Prostitutka, vladarica, svetica

Teodorin je život priča o uspjehu i usponu od društvenog dna do vrha velevlasti, do gospodarice ljudskih sudbina. Sposobna, prodorna, častohlepna i lijepa; snažno je utisnula svoj pečat na povijest svijeta...
 

Bila je petnaestak godina mlađa od Justiniana... Iako je poticala iz najnižeg staleža, uspjela je postati bizantskom caricom, iako je do tada zakon zabranjivao takvu vrstu braka.

Nakon smrti cara Justina I.; bila je već supruga Justiniana, dobila je titulu "augusta", što nije bila neka značajna titula, ali je ona itekako znala utjecati na Justinijanove odluke. Bila je aktivna í u vjerskoj politici. Omogućila je povratak protjeranim monofizitima, pa je u njihovoj tradiciji zapamćena kao velika dobrotvorka i najpobožnija vladarica.

532. pokazala se kao dostojna suvladarica kad je suprugu (tada već caru) Justinijanu I. pomogla ugušiti pobunu Nikka. 
Glavni povijesni izvori njenog života su djela njezina suvremenika Prokopija, pisara generala Belisariusa koji je bio Theodorin prvi suprug. Justinijana a naročito Theodoru, prikazao je kao pobožan par. Osim njezine pobožnosti, isticana je i njezina veličanstvena ljepota.

Theodora je bila  s Cipra a rođena je u 500 AD. Otac, Acacius, je bio trener na hipodromu u Carigradu a majka, čije ime nije zabilježeno -prostitutka. Njezini roditelji su imali još dvije kćeri. Nakon očeve smrti, suočili su se s velikim siromaštvom pa ih je majka zaposlila na hipodromu gdje su nosile vijence. Theodora od rane dobi sa sestrom Komito radila u carigradskom bordelu, opslužujući klijente niskog statusa a nešto kasnije nastupa na pozornici. Rad glumice je uključivao i "nepristojne izložbe na pozornici" te pružanje seksualnih usluga. Theodora je kombinacijom kazališnih i seksualnih vještina zarađivala za ugodan život svoje obitelji.

Tamo upoznaje budućeg supruga Belisariusa Antonina, s kojim je i kao carica održavala duboko prijateljstvo do kraja života. Upravo je on bio glavna uzdanica Theodorina drugog supruga Justiniana, kada je pokušan puč. U dobi od 16 godina, otputovala je u Sjevernu Afriku kao ljubavnica sirijskog dužnosnika Hecebolusa; guvernera libijskog Cepalusa. Ostala je s njim gotovo četiri godine. Hecebolus ju je zlostavljao te na putu natrag u glavni grad Bizantskog Carstva, ostaje nakratko u Aleksandriji tražeći duhovni mir.

Tamo je upoznala patrijarha Timothiusa III (kasnije ga nasljeđuje Theodosie kojeg je štitila do smrti), koji je bio iz sekte kršćana-monofizita... Obratio je i Theodoru. Iz Aleksandrije je otišla Antiohiju, gdje radi kao plesačica. Vratila se u Carigrad 522. i nastavlja s prostitucijom u kući u blizini carske palače te joj je jednom banuo i prijestolonasljednik Justinian koji postaje njen stalni klijent.

Njezina ljepota, pamet i smisao za humor toliko su izludili Justinijana, da ju je želio oženiti. 

Međutim, nije mu dopušteno jer kao nasljednik prijestolja strica; cara Justina I i sukladno rimskom pravu (od Konstantinova vremena) vladinim dužnosnicima je zabranjeno vjenčavati "lake žene". Međutim, Justinian je bio toliko lud za Theodorom da je 525., kada je njegova žena Euphemia "naglo umrla", nagovorio strica Justina I da ukine zakon kako bi mogao oženiti Theodoru. Ona je već imala kćer (čije ime je izgubljeno) koju Justinijan navodi kao svoju, iako se izvori ne slažu li Justinijan zaista bio djevojčin otac ili očuh.

Theodora se pokazala dostojnom silnog Justinianovog povjerenja ali od njega sposobnijm lidericom naročito tijekom spomenute pobune Nikka. Postojale su dvije suparničke političke frakcije u Carstvu a započeli su i neredi u siječnju 532. tijekom utrke na hipodromu. Pobunjenici su zapalili neke javne ustanove i proglasile novog cara, Hypatiusa (nećaka cara Anastazija I). 

Vidjevši da je situacija izmakla kontroli Justinian i njegovi dužnosnici spremali su bijeg... Na sastanku državnog vijeća, Theodora je održala strastven politički govor protiv kapitulacije i naglasila što misli o muškarcima koji su kukavice (praktički je ucijenila Justiniana) te napomenula i povjesni značaj nekoga tko je umro kao vladar, umjesto da je živio u progonstvu ili u skrivanju. Pod dojmom njenog govora Justinian je naredio svojim lojalnim vojnicima na čelu s dva pouzdanih časnika, Belisariusom i Mundusom; napad na prosvjednike na hipodromu. Njegovi generali su (prema pisaru Prokopiju) ubili preko 30.000 pobunjenika a Hypatius je pogubljen. I to na Theodorino inzistiranje.

Povjesničari se slažu da su Theodorina hrabrost i odlučnost zadržali Justinijana na tronu.

Justinian i Theodora obnovili su i reformirali Carigrad u "najsjajniji koji je svijet vidio stoljećima". Izgradili su vodovod, mostove, cisterne i više od dvadeset i pet crkava. Najveća od njih je Aya Sofia, koja se smatra biserom bizantske arhitekture i jednim od arhitektonskih čuda svijeta.
Carski par je napravio "čistku" i među senatorima, uključujući i nekoliko patricija, čime su učvrstili svoju vlast. S posebnom pozornošću su nadgledali suce, mnogo više nego prethodne carevi, kako bi spriječili birokratsku korupciju. Stvorili su uređenu državu.

Theodora je stvorila i vlastite centre moći poput bivšeg supruga koji vodi Justinianovu vojsku te odanog sluge eunuha Narsesa, koji u starosti razvio u "sjajnog generala". Bio je njezin štićenik, kao i pretorijanac Barsymes. Oni su joj bili odani od kosti; kao i Theodora njima.

Theodora je sudjelovala i u Justinijanovim pravnim i duhovnih reformama a  njezin angažman u pravima žena bilo je ogroman.

Donijela je zakon kojim je zabranjena prisilna prostitucija i zatvoreni su bordeli. Teodosijeve zakone je pooštrila te za svodnike predvidjela smrtnu kazna, za saučesništvo u svođenju -izgon, a onome tko pruži pomoć takvoj osobi, prijetila je visoka globa. Zakonom je omogućila bivšim prostitutkama da se udaju za građane, što im je po starim zakonima bilo strogo zabranjeno. Theodora je dala izgraditi samostan na azijskoj strani Dardanela koji naziva metanoia (pokajanje), gdje su bivše prostitutke mogle dostojanstveno živjeti. Prava žena je proširila na razvod braka i mogućnost vlasništva nekretnina, te ustanovila smrtnu kaznu za silovanje, zabranila prodaju neželjene djece, a samohranim majkama dala skrbnička prava nad djecom

Zabranila je i ubijanje žena koje su počinile preljub.

Pisar Prokopije piše da je carica Theodora bila prirodno sklona pomagati ženama u nevolji.

Theodora je protivno uvjerenjima svoga muža podupirala monofizitsku sektu kršćanstva u jeku borbe za prevlast dviju frakcija. Kasnije ih je počeo akceptirati i Justinian. Theodora je osnovala i monofizitski samostan Sykae kao utočište monofizitskih vođa suočenih s bijesom kalcedonske (većine) kršćana Severa i Anthimusa. Anthimus je imenovan carigradskog patrijarhom pod njenim utjecajem, a nakon ekskomunikacije -skrivala ga je Theodora... I to -dvanaest godina, sve do svoje smrti. Njen život pokazuje da ju je (unatoč činjenici da se bavila "najstarijim zanatom" prije no što je postala vladarica) krasila iznimna postojanost i čvrstoća karaktera. "Svoje ljude" nije nikada ostavljala na cjedilu... Uključivši jednog i drugog supruga i sve ljude za koje je smatrala da su je zadužili vjernošću.

Papa Teodozije I. (iz Aleksandrije), niti uz pomoć carskih vojnika, nije mogao zadržati Aleksandriju protiv Justinijana i kalcedonsku sljedbenika. Kad je bio prognan od Justinijana uz 300 monofizita do tvrđave Delcus u Trakiji, Theodora ga spasila i dovela ga do palače Hormisdas, gdje je živio pod njezinom zaštitom i nakon njene smrti 548.

U Chalcedoniansu su tvrdili da je carica Theodora  heretik koji potkopava jedinstvo kršćanstva. Južno od Egipta, stanovnici su prešli u monofizitsko kršćanstvo oko 540. Justinijan se priklonio kalcedonskoj vjeri. Theodora je ostala monofizit

Trajni utjecaj

Theodora je umrla od raka dojke 28. lipnja 548. u dobi od 48 godina. Njeno tijelo je pokopano u crkvi Svetog apostola u Carigradu uz Justiniana koji je, iako car, glasno naricao i plakao.

Njezin utjecaj na Justinijana je bio toliko jak da je nakon njezine smrti radio na njenoj ideji sklada između Monofizita i Kalcedonaca u Carstvu, a održao je njoj dato obećanje da će štititi joj malu zajednicu monofizitskih izbjeglica u Hormisdas palači.

Grad Cirenac kamo je pobjegla kao 16-godišnjakinja (arapski : ‫برقة‬ Barqah) je preimenovan u Theodorias po Theodori. Danas se zove Qasr Lybia a 
poznat je po svojim prekrasnim mozaicima šestog stoljeća. 

Alma Draganić-Brkić

 
 
 
 

Komentari

Ostali članci