Čitam knjigu Bože Skoke "Kakvi su Hrvati". Skoko je stručan i kompetentan po svim mogućim osnovama koje mi padaju na pamet. Zaista duhovita i argumentirana knjiga koja će vam dati odgovore na mnoga pitanja a prvenstveno na ono, za nas Hrvate najbolnije -zašto živimo u takvoj bijedi pokraj svih resursa koje nam je Bog dao. Zaista bi voljela da je što više ljudi pročita, jer je došla u pravo vrijeme. Dakle, još uvijek je sve loše što je učinjeno popravljivo.

Prelijepa naša Hrvatska! Nad njom su slinili svi. Zemljopisni položaj, djevičanski predjeli, šume, rijeke, oranice, jezera i najljepše more, obala i otoci. I na kraju pokrali smo sami sebe! Zašto? Piše vam u knjizi. Zašto nismo Zlatna zemlja? Zašto smo vješti, spretni i genijalci drugima a ne sebi? Sve vam piše. A kada bi se baš moralo svesti na par riječi odgovor je -nedostatak domoljublja i neiskustvo. Skoko napominje da "domoljublje" ne znači držanje ruke na srcu dok svira himna već podređivanje vlastitog interesa, interesu svog naroda.

Zar mislite da bi Židovi preživjeli stoljetne progone da su tako živjeli -svatko za sebe? A vidite gdje su sada recimo -Arapi; koji su nekada vladali svijetom i koji imaju takve energetske resurse. Samo jer su gledali svatko sebe. Ili Njemci nakon rata i ratnih otšteta... Ponovo smo u "njihovom carstvu". Da... Sigurno zato što je kod Njemaca uobičajeno da posao rade po kriteriju stranačke pripadnosti. A Japanci?  Na ruševinama carstva su gradili male firmice, koje su s vremenom postale Sony, Honda, Toyota... Ako za nas i je prekasno da budemo ljudi iz američkih filmova o uspjehu, za našu djecu i unuke -nije.

Dizajnirani smo za zajednicu. Kako da našu zajednicu, naš narod, drugi vole i cijene ako to ne radimo mi sami? To je vrlo moćna univerzalna istina i budite svjesni da je to danas nužnije nego ikada. Ako mislite da je ovo što pišem utopija, to će i ostati samo utopija.  Sve znam; u istom smo kotlu limitirani realnošću –besparicom, bolnicama bez lijekova, objektivnom nekvalitetom života, ovrhama... ali i to je naš izbor! Granica je u našim glavama. Nacrtali smo je mi. Kredom. Svaka kišica je nova šansa. Ali kužim, lakše je automatizmom nacrtati je gdje je i bila. I vratiti se na Facebook.

Ljudi su zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Neke stvari možda i ne treba popraviti, već samo razumjeti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Pročitajte knjigu "Kakvi su Hrvati".

Za kraj citirati ću Skoku a najradije bi vam pomalo objavljivala poglavlja ali sumnjam da bi to Božu oduševilo. 

angel
Pet vrednota koje su održale hrvatski narod

Pet je vrednota koje su Hrvati kroz cijelu svoju povijest ipak uspjeli sačuvati: domoljublje (samo zahvaljujući toj činjenici hrvatski se narod uspio očuvati u okrutnoj povijesti), žrtvovanje (iako je Kristov misterij i kult križa bitno obilježje kršćanstva, vrednota žrtvovanja za drugoga i domovinu, kult žrtve i simbol križa nisu toliko naglašeni i gotovo sveprisutni ni u jednom narodu kao u hrvatskom), ljubav prema majci (zbog ratova i smrti kojima su Hrvati bili izloženi, ponajprije muškarci, želja za opstankom okrenula se ženi majci, pa je ljubav prema majci uzdignuta u jednu od temeljnih vrednota u hrvata; istodobno, ta se vrednota u Hrvata vezala uz krščanski kult Majke Božje), ispomoć (skrb o pripadnicima zajednice pretpostavlja se kao temeljni ćudoredni pozivpripadnika, briga za opstanak i boljitak zajednice), pravednost (pravednost kao vrednota u Hrvata je uočljiva još u ranom donošenju brojnih zakonika i statuta, u mnogim književnim djelima, u pravaškoj ideologiji...).
...

Rastresitost

Hrvati dugo nisu imali svoju državu pa je očito potkradanje tuđinske vlasti nekada bila vrlina, a znamo da se navike sporo mijenjaju.  A ako bismo na kraju morali istaknuti jednu riječ koja bi najbolje opisala hrvatsko društvo u ovom trenutku, to bi bila riječ rastresitost. Ta je rastresitost, u svakom smislu, potencijalni izvor kreativnih energija, ali može biti i opasna zona novih podjela i
samodestrukcije.

......

Dakle, naši političari bi se trebali pogledati u zrcalo i zapitati pred vlastitom savješću -volim li ja uopće Hrvatsku i radim li ovo iz ljubavi prema svom narodu ili zbog nekih drugih interesa? Možda će netko reči kako to uopće nije važno, jer je vladavina tehničko pitanje. Dobiješ povjerenje i pokušaš isporučiti nekakve rezultate, a ako ih nema ionako će te zamijeniti nekim drugim! Čemu onda inzistirati na takvoj ljubavi?... Onaj kome je stalo do vlastite zemlje učinit će sve što je dobro za njenu budućnost, makar odmah nakon toga izgubio izbore. Ionako će mu se povijest odužiti kad se shvati veličina njegovih poteza. Ali moramo priznati da domoljublje u Hrvatskoj nije na nekoj cijeni. Mnogima se od tog pojma diže kosa na glavi, jer ga automatski poistovjećuju s nacionalizmom što je apsurdno. U prilog svojim tezama navode kako ih domoljublje ograničava da budu kozmopoliti, da vole sve ljude... Međutim to je potpuno pogrešna interpretacija, jer je u tom slučaju riječ o nacionalizmu....Ljubav prema zemlji i narodu ne smije biti iznad istine o njoj, kakva god ona jest. Što više volimo svoju zemlju više ćemo tragati zaistinom i pravednosti, kako bi se u njoj svi bolje osjećali.
 

Iz knjige "Kakvi su Hrvati" Bože Skoke
A.D.Brkić

Zahvaljujemo dragoj gospođi Branki Panić na ustupljenoj fotografiji promocije knjige kao i našem proslavljenom sportašu i docentu gospodinu Damiru Škari na pokazanom fotografskom umijeću!