Jednostavno zadržavanje starih internih granica među novim državama ispostavilo se kao nedovoljna mjera. Još 2001. su se šefovi vlada Slovenije i Hrvatske dogovorili oko kompromisa koji je bio preteča odluke međunarodne arbitraže. Ali, dogovor je propao zbog otpora hrvatskih nacionalista. Zato se Slovenija usprotivila prijamu Hrvatske u Europsku uniju. Uz puno truda, Europskoj komisiji je na kraju uspjelo da razriješi blokadu time što je obje strane 2009. uvela u arbitražni postupak."

A zatim je 2015. uslijedio incident, piše dalje Süddeutsche Zeitung: „Jedan hrvatski medij je objavio snimke telefonskih razgovora člana arbitražnog odbora kojeg je imenovala Slovenija s jednim predstavnikom njegove vlade. Takvi kontakti su zabranjeni. Hrvatska je ogorčena i koristi tu priliku da istupi iz arbitražnog postupka. Slovenija tvrdi da joj je pristup međunarodnim vodama važan da bi mogla štititi svoje ribare i osigurati posao u koparskoj luci. No, to se odvija bez problema. U stvarnosti su u prvom planu prestižna pitanja. Na obje strane političari koriste temu u svoje svrhe. U Hrvatskoj se ističu tvrdolinijaši Katoličke crkve. Takav obrazac se može vidjeti svugdje na Balkanu: Hrvatska se spori sa Srbijom oko granice na Dunavu, a s BiH oko granice na moru kod Neuma, te s Crnom Gorom oko granice na Jadranskom moru. Sporno je i nekoliko četvornih kilometara između Kosova i Crne Gore."

Švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) se u svezi s tom temom osvrće na stav Bruxellesa. Kako Europska unija „čini sve kako ne bi bila uvučena u vrtlog katalonske krize", tako je za Bruxelles slično „neprijatan" i granični spor između bivših jugoslavenskih republika Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaljeva, navodi NZZ. „No, za razliku od NATO-a, koji se načelno nikada ne upliće u konflikte između svojih zemalja članica, EU se neće moći držati po strani. Jer, s jedne strane, granični spor između Hrvatske i Slovenije – za razliku od Katalonije – nije interne prirode već je međudržavni konflikt između dvije članice EU-a prema kojima Bruxelles mora biti jednako lojalan. S druge strane, Europska unija je u jeku pristupnih pregovora s Hrvatskom jednom sudskom odlukom eksplicitno izvršila pritisak da se spor smiri – i na taj način postala politički i pravni jamac njegovog rješenja."

Pokretanje postupka protiv Hrvatske?

NZZ također navodi da je u Bruxellesu izazvalo nervozu to što Hrvatska odbija primijeniti odluku međunarodne arbitraže: „Prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans prošlog tjedna pred medijima nije htio stjerati Hrvatsku u kut. On je naglasio da za EU najviši prioritet ima 'sprječavanje incidenata' i ponudio se kao posrednik – ukoliko se s tim slože obje strane.

No, Timmermans je jasno stavio do znanja i da je Europska komisija uvijek stajala iza arbitraže te da Bruxelles može posredovati samo s pozicije arbitražne odluke. Komisija je više puta naglasila da se arbitraža odnosila na jednu bilateralnu stvar, ali da ona zbog veze s pristupnim pregovorima ima direktne posljedice po pravni sustav EU-a. Zbog toga Bruxelles smatra da je iz toga proistekla i sudska nadležnost Europske unije, zbog čega bi se Komisija mogla obratiti Europskom sudu pravde. Ako narednih dana ne dođe do nekog iznenađujućeg rješenja, početkom sljedeće godine bi se mogao pojačati pritisak na Europsku komisiju da pokrene postupak protiv Hrvatske zbog povrede ugovora EU-a. I Ljubljana bi mogla tužiti Hrvatsku pred tim sudom."

NZZ dalje napominje također da bi Hrvatska nakon Poljske i Mađarske mogla postati naredno „problematično dijete" Europske unije „ako se bude suprotstavila implementaciji europskog prava i sudskih odluka". U tom slučaju „neće samo opasnost od erozije EU-a kao pravne zajednice postati akutnija nego će i politički odnosi biti još više zatrovani. Slovenija je već nagovijestila da bi se mogla usprotiviti prijamu Hrvatske u schengenski prostor", ističe Neue Zürcher Zeitung.