Simpozij se odvija u Antalyji. Srcu turskog turizma. U svim se hotelima održava neki kongres, simpozij, skup. Eto kako to pametni ljudi rade… U vrijeme kada svi hoteljeri plaču (jer prije Nove godine je sve potpuno prazno) –Turci zadovoljno trljaju ruke. Atmosfera je bolja nego u sred sezone jer hoteli ne nalikuju na mravinjake, a restorani i barovi rade samo najbolji. Tako da simpozij nije mogao biti bolje lociran i u vremenu i u prostoru.

Turska se već duže vrijeme suočava s ozbiljnim sigurnosnim problemima koji su prihod od turizma drastično smanjili. Unatoč tomu, hoteli su renovirani, modernizirani i čisti ko suza. O hrani da uopće ne pričam a moje kolege “Bivši Nesvrstani” više kamerama kruže oko hrane nego oko simpozija na koji su ih redakcije poslale. Dakle, taman kad su se naši hoteljeri poveselili da će vječno imati sreću u tuđoj nesreći, pa profitirati od loše sigurnosne situacije u Turskoj –Turci ih razočarali. Jer pomiću prečku još više. Ono što je važno naglasiti o hrani jest da ona prati sve svjetske nutricionističke trendove, tako da juhu iz vrećice ne serviraju kao niti ribe neidentificiranog porijekla koje smrde na naftu a niti podgrijani gulaš iz konzerve. Što se naprimjer za večinu naših hotela s pet zvjezdica, ne može reči. Nadalje, toj kvaliteti animacije i svih ostalih servisa, naša zbrda-zdola složena ekipa nezadovoljnika životom, nazvana “sezonci”, ne može parirati ničime. Totalno ono; druga galaksija! Prijaznost, kultura, servilnost… Bez buljenja u noge i bez debilnih komentara. Znate, ne bi se čudila da naši hoteljeri budu visoko na spisku osumnjičenika bude li opet terorizma u konkurentskim zemljama. Jer sigurno bi se u tome bolje snašli nego u tetošenju gostiju.

Kako su se Turci upristojili

Predsjednik Erdogan. Ovakav je onakav je –svi ga na Zapadu osuđuju zbog klerikalizacije društva, nedemokratičnosti, sklonosti represiji prema Kurdima itd. Ja vam mogu reči da u svojoj zemlji uživa ogromnu potporu i to U NARODU. Mislim da je to za državnika puno važnije nego da bude američka pudlica (a ti što su bili američke pudlice su na kraju prilično loše prošli kad se dijelio zadnji krug karata). Populizam? Stvarno ne znam tko normalan bi bio protiv populista koji je proveo socijalne reforme koje će uskoro Tursku staviti uz bok s Njemačkom gdje su ne tako baš davno Turci bili oličenje seljaka i primitivaca. Velik je to skok za tako veliku zemlju! I mislim da ga je nemoguće postići bez “čvrste ruke”.

Ono što mi je (obzirom da je moje područje znanstvenog interesa) odvuklo pozornost je ulaganje turske države u njeno brendiranje. Država koja se dobro ne izbrendira je na vjetrometini prepucavanja velikih (što je upravo ono čemu u Hrvatskoj svjedočimo) što po njenim državljanima često razaspe psihotične poremećaje, krize identiteta i ostale socijalne distorzije (u kojima eto “uživamo” toliko dugo da se ni ne sjetimo da može biti drugačije).

Znam. Oni su veliki a mi mali. Istina. Ali bezidejni luzeri uvijek nađu opravdanje. I možemo se svađati do sudnjeg dana tko je više pokrao i štete napravio; HDZ ili SPD -dok se nekoga dobro ne rebne na sudu (za primjer ostalima), a pola sudaca momentalno ne pospremi u penziju, nema od nas ljudi moji ništa. A evo vidite –baš su to metode koje je nimalo omiljeni i u svjetskim medijima sotonizirani, Rejep Erdogan, primjenio na svoju zemlju. I još doveo najbolje (mahom Židove) stručnjake za homogenizaciju i brendiranje hržave.

Da uopće ne spominjem sustav vrijednosti u njihovom društvu. Apsolutno veličanje obitelji, prijateljstva, odanosti i marljivosti. Kroz najperfidnije kanale –sapunice, reklame, obiteljske tv-emisije (rekordne gledanosti)… Samo ljubav do groba, rad-rad-i-rad, doživotno prijateljstvo iz djetinjstva… A cigaretu kad izvadite, oni “puši ko Turčin” vas pogledaju s takvim prezirom ko da ste skinuli gaće na sred ceste! Na svim filmovima je cigareta zamagljena (kao spolni organ u vijestima). Eto vidite da postoje čuda, kako ne postoje? Ali im treba malo pomoći da se dogode. I biti vjeran ideji boljitka svih ljudi oko sebe. A ne samo sebe i par rođaka.

Alma Draganić-Brkić