Bat-Sheva Ofra Haza je rođena 19. studenog 1957. u Tel Avivu, a njeni roditelji su emigrirali iz Yemena. Bila je najmlađa od devetero djece Yefeta i Shoshane Haza. U 12 godini Ofra Haza se pridružila trupi lokalnog kazališta, gdje je brzo uočen njen pjevački talent a s 19 postaje najpopularnija izraelska pjevačica.

Njen prvi album Al Ahavot Shelanu (About Our Loves), se '80-ih stalno emitirao na radio-postajama a pjesme Hageshem (The Rain), Shir Ahava La'chayal (Love Song For The Soldier), Kmo Tzipor (Like A Bird) postaju ultimativni izraelski hitovi. Uspjeh je ponovila s drugim albumom  Bo Nedaber (Let's Talk),

Karijera Ofre Haze doživljava ogroman skok i internacionalizaciju 1983. nastupom na Euroviziji gdje je osvojila drugo mjesto. Nakon toga snima album "Chai" (Alive) a njena popularnost u Izraelu doseže enormne visine. Uskoro je izabrana za "Female Vocalist Of The Year" i to 3 godine za redom.

Ofra Haza u pjesmama govori o svojim roditeljima židovima iz Jemena, djetinjstvu ispunjenom glazbom i pjevanjem te strasti za tradicionalnim jemenskim pjesmama, koje je naslijedila od majke.

Njezin najveći međunarodni proboj došao je u svjetlu albuma Shirei Teiman (Jemenski pjesme), koji je snimila 1984. godine. Album se sastojao od pjesama koje je Haza čula u djetinjstvu, koristeći aranžmane koji kombiniraju autentične bliskoistočne udaraljke s klasičnim instrumentima.

Daljnje priznanje došlo je s jednim "Im Nin'alu", snimljenim s albuma Shaday (1988), koji je osvojio nagradu za nagradu za najbolji internacionalni album godine. Pjesma je te godine bila na samom vrhu Eurocharta i reproducirala se MTV kanalima diljem planete.

Bila je poznata i bogata, ali je živjela prilično povućeno, moralna i religiozna, zbog čega su na nju u Izraelu gledali kao da božanstvo. Tome je doprinjela i nevjerovatna priča o nesreći 1987. Tada je avion Cesna u kojem se vozila, udario u planinu na granici Izraela i Jordana. Dok su spasioci tragali za njom, izraelski mediji su već nagađali da se desilo ono najgore. “Ležali smo tamo u pustinji, a Ofra je rekla da štagod da se slijedeće desi, biće to božja volja”, rekao je kasnije njen menadžer koji je bio s njom u avionu. Ofra Haza je preživela nesreću, a slijedeći dan je bio poput nacionalnog praznika u Izraelu.

Pjevala je s najpopularnijima

Ofra Haza je surađivala s mnogim stranim muzičarima pa je tako 1995. snimila "My Love Is for Real" s Paulom Abdul, album "Harem" sa Sarah Brightman. FoSurađivala je i s Iggy Popom a bila je i dio muzičara koji su snimili "Give Peace A Chance" in 1991.

Pjevala je i soundtrackove u mnogim filmovima: Colors (1988), Dick Tracy (1990), Wild Orchid (1990), Queen Margot (1994), The Prince of Egypt (1998), The Governess (1998) itd.

Pjevala je i 1994. godine na  Nobel Peace Prize ceremoniji u Oslu sa Sinéad O'Connor. Bio je to njen posljednji javni nastup prije smrti.

Ofra Haza se 1997., udala za businessmana Dorona Ashkenazija. Par nije imao djecu, ali je Ofra prihvatila Doronovog sina i kćer iz prvog braka. Umrla 23. veljače 2000, u dobi od 42 godine, od upale pluća povezane s AIDS-om od kojeg je bolovala. Činjenica da je Ofra Haza umrla zbog zaraženosti AIDS-om, bilo je veliko iznenađenje među fanovima, koji su osudili pisanje izraelskih medija koji su se raspisali o tome kako se zarazila virusom. Nakon njezine smrti, mediji su optužili njezinog supruga, da ju je zarazio. Njezin muž je izjavio da je Ofra Haza zaražena transfuzijom krvi koju je primila u bolnici nakon pobačaja. Doron Ashkenazi umro je otprilike godinu dana kasnije.

Samo šest mjeseci prije smrti Ofra Haza je snimila svoje posljednje pjesme koje do dan danas nisu ugledale svjetlost dana.

.