Provela sam ovih dana malu anketu, gdje god me put odveo. Pitala sam ženu u kiosku, kapetana trajekta, nekoliko konobara, curu koja me depilira, mamu i vlasnika hotela: "Jel pala vlada?". Vjerujte da bi ih puno više znalo rezultat neke bezvezne nogometne utakmice. Najčešći odgovor na pitanje "Pa kako ne znate?" je bio "Ma jebe mi se za njih!"

Zamislite samo kako se nekada, dok je još bilo love, izborna kampanja odrađivala plakatima, atraktivnim spotovima, posterima, koncertima, tribinama...a sad, kad nitko -pa ni stranke, nemaju love, histeriziraju ko klimakterične operne dive, gađaju se mobitelima, udaraju šakama po tuđim stolovima... Voljela bi samo pitati potpredsjednicu Vlade RH, gospođu Martinu Dalić, da li je bila napušena na tiskovnoj o Agrokoru, kad je počela vrištati od smijeha ili ima nešto smiješno u toj cijeloj priči, a da mi ne znamo. Stvarno je lijepo molim da mi informaciju proslijedi u inbox kao i broj telefona dečka koji je snabdijeva, ukoliko ipak nema ništa smiješno u priči o Agrokoru.

Ustvari, mislim da bi bilo sjajno da ih napušimo sve (osim Pernara -njemu ne treba), pustimo ih da se pobrate, pa upalimo kamere i krenemo s pitanjima... Gdje su dnevnice Saucha? Bero -jesi ti siguran da je sumnjivo što se Saucha predomislio? (Daj razmisli još jednom.)

Marića bi pitali samo šta mu bi, onako pametnom i perspektivnom, da ide u politiku.

Petrova ne bi ništa pitali jer on je kao psihijatar jedini na pravom mjestu.

Napredujemo ljudi, napredujemo! Politika nam postaje zadnja rupa na svirali. Ne tako davno se po kafićima i trgovinama, komentiralo -pa bar ludog Pernara... Ovih dana... Pazite -pada vlada, ne pada vlada, državni udar, pa ipak nije, odlaze ministri, smjene ministara...Sve u par dana!!! Nitko pojma nema i ne prati. Moji frendovi (koji su baš politični) više prate Makedonce (jer vele da je kod njih i dobra šora) i Francuze (Marine Le Penn je fenomenološki napeta) nego Hrvatski sabor, od kojeg stanuju par metara zračne linije.

E sad samo još da se primimo posla! I eto nas ljudi u zemlji najsretnijih ljudi na svijetu! Gamad lihvarsku, bankarsku ekstradiramo iz Hrvatske, napakiramo im svega da više ne prismrde nikada ni blizu, a ove u Saboru ostavimo napušene i zaključamo im hranu. Stvarno sam okrutna, al' zaslužili su. 

Kažem vam... Stvari idu nabolje. Ali premalo ljudi to kuži... Sve smo svjesniji da naša sreća i egzistencija (ona bazična) ovise samo o nama samima. Previše smo očekivali od politike. I previše smo brijali na konzumerizam. 

 

Alma Draganić-Brkić