Blanka je svoje sportske uspjehe počela nizati već sa 16. godina. U to vrijeme bila je još srednjoškolka, ali intenzivno bavljenje sportom nije je omelo da i u školi bude odlikašica. Nakon srednje škole posvetila se samo atletici. 2004. godine počela se pripremati za Olimpijske igre u Ateni, gdje je izborila finale. Ipak, u daljnjem natjecanju spriječila ju je bolest. Dijagnosticirana joj je hipertireoza, zbog čega je 2005. godine morala izvaditi štitnjaču. Blanka se iste godina vratila natjecanjima i počela nizati još značajnije uspjehe.

To je trajalo sve do 2013. godine, kada se Blanka teško ozlijedila. I nekoliko godina ranije imala je probleme s bolovima u kukovima, ali je se nastavila natjecati unatoč njima. Počela je s rehabilitacijom i nastavila s treninzima, ali je istovremeno oboljela od depresije. Išla je na treninge trpeći veliku fizičku bol, koja bi se za vrijeme i nakon treninga samo pogoršavala. To je uvelike utjecalo i na njenu psihu. Bojala se da zbog boli neće moći nastaviti sportsku karijeru, bez koje se osjećala nepotpunom i nebitnom osobom.

Vrhunac se dogodio za vrijeme jednog treninga, kada više nije mogla trpjeti bolove. Tada joj se povjerio najstariji od njene mlađe braće i preporučio joj je duhovnu obnovu i upoznao sa snagom vjere, koja je i njemu osobno pomogla. Iako je u početku odbijala njegove savjete, Blanka je s vremenom, upravo uz njegovu pomoć, pronašla utjehu u vjeri i postala praktična vjernica.

Nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, na kojima je osvojila broncu, Blanka je svoje odličje poklonila svetištu Majke Božje Bistričke. Javnost na to nije dobro reagirala, ponižavajući na društvenim mrežama, ali i u medijima, Blanku i njen osoban čin vjere. Stoga su 53 hrvatska sportaša objavila otvoreno pismo javnosti, upozoravajući da je vjeroispovijest i njeno iskazivanje osnovno pravo čovjeka, zajamčeno Ustavom, pa tako i pravo Blanke Vlašić.

Briljantna sportska karijera pod budnim okom oca

Blanka Vlašić rođena je 8. studenoga 1983. u Splitu. Njezini roditelji bili su aktivni sportaši - otac Joško bio je atletičar desetobojac, rekorder Hrvatske, a majka Venera bavila se košarkom, atletikom i trčanjem na skijama. Najbolja hrvatska skakačica uvis ime je dobila prema drugom dijelu naziva marokanskog grada Casablance u kojemu je njezin otac nekoliko mjeseci prije rođenja najstarije kćeri osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama. Blanka ima još tri mlađa brata. Najstariji Marin je bivši košarkaš, Luka je srednjoškolac, a najmlađi Nikola je nadareni nogometaš I za mlađe uzraste Hajduka. Blanka je u sportu otkako je prohodala. Atletske gene kod nje je otac Joško primjetio još u ranom djetinjstvu, pa je prije skokova uvis, Blanka trenirala sprinterske discipline, prepone i skokove u dalj. Razlog zbog čega se Blanka odlučila za skok u vis jeste njezina iznadprosječna visina i vitkost.

Prvi veliki uspjeh Blanka je postigla 1999. na Prvenstvu svijeta za mlađe juniorke u Poljskoj kada je zauzela osmo mjesto. Već je te godine nagovijestila da su pred njom veliki rezultati jer je bila treća juniorka na svijetu. blanka vlašić 1 / 4 Iduće godine izborila je nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyu. Bila je najmlađa sudionica Olimpijade. Imala je tek 16 godina i sa preskočenih 192 cm zauzela je 17. mjesto. Mjesec dana nakon Olimpijade Blanka postaje svjetska juniorska prvakinja u Čileu s preskočenih 191 cm. Ta godina bila joj je kao iz snova. Osvojila je još zlato na Mediteranskim igrama u Tunisu, te je bila peta na Igrama dobre volje u Melbourneu. U Munchenu 2002. na seniorskom prvenstvu Europe Blanka osvaja peto mjesto. Iste je godine obranila titulu najbolje juniorke na svijetu s preskočenih 196 cm. Iduće 2003. godine Blanka poboljšava svoj osobni i rekord Hrvatske i preskače 198 cm. Njezina sportska karijera je u velikom uzletu. Na Svjetskom prvenstvu u dvorani u Birminghamu bila je četvrta, odnijela je pobjedu u Parizu na natjecanju Zlatne lige s preskočenih 199 cm, a u Poljskoj postaje europska prvakinja do 23 godine s preskočenih 198 cm. Na minitngu Zlatne lige u Zurichu preskače 201 cm i osvaja drugo mjesto na tom natjecanju. Kraj sezone 2003. završila je na 4. poziciji IAAF rakinga najboljih svjetskih skakačiva u vis. Odlično je započela pripreme 2004. za Olimpijske igre u Ateni. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti osvaja broncu, a u Ljubljani je poboljšava svoj osobni rekord s preskočenih 203 cm.

U Ateni na Olimpijadi uspjela je ući u finale, ali nije ostvarila dobar rezultat jer ju je spriječila bolest. Kasnije je utvrđeno da je oboljela od hipertireoze. I u idućoj godini nastavile su se Blankine nevolje s bolešću. Operirala je štitnjaču i nakon višemjesečnoh oporavka uspjela se ponovno vratiti u svjetski vrh. Tijekom 2006. čak je 13 puta preskakala 2 metra. Uspjela je preskočiti 205 cm u dvorani i 203 cm na otvoreno. Bila je druga na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Moskvi. Ta 2006. bila joj je kao iz bajke. U devetnaest nastupa zabilježila je čak 18 pobjeda, a čak 20 puta preskakala je dva metra. Te je godine postala svjetska prvakinja na prvenstvu u Osaki. Blanka je uspjela popraviti svoj osbni rekord i ostvarila je skok od 207 cm. To je ujedno i drugi najbolji rezultat svih vremena, a nakon Grand prix-a u Stuttgartu Europska atletska federacija proglasila ju je najboljom atletičarkom 2007. godine.

Iduće godine Blanka je sva 24 natjecanja završila skokom iznad dva metra. Osvojila je zlato na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Valenciji, bila srebrna na Olimpijadi u Pekingu, pet puta pobjedila na natjecanjima Zlatne lige. Bojan Marinović član je stručnog stožera koji se brine o Blanki. On je zadužen za tehniku, a otac Joško odrađuje sve ostale parametre trenažnog procesa svoje kćeri.