalo samopoštovanje. Zato će se kasnije i istaknuti u brojnim humanitarnim akcijama.

Događaj koji će presudno utjecati na Dianin život zbio se u studenom 1977. godine. Doduše, na samom početku to baš i nije tako izgledalo. Njezina sestra Sarah u to je vrijeme imala vezu, pokazat će se jedva devetomjesečnu, s njegovim kraljevskim visočanstvom, princem od Walesa. Tog su mu je tmurnoga dana predstavili kao mlađu sestru njegove aktualne izabranice, ali jedva da je na nju obratio pozornost. Lov mu je bio kudikamo važniji. Ni Diana nije baš bila oduševljena sestrinim kraljevićem. Godinu dana kasnije, iako se njihova veza već posve ohladila, Charles je pozvao Sarah u Buckinghamsku palaču na proslavu svog 30. rođendana. Ali, pozivnica se nije odnosila samo na Sarah. Bila je pozvana i Diana! Gotovo kao u poznatoj bajci: uvijek nekako u pozadini, najmlađa je sestra, koja je svoje starije sestrice uvijek držala ljepšima od sebe, odjednom dobila, baš poput Pepeljuge, pozivnicu na kraljevski bal. Diana si nije puno umišljala oko poziva, nije vjerovala da je to posebna prilika za nju, to više što je prinčeva pratilja te večeri bila poznata, lijepa glumica. Ipak, voda će, poznato je, okrenuti na njezin mlin.

Diana je do tada imala mnogo prijatelja, ali nijedan joj od njih nije postao ljubavnikom. Kao da je, reći će jednom prilikom, negdje duboko u sebi osjećala da mora ostati čednom, jer je čeka nešto posebno. Princu je, nedvojbeno, zapela za oko, dobila je poziv na još jednu kućnu kraljevsku zabavu, pa u lov, postala je dio pratnje kraljevske obitelji. U srpnju 1980. godine gledala je princa kako igra polo, a poslije utakmice malo probrano društvo otišlo je na roštilj. Dianu su smjestili do princa, na jastuk od sijena. Razgovarali su i, tog trenutka, kao da su mu se oči potpuno otvorile. Njihov je odnos, ubrzano, krenuo novim tokom. Bila je pomalo zbunjena, pokušavala je srediti misli i osjećaje. Nema dvojbe, dopadao joj se. Ali, bi li ga mogla i voljeti? Ranije nije mala mladića, nije osjetila pravi ljubavni zanos i svoj odnos prema princu nije imala s čim uspoređivati. Do sada se njihova veza svodila na to da ona poslušno dotrči do njega kada bi je god pozvao. I dok je o nju zvao imenom, ona se njemu, kako je nalagao protokol, obraćala sa "Sir".

Ipak, postupno su joj se osjećaji iskristalizirali, postalo joj je jasno da ga voli. Vjerovala je i da je on zaljubljen u nju. I onda, 6. veljače 1981. godine zaprosio ju je. Već od tog trenutka život joj se promijenio. “Ovo je zadnja slobodna večer u vašem životu, zato je iskoristite što bolje možete”, rekao joj je tjelohranitelj koji joj je bio dodijeljen, kada se, noć uoči zaruka, opraštala od svojih prijateljica. Te su je riječi presjekle, iako tog trenutka još nije ni slutila koliko je iskusni policajac bio u pravu. Uskoro će se, iako je i sama bila iz aristokratske obitelji, osjetiti prilično izgubljenom u uštogljenoj hijerarhiji kraljevske palače, koja je djelovala sve prije nego kao topli dom. Hvatala ju je nervoza, mučile su je nedoumice, pa i pitanje kakav je bio i kakav jest odnos princa prema bivšoj ljubavnici Camilli Parker Bowles. U nekoliko će mjeseci, još prije vjenčanja, izgubiti dosta kilograma. Počela je patiti od bulimije, bolesti koja se manifestira povraćanjem hrane i ubrzanim mršavljenjem, a može dovesti i do tragičnog kraja. Proći će desetak godina prije nego što je bude savladala. Kažu da je čak dan uoči vjenčanja na trenutak razmatrala mogućnost da sve otkaže.

A onda, 29. srpnja 1981. godine, u katedrali sv. Pavla rekla je “da” princu od Walesa. Bilo je to, kako su ga nazvali novinari, vjenčanje iz bajke, ceremonija za pamćenje. Izravni su televizijski prijenos prihvatile 74 zemlje širom svijeta, a svečanost je pozorno pratilo oko 750 milijuna ljudi. U prvostolnici je bilo 2650 uzvanika. Princ se Charles doimao vrlo sretnim, ona je, pak, bila primjetno uzbuđena. To joj, naravno, nitko nije zamjerio. Prvu su bračnu noć mladenci proveli u jednom ladanjskom dvorcu, a potom su otišli na medeni mjesec, na krstarenje kraljevskim brodom Britannia. Posada je imala nalog da za mladence traži romantične, puste plaže na obalama Sredozemnog mora. “Dva su se tjedna Diana i Charles ponašali kao da su začarani. Prvi puta otkako radim za princa, nisam ga morao ujutro buditi”, posvjedočio je Charlesov sobar.

Izgledalo je da su doista beskrajno zaljubljeni jedno u drugo i da su pred njima godine istinske bračne sreće. U lipnju 1982. godine Diana je rodila prvoga sina, Williama, princa i prestolonasljednika, što je bio dobar razlog za pravo nacionalno slavlje. No, tu je trudnoću, od prvoga dana, loše podnosila. I već je u to vrijeme počela serija njezinih prosvjeda protiv krute dvorske tradicije. Nije željela roditi, suprotno običaju, u Buckinghamskoj palači, nego u suvremenoj bolnici u zapadnom Londonu. “Želim budućem kralju osigurati najbolje uvjete, već od samog početka”, branila je svoj stav. Već tada, novinari su je počeli opisivati, a ljudi doživljavati, kao modernu princezu. Dvije godine kasnije rodila je i drugog sina, Henryja.
Dva lijepa sina, roditelji uvijek nasmiješeni u javnosti, činilo se da je to savršeno skladan brak. No, iza kulisa, stvari su počele pucati. Morajući se pokoriti dvorskoj etiketi i pravilima, Diani je bilo sve dosadnije i mučnije, dok si je princ mogao dopustiti puno slobodniji i dinamičniji život, a i sve je češće izbivao iz obitelji. Njezina čak i najnevinija izvrdavanja dvorskog protokola izazivala su negodovanje kraljevske obitelji i konzervativnog dijela javnosti. Teško je to podnosila.

A sve više je gubila i privatnost, neprestano na meti novinara i fotografa, osobito onih iz tabloida, željnih senzacija. Intimno nezadovoljna životom na dvoru, svim se srcem predala onome što je oduvijek voljela i zbog čega su je cijenili – humanitarnim aktivnostima. Pomagala je gladnima, bolesnima i nemoćnima, a posebnu je pažnju i ljubav uvijek poklanjala djeci. To nije zanemarila ni kasnije, poslije rastave, pa je mjesec dana prije smrti, u akciji protiv nagaznih mina, posjetila Bosnu i Hercegovinu.

S vremenom, sve se manje slagala sa suprugom, bila je sigurna i da joj je nevjeran. Njezina bojazan da njegova bivša ljubavnica Camille nije samo prošlost, pokazala se na kraju točnom. I u braku je s njom nastavio vezu. Ali, ako je princ mislio da će njegova supruga sve to mirno i skrušeno promatrati, ljuto se prevario. I ona se upustila u jednu romantičnu vezu, zaljubila se u naočitog kapetana James Hewitta, koji joj je pružio sve ono što suprug nije želio ili nije bio u stanju. Kasnije je izlazila i s drugim muškarcima. Napetosti između princa i princeze postale su i jednom i drugom nepodnošljive i 9. prosinca 1992. godine premijer John Major, uz kraljičino dopuštenje, i formalno je u parlamentu objavio da se njih dvoje rastaju. Diana je, poslije svih muka, bila zadovoljna, jer nije izgubila skrbništvo nad djecom, a to joj je bilo najvažnije.

Nakon rastave, poslije koje je dobila kao otpremninu 15 milijuna funti, počela je punim plućima uživati život. Imala je, ili su joj se pripisivale, veze i avanture s mnogim muškarcima. Bilo je tako sve dok nije srela playboya Dodija Al Fayeda, sina egipatskog milijardera Mohameda Al Fayeda, vlasnika poznate robne kuće Harrods.  Bila je to, vjerojatno, njezina prva prava, velika ljubav poslije rastave.

“Sve mi se kod njega sviđa. I kako šalje cvijeće, i kako priča, i kako se ponaša. Obožavam ga zato jer je nježan, ljubazan i pažljiv”, objašnjavala je prijateljima. U kolovozu 1997. godine bili su na romantičnom krstarenju jahtom po Mediteranu. Paparazzi su ih, dakako, uporno pratili, ali su im, spretnim manevrom, u noći 26. kolovoza uspjeli pobjeći. Ne zadugo. Uskoro su im, u Parizu, ušli u trag. Sretan je par, priča se, prekinuo krstarenje da bi objavio zaruke. Nikada se neće saznati je li to točno.

Poslije romantične večere u pariškom hotelu “Ritz” počela je divlja vožnja pariškim ulicama, njihov je vozač nastojao pod svaku cijenu pobjeći paparazzima. No, bio je to njihov posljednji bijeg i posljednja vožnja.

Iako više nije bila članica kraljevske obitelji, Diana je pokopana uz sve kraljevske počasti. Lady Di, kako su je od milja zvali, za svijet je, uostalom, bila i ostala prava princeza.


Bruno Sušanj 
http://www.velikabritanija.net/2013/08/31/diana-princeza-od-walesa/