Nagovaraju vas rađajte što više djece a kad dobijete djecu ako nemate odgovarajuće uvjete oduzimaju vam ih... I odgajaju ih po tko zna čijim kriterijima (tako su i Turci odgajali janjičare). U starom se zakonu točno navodilo što se smatra zanemarivanjem djece, dok se danas u važećim propisima navodi tek da se nemarom smatra situacija u kojoj su djetetu ugroženi razvoj, zdravlje i život bez da se pritom navodi što to točno podrazumijeva... I na kraju nemaju posla pa ga moraju tražiti u bijelom svijetu!

Reforma socijalnog sustava je neophodna

Danas se ljudi boje da im "crkne" kućanski aparat, o nekakvim većim ulaganjima u kuću, poput obnove fasade, i ne razmišljaju jer ih je jednostavno strah budućnosti. Najgore je, ipak, što se štedi na hrani - u nedostatku sredstava ponajprije se misli na anuliranje osjećaja gladi. Stoga se kupuju velike količine nezdrave hrane. Siromaštvo će nas definitivno koštati zdravlja jer jedemo hranu slabe vrijednosti koja izaziva šećer, pretilost, tlak... Ljudi su sve skloniji (a i prisiljeni) "vrebati" akcije kada kupuju hranu. Voće više ne kupuju na kilograme, već na komade, a broj stanovnika pao nam je ispod 4,2 milijuna, što je definitivno alarmantan podatak.

Na takvo stanje sasvim sigurno je utjecao i broj iseljenih - u inozemstvo je tijekom 2016. godine odselio 29.651 Hrvat, a rođenih je bilo čak 16.702 manje nego umrlih.

Na pitanje postoji li socijalna pravda u Hrvatskoj, mislim da nitko ne bi odgovorio potrvrdno, čak niti oni malobrojni koji nisu egzistencijalno ugroženi. Sasvim sigurno će to potvrditi i nezaposleni građani jer im nije omogućeno jedno od osnovnih ljudskih prava - pravo na rad, a već godinama popunjavaju liste službi za zapošljavanje. Među njima je mnogo mladih, ali i zrelih i vrlo obrazovanih ljudi. Više od 60 % Hrvata prima prosječnu plaću s kojom se jedva da preživjeti.

Socijalne pravde nema ni za 20 % radnika koji su formalno zaposleni, ali koji godinama ne primaju ni plaću, ni bilo kakve naknade. Kriminalne privatizacije koje su na ulicama ostavile na stotine radnika, korupcija i loš socijalni okvir razlozi su za tvrdnje da socijalna pravda u Hrvatskoj ne postoji. Sam sistem socijalne zaštite je socijalno nepravedan. Oni kojima treba ne dobijaju, a oni kojima definitivno ne treba dobijaju.

Razvio se i novi oblik siromaštva, kojim su obuhvaćeni  nekadašnji radnici koji su sada penzioneri, a koji ne mogu živjeti od mizernih penzija. Da nije nečega što ću nazvati sivom socijalnom zaštitom, dakle, to su doznake dijaspore - hoću reći, mladi bračni par koji je ostao u Njemačkoj svojim roditeljima koji su se vratili i široj rodbini šalje novac da bi preživjeli.

Socijalizam nigdje nije uspio ukloniti klasne razlike

Taj proces iziskivat će mnogo vremena, ali postoji nešto što bi se, da postoji politička volja, moglo za relativno kratko vrijeme uraditi. Ono što se može napraviti u veoma kratkom vremenu je preraspodjela postojećeg. Ukidanje privilegija, smanjivanje plaća, smanjivanje administracije bi otvorilo prostor – tu bi se mogla napraviti preraspodjela.

Socijalna pravda je koncept koji neki koriste u opisivanju pokreta za društveno pravedan svijet. U tom kontekstu, socijalna pravda temelji se na konceptima ljudskih prava i jednakosti, te uključuje veći stupanj ekonomskog egalitarizma putem progresivnog oporezivanja, preraspodjele dohotka ili čak preraspodjele imovine. Ta pravila imaju za cilj postizanje onoga što razvojni ekonomisti nazivaju većom jednakošću (ekonomskih) prilika u odnosu na ono što trenutno postoji u nekim društvima, te stvaranje jednakosti ishoda u slučajevima kada se pojave slučajne nejednakosti u proceduralno pravednom sustavu. Ključna riječ u ovoj definiciji jest riječ „egalitarizam“. Ova riječ, zajedno s frazama „preraspodjele dohotka“, „preraspodjele imovine“ i „jednakost ishoda“, mnogo toga kaže o socijalnoj pravdi. Egalitarizam kao politička doktrina u osnovi promiče ideju da svi ljudi trebaju imati ista (jednaka) politička, socijalna, ekonomska i građanska prava. Ova se ideja temelji na neotuđivim ljudskim pravima koji su sadržani u dokumentima kao što je Deklaracija o nezavisnosti.

Međutim, kao ekonomska doktrina, egalitarizam je pokretačka snaga iza socijalizma. Ekonomski egalitarizam je taj koji nastoji ukloniti prepreke ekonomske nejednakosti putem preraspodjele bogatstva. To vidimo implementirano u programe socijalne skrbi, gdje progresivna porezna politika uzima proporcionalno više novaca od bogatih pojedinaca kako bi se podigao životni standard ljudima kojima nedostaju ista sredstva. Drugim riječima, vlasti uzimaju od bogatih i daju siromašnima. Problem s ovom doktrinom jest dvostruk: prvo, postoji pogrešna pretpostavka u ekonomskom egalitarizmu da su bogati stekli bogatstvo iskorištavanjem siromašnih. Velik dio socijalističke literature u posljednjih 150 godina promovira ovaj stav. Ovo je možda bilo uglavnom točno onda kada je Karl Marx inicijalno napisao svoju knjigu Komunistički manifest, a čak i danas može biti ponekad slučaj, ali sigurno ne uvijek. Drugo, socijalistički programi imaju tendenciju stvarati više problema nego što ih mogu riješiti; drugim riječima, ne funkcioniraju.

Socijalna pomoć, koja koristi javni prihod, to jest poreze kako bi se nadopunio prihod nedovoljno zaposlenih ili nezaposlenih, obično za posljedicu ima to da primatelji postanu ovisni o državnoj pomoći umjesto da pokušavaju poboljšati svoju situaciju. Nijedno mjesto gdje je socijalizam implementiran na nacionalnoj razini nije uspio ukloniti klasne razlike u društvu. Umjesto toga, sve što čini jest da razliku na razini plemstvo/običan čovjek zamjenjuje s razlikom na razini radnička klasa/politička klasa.

Kršćansko gledište socijalne pravde

Biblija uči da je Bog Bog pravde. Ustvari, „pravi su svi njegovi puti“ (Ponovljeni zakon 32,4). Osim toga, Biblija podržava pojam socijalne pravde u kojem su prikazani briga i skrb za stanje siromašnih i ožalošćenih (Ponovljeni zakon 10,18; 24,17; 27,19). Biblija često govori o sirotima, udovicama i došljacima — to jest ljudima koji nisu bili u stanju brinuti za sebe ili nisu imali podršku sustava. Bog je zapovjedio narodu Izraela da se brine za one u društvu koji imaju manje mogućnosti, a njihov faktički neuspjeh da to čine, djelomično je bio razlog za njihovu osudu i protjerivanje iz zemlje. Međutim, kršćansko poimanje socijalne pravde razlikuje se od suvremenog poimanja socijalne pravde.

Biblijski poticaji za brigu o siromašnima više su individualni nego društveni. Drugim riječima, svaki je kršćanin potaknut da čini što može kako bi pomogao „najmanjima“. Osnova za takve biblijske zapovijedi nalazi se u drugoj od najvećih zapovijedi — ljubi bližnjega kao samoga sebe (Matej 22,39). Današnje poimanje socijalne pravde zamjenjuje pojedinca s vlašću, koja kroz poreze i na druge načine preraspodjeljuje bogatstvo. Ova politika ne potiče na davanje iz ljubavi, već na otpor onih kojima se oduzima njihovo teško zarađeno bogatstvo.

Još jedna razlika jest ta da kršćanski svjetonazor socijalne pravde ne pretpostavlja da su bogati korisnici nepošteno stečene zarade. Bogatstvo nije zlo u kršćanskom svjetonazoru, ali postoji odgovornost i očekivanje da se bude dobar upravitelj svoga bogatstva (jer sva bogatstva dolaze od Boga). Današnja socijalna pravda djeluje pod pretpostavkom da bogati iskorištavaju siromašne.

Treća razlika je u tome što, prema kršćanskom konceptu upravljanja, kršćanin može davati u one dobrotvorne svrhe koje želi poduprijeti. Primjerice, ako kršćanin na srcu ima nerođenu djecu, može podržati pro-life pokrete svojim vremenom, talentom i materijalnim sredstvima. Pod suvremenim oblikom socijalne pravde smatra se da oni na moćnim pozicijama unutar vlasti odlučuju o tome tko prima preraspodijeljeno bogatstvo. Nemamo nikakvu kontrolu nad time što vlasti rade s našim porezima, a najčešće taj novac odlazi u dobrotvorne svrhe koje uopće ne bismo smatrali dostojnima.

U osnovi, postoji napetost između pristupa socijalnoj pravdi s Bogom u središtu i pristupa socijalnoj pravdi sa čovjekom u središtu. Pristup sa čovjekom u središtu vidi vlast u ulozi spasitelja, donoseći utopiju putem vladinih politika. Pristup s Bogom u središtu vidi Krista kao Spasitelja, donoseći nebo na zemlju kada se vrati. Na svojem povratku, Krist će sve obnoviti i izvršiti savršenu pravdu. Do tada, kršćani izražavaju Božju ljubav i pravdu pokazujući dobrotu i milost onima koji imaju manje mogućnosti.

Na kraju, umjesto zaključka, podsjetiti ću vas na riječi Winstona Churchilla: „Dobro društvo je ono koje ima sigurnu socijalnu mrežu kroz koju se ne propada u vrtlog beznađa i siromaštva, ali ima stepenice kojima se sposobni, bez partijskih tutora, slobodno penju ka vrhu socijalne piramide.“

 

A.D.Brkić