Nemam ništa protiv kapitalista. Kamo sreće da ih je u mojoj zemlji čim više! I da nemaju mentalni sklop sitnih švercera, već ljudi koji posluju odgovorno prema cijeloj zajednici a ne samo prema samom sebi i svojoj obitelji. Slavonija. Oduvijek simbol bogatstva i prostor u koji su se ljudi odsvakud naseljavali, postade mjesto od kuda ljudi najviše bježe! Naši velikodušni i marljivi Slavonci, svuda su isto marljivi; no nažalost hrle ljepiti pločice po Njemačkoj i mijenjati pelene njihovim starcima. Ostavljaju plodnu zemlju, čije plodove nisu imali kome prodati. Jer se na kineskim puno bolje zaradilo. A i da...nemamo egzotičnog voća poput jabuka pa moramo uvoziti iz Srbije... Da ne kažem šta smo samo smeća potrpali u naša tijela, umjesto da smo jeli SVOJE proizvode. Nikada ništa od nas, dok god nosimo kompleks male zemlje i malog naroda koji svakome mora ugoditi, kakav nemaju recimo Islanđani, koji su svoje lopove strpali u zatvor, u inat moćnoj Nizozemskoj i još moćnijoj Britaniji.

Bogatstvo je kao morska voda; što je čovjek više pije, to je žedniji

Tolike subvencije je pokupio Agrokor, a da su radili ono što mora svatko -državi plaćali njezin dio (a ne da se  "riješi" zastarom i otpisom dugovanja) pa ajde...nego NITI TO!!! Oprostit će tako i ruska država i ruske banke. Da, hoće...pa znamo da su velikodušni.frown

Ono što boli svakoga tko voli ovu zemlju i ljude koji u njoj žive, je da se omogućilo jednom čovjeku da postane apsolutan monopolist na hranu koju jedemo i vodu koju pijemo i što resurse nisu kupovali ljudi koji bi ovu zemlju unaprijedili a ne bacili na koljena! Zamislite koliko je tu koncesija i kupovina zemljišta, šuma, oranica, pomorskog dobra...Koliko je dobavljača iz poslovanja s Agrokorom iznjelo gaće na štapu, jer su bili beskamatni kreditori (sretni da uopće ikada dobiju svoje), koliko ljudi koji su potplaćeni i izrabljivani da bi se Carringtonovi mogli preseravati! I sad što -prvo se omogući jednom čovjeku da gospodari svime osim zrakom a onda u pogodnom trenutku, ulijeću strani ulagači koji će za "nikakve novce" postati vlasnici svega što u Hrvatskoj koliko toliko zdravo posluje! Nismo mi jedini koji su se na taj način prodali -"venezuelanski sindrom".

I što će nama danas naftni fakultet? Što će nama danas farmaceutski fakultet? Što će nam strojarski fakultet kad smo strojarsku industriju, na čija je postignuća Hrvatska bila jako ponosna, uništili???

Ako su financije krvotok jedne zemlje i ako je taj krvotok u vlasništvu stranca (izuzevši HPB), nije teško zaključiti da je i cijela Hrvatska u vlasništvu stranca. Kod nas je, nažalost, institucionalni okvir tragičan. Ne bih cijelu priču svodila samo na sudstvo, iako ono ima u tome lavovski udio. Znam za sporove koji su završili u najmanju ruku čudno, a kada vam institucionalni okvir ne funkcionira, nastaju veliki, jalovi troškovi, pojavljuje se nesigurnost, korupcija, bijeg. Uostalom, sve znamo... O tome kakav je naš institucionalni okvir, najbolje govori Izvještaj o radu Sabora u kojem se navodi broj donesenih novih zakona, umjesto da mjerimo uspjeh Sabora po tome koliko zakoni traju.

Politika je umijeće mogućeg. Svima koji su prevarama i neplaćanjima poreza stekli, trebalo bi nacionalizirati imovinu! Probajte vi ne platiti 2000 kn poreza pa ćete vidjeti! Na kraju može se i Agrokor ovršiti, ako se moglo tolike obrtnike i firme čiji su vlasnici dobili sve autoimune bolesti nastojeći preživjeti. Pa nek' država postane vlasnik i nastavi poslovanje! Znam da emocije nikada nisu dobar pratitelj kod donošenja zaključaka, ali ako se moglo maknuti Peveca i nastaviti kvalitetno poslovanje, može se isto napraviti i sa Todorićem.

Pokradeš državu a onda je ucjenjuješ socijalnim nemirima i oni ti pomažu da ne  propadneš! Jedino razumno bi bilo napraviti cost/benefit analizu na temelju realnih pokazatelja i brojki, vidjeti koliko štetu bi propast Agrokora donio Hrvatskoj i koliko ga je vrijedi spašavati. Pri tome se ne smije gledati samo neposredan financijski učinak i učinak na tržište rada, već i šire implikacije preuzimanja Agrokora od strane kompanije, a koje su kod nas već viđene. Eto vam Ine za primjer.  U situaciji ubrzanog odumiranja, masovnog iseljavanja i nagomilanih financijskih problema, nitko ne govori o dijaspori a dobro se zna da su iseljeni Hrvati uvijek spremni pomoći Domovini čak štoviše to nas je do sada i održalo. Obradiva zemlja, zalihe čiste pitke vode, čisto toplo more s razvedenom obalom i otocima, bogate prirodne šume i geopolitički položaj, bogata kulturna baština...

I opet -ništa od toga dok nosimo kompleks "malih". 

A.D.Brkić