Opstrukcija uspostave civiliziranih (jer o dobrosusjedskim očito nećemo još stoljećima) odnosa je nažalost jedino što političari obje zemlje mogu ponuditi biračima, dok krupni igrači zadovoljno trljaju ruke, kupujući za kikiriki sve što im na Balkanu geostrateški vrijedi. Cijena koju obično plaćamo za preživljavanje su naši životi, gorko je primjetio židovski pisac Arthur Feldmann.

Očigledna je činjenica da velika većina ljudi koji su protestirali protiv komunističkih režima u Istočnoj Europi, nije zahtijevala kapitalizam (jer su o njemu znali iz američkih filmova) već socijalnu sigurnost, solidarnost i neku vrstu pravde. Slobodu da žive život izvan vidnog polja državne kontrole, okupljanje kako žele, život oslobođen primitivne ideološke indoktrinacije i ciničnog licemjerja. Kako su se bespovratno urušile te nade? I plementita borba za slobodu i pravdu pretvorila u nešto više od žudnje za bananama i pornićima. Jutro nakon entuzijazma pijanih dana pobjede, narod se trebao suočiti s bolnim učenjem pravila jedne nove stvarnosti. Trebalo je platiti cijenu političke i ekonomske slobode. Za sada je to "samo" gubitak sigurnosti i stabilnosti koje su više ili manje, jamčili komunistički sustavi. A kad će nas Ameri i Rusi prestati trovati na sve moguće načine, to (još) ne znamo. I bolje.

Prije nego što započnemo bilo kakvu raspravu o tome da li su Srbi ili Hrvati ovakvi ili onakvi, imam jedno pitanje. Koja je važna politička tema u Hrvatskoj (a možda i u Srbiji) maknuta sa dnevnog reda ovim događajem? Dobro, avioni nisu jer se par dana vrtio zadovoljan i sretan pilot koji je ispunio svoj san, što apsolutno vrijedi tih para. Novi Zakon o stečaju? Agrokor? Nešto drugo? Treće? Tko će artikulirati naše nezadovoljstvo bijednim životom kakav većina živi? Ljevica je potopuno marginalizirana i u Hrvatskoj i u Srbiji. Tko ako ne nacionalistički populisti? Razni Šešelji i Torcida, odgovaraju i hrvatskim i srpskim političarima da se fokus pozornosti javnosti skrene s egzistencijalno važnih tema. Sad će 10 dana pričati samo o ovome, a stare teme će se zaboraviti. Nemojte nasjedati. Šešelj kao takav lud, primitivan, vulgaran...odgovara i našim i njihovim političarima. Zar mislite da je narodu, pored toliko gladi, bezposlenosti, bolesti i sirotinje ovo potrebno? Tko da artikulira nezadovoljstvo uz potpuno kastriranu ljevicu nego nacionalistički populisti?

Puno bi pametnije napravila hrvatska delegacija, da je izrazila protest zbog tog idiotskog Šešeljevog čina i dva dana trljala nos Vučiću usred Beograda i kroz medije komunicirala poruku "mi smo za normalizaciju ali..." što bi ne samo pametnim ljudima u Hrvatskoj i Srbiji, već i međunarodnoj zajednici pokazalo da nismo zaostali u razvoju iako imamo političare s posebnim potrebama.

Vrana vrani oči ne kopa

"Prije mog dolaska paljene su srpske zastave", ispali Vučić lažući bez da trepne. Ako on i zna nešto što su javili samo njemu i poslali sliku na mobitel, nek zna i da se nama Hrvatima, već riga od "normalizacije odnosa uz šljivovicu i šajkače". Sigurno ih nisu palili zastupnici Hrvatskog sabora, a to je ogromna razlika. Relativizacija vlastitih grešaka po sistemu "to ste i vi radili" konstanta je u našim odnosima, i dok god je to tako nikad ti odnosi neče ući u civilizacijski prihvatljivu razinu. Razlog zašto je tako je da to paše i jednima i drugima kako bi svojim biračima izigravali velike zaštitnike nacionalnog indetiteta i na svoju stranu dobili onaj dio biračkog tijela kojima je to najvažnija stvar.

Ustvari je glavno pitanje, koje Jandrokoviću nisu ubacili u izjavu, kako je Šešelj kao narodni poslanik uopće mogao tako nešto napraviti! Nakon što je 11. travnja kada je osuđen, automatski je trebao prestati biti poslanik parlamenta da je Srbija država vladavine prava. No neka to Vučić objasni Angeli Merkel slijedeći put kad se s njom nađe. Mislim da to najviše govori o Srbima samima. Vučić ne govori o tome već odmah ide u kontru -upoređuje i traži krivce u Hrvatskoj. Besramna je uopće usporedba jedne napadnute zemlje u kojoj je ubijan narod i zemlje koja stoji iza uništenja i ubijanja, no očekivati od političara da zna što se krije iza pojma "sram" je krajnje iluzorno, da ne kažem blesavo.

Izuzetno je zanimljivo da Šešeljev incident nije snimljen već su sve slike koje se koriste u izvještavanju o događaju stare. Reciklirani Slobin pajac je već dva dana u svim vijestima, za očekivati je da će biti još tjedan dana...što je čovjeku tog psiho-profila (i dijagnoze) ipak najvažnije. Dobio je što je želio.

Nadam se da će mu Plenković ili Grabar-Kitarović oštro da mu se zaledi krv u žilama, odgovoriti da im je "žao ako on ne vidi razliku između današnjeg incidenta počinjenog nad službenom zastavom, u zgradi parlamenta za vrijeme službenog posjeta i njegove posjete i da je ta njegova izjava samo dokaz ispravnosti što je hrvatska delegacija kao iskaz nezadovoljstva, bila primorana napustiti Beograd." Naravno, ironiziram jer teško je diplomatski odgovarati kada s druge strane imate čedopatetika Vučića. A spornih pitanja je jako puno. Prvenstveno je to ratna odšteta.

Eto Vučić je dobio medijsku temu za narednih par tjedana a jednako tako i naši političari. Hrvati i Srbi, naprosto ne prestaju pokazivati jedni drugima (i svijetu) koliko su glupi. Kad su se mogli složiti oko rušenja jedne velike države, iz čega je nastupilo (neizbježno) razočaranje koje je izrodilo tri (preklapajuće) reakcije: nostalgiju za "dobrim starim vremenima Juge", desni nacionalistički populizam i zakašnjelu antikomunističku paranoju... Zašto se ne mogu složiti da naprave nešto dobro za naše dvije suverene države i dva naroda bitna na Balkanu i prestati biti loptice za prepucavanje velikih sila? 

Skidam kapu premijerki Srbije Ani Brnabić kao i predsjednici skupštine Maji Gojković, koje su bez jeftinih kalkulacija i sudjelovanja u trivijalizaciji bitnih bilaterarnih pitanja Hrvatske i Srbije, osudile čin vlastitog zastupnika s nemalim brojem psihijatrijskih dijagnoza. Ako psihopat i sociopat zastupa narod u Srpskom parlamentu i nikome to nije sporno, mislim da se zaključak nameće sam po sebi. Šešelj je na pravom mjestu.

 

Alma Draganić-Brkić