Ella Jane Fitzgerald rođena je 25. travnja 1917. godine u američkoj državi Virginiji. Nakon smrti oca mala Ella se zajedno sa majkom seli u New York, gdje je djetinjstvo provela u siromaštvu i bijedi. Sa pjevanjem je počela još u osnovnoj školi gdje se odmah primijetio njen talent, međutim ona sam je u to vrijeme željela postati plesačica. Sa šesnaest godina prijavljuje se na natjecanje talentiranih amatera koje se održavalo u Harlem Apollo Theater, gdje je trebala izvesti plesnu točku. Nakon što se na pozornici ukočila od treme jedan od organizatora natjecanja rekao joj je da proba s nečim drugim kad se već nalazi na pozornici.

Ella je tada otpjevala pjesmu "Judy" u stilu svog tadašnjeg idola, Conne Boswell i osvojila prvu nagradu. U publici je te večeri sjedilo nekoliko utjecajnih ljudi iz glazbenog svijeta od kojih je poslije nekolicina tvrdila da su je upravo oni otkrili, međutim čovjek koji je pokrenuo njenu profesionalnu karijeru bio je Charles Linton koji ju je preporučio Chicku Webbu - vođi orkestra koji je nastupao u dvorani čuvenog hotela Savoy. Nakon što je uspješno odradila prvu probnu večer, kao glavna pjevačica orkestra, postala je jedna od glavnih atrakcija Webbovog orkestra.

Od 1935. godine Ella počinje snimati sa Webbovim orkestrom, a do 1937. na više od polovine njihovih pjesama pojavljuje se njezin glas. U to vrijeme, osim sa Webom, snimala je još sa Teddyjem Wilsonom, grupom The Ink Spots te čak i sa Bennyjem Goodmanom. Njeni najveći hitovi iz perioda sa Webbovim orkestrom uključuju pjesme "Sing Me A Swing Song", "Oh, Yes, Take Another Guess", "The Dipsy Doodle", "If Dreams Come True", "A-Tisket, A-Tasket" (pjesma na kojoj je djelomično zaslužna i za pisanje stihova), "F.D.R. Jones" i "Undecided". Iako je već tada imala predivan glas, još uvijek u svom pjevanju nije koristila improviziranje i scat.

Nakon Webbove smrti 1939. godine Ella postaje vođom njegovog orkestra, koji napušta 1942. kada započinje svoju solo karijeru. Krajem `40.-ih Ella je zasigurno bila najpoznatija jazz pjevačica sa publikom koja nije slušala jazz. Od 1946. godine počinje redovito surađivati sa Normanom Granzom koji joj je pomogao da se etablira kao jedna od američkih vodećih jazz pjevačica tog vremena. Granz tada postaje njen menadžer, a njihova suradnja nastavit će se i u slijedećih 40 godina.

Od 1948. do 1952. godine bila je u braku je sa basistom Rayem Brownom, čiji joj je trio u to vrijeme služio kao pratnja na njezinim nastupima.

Nakon što se 1955. pojavila u filmu "Pete Kelly`s Blues" potpisuje za Granzovu etiketu Verve za koju od 1956. do 1964. godine snima "Great American Popular Song Book", seriju albuma od kojih je svaki bio posvećen pjesmama pojedinih američkih kompozitora. Na tom projektu, koji se smatra jednim od njenih najreprezentativnijih ostvarenja Ella je otpjevala pjesme glazbenih velikana poput Colea Portera, Dukea Ellingtona, Irvinga Berlina, Georgea i Irae Gershwina, Harolda Arlena i dr. George Gershwin tada je izjavio da nije shvaćao koliko su njegove pjesme dobre dok ih Ella nije otpjevala.

Iz njenog Verve-perioda možemo još izdvojiti i albume "On the Sunny Side of the Street" na kojem je surađivala sa Count Basiem i "Ella at Duke`s Place" koji je snimila sa Dukeom Ellingtonom. Njenu sposobnost improvizacije, po kojoj je tada postala poznata, dobro opisuje i live snimka pjesme "Mack the Knife" koja je snimana na njenom koncertu u Berlinu. Naime, za vrijeme izvedbe pjesme Ella je zaboravila tekst, ali se brzo snašla i izmislila svoj za što je publika nagradila nezapamćenim ovacijama.

Početkom osamdesetih njena karijera doživljava pad uzrokovan godinama i bolešću. Problemi sa vidom i srcem uzrokovani dijabetesom prorjeđuju njene nastupe koji, iako rijetki, nisu izgubili njezin veseli swing stil. Ella se iz svijeta glazbe potpuno povlači 1994. godine kada su joj zbog problema sa dijabetesom obadvije noge amputirane ispod koljena. Dvije godine kasnije, točnije 15. lipnja 1996., u 79. godini života, Ella Fitzgerald umire, međutim i nakon njene smrti još uvijek izlaze nove snimke njezinih starih albuma i koncerata.

U svojoj šezdesetogodišnjoj karijeri Ella Fitzgerald je snimila više tisuća pjesama, dobila bezbroj nagrada od kojih kao najznačajnije možemo navesti Kennedy Center Award (za njen doprinos umjetnosti), trinaest Emmy nagrada, te počasne doktorate sveučilišta Dartmouth i Yale.

Dominik Stern

Izvori:

http://www.telegraph.co.uk/music/artists/ella-fitzgerald-one-of-the-greatest-singers-of-all/
The Official Website of Ella Fitzgerald www.ellafitzgerald.com
www.biography.com/people/ella-fitzgerald-9296210