U Francuskoj nije zabilježen ni porast „umiranja od očaja“ – tj, povećana smrtnost od droga, alkohola i samoubojstava uočen primjerice u Americi kod mladih bijelaca. Ukratko, Francuska nije utopija, ali prema većini mjerila svojim građanima pruža pristojan život. Zašto je onda tako veliki broj njih spreman glasovati – izgovorimo to opet bez eufemizma – za jednu rasističku ekstremisticu? Postoji više razloga za to, a prije svih je kulturni strah od muslimanskih imigranata. Marine Le Penn je opravdano dobila i opravdano protesne glasove protiv nedodirivih upravljača EU. Europske institucije su se dužničkom krizom, koja je počela u Grčkoj i proširila se po Europi, zaista bavile sa zapanjujućom kombinacijom ravnodušnosti i arogancije.

Brisel i Berlin su neprekidno griješili nametanjem sve pogubnije politike štednje,  a očigledne patnje koje su izazivali, tretirali su kao neku vrstu zaslužene kazne za prošle grijehe. Politički gledano, eurokrati su se istresali na malim nacijama, nemoćnima da se suprotstave nerazumnim zahtjevima, u strahu da će im biti uskraćeno financiranje EU.

No ne bi bilo dobro da Bruxelles i Berlin da Macronovu pobjedu shvate kao znak da je brexit bio puka anomalija i da se europski glasači zastrašivanjem mogu natjerati da prihvate sve što im njihove elite serviraju kao nužni izbor!

Dašak svježeg zraka Francuskoj

Kako navodi BBC, Macron je osnivač i lider nezavisnog pokreta "U marš!" i bivši je bankar koji se nikada do sada nije kandidirao na izborima. Bio je ekonomski savjetnik bivšem predsjedniku Hollandeu i potom ministar ekonomije. Potjeće iz liječničke obitelji sa sjevera Francuske, a školovao se u Parizu gde je studirao filozofiju, nakon čega je postdiplomske studije završio na prestižnom Institutu političkih nauka i u elitnoj Nacionalnoj školi administracije (ENA).

Kao ministar je ukinuo propise koji su dotad vrijedili  u nekim industrijskim sektorima i dozvolio da trgovine duže rade nedeljom. Radio je za socijalističku vladu, ali su mu se pojedini u lijevom krilu partije suprostavili, pa je poslije dve godine provedene na funkciji ministra podneo ostavku i osnovao nezavisni pokret.

Strastveno se zalaže za europske integracije i tržište EU smatra ključnim za Francusku kako bi, kaže, preporodila svoju iscrpljenu ekonomiju.  Za veći dio francuske poslovne zajednice postao je "dašak svježeg zraka", s listom političkih prijedloga u korist poslovanja usmjerenih na poticanje privrednog rasta.

Makron ima plan o javnim investicijama vrijedan 50 milijardi eura koji bi obuhvatio obuku za posao, prelazak sa ugljena kao energetskog izvora na obnovljive izvore energije i modernizaciju infrastrukture. Planira značajna smanjenja poreza za korporacije i više prostora za kompanije u pregovorima o 35-satnom radnom tjednu, odnosno planira da mladima produži radne sate, dok bi zaposlenima u petoj desetljeću života omogućio kraći radni tjedan.

Namjerava smanjiti stopu nezaposlenosti sa sadašnjih 9,7 na 7%, ali i zabraniti upotrebu mobitela u školama za mlađe od 15 godina. Makron sebe predstavlja kao "neprijatelja nacionalizma" i kandidata "otvorene Francuske koja ima svoje interese -sigurnosne, ekonomske i socijalne, koje želi da brani, ali funkcionira u otvorenom svijetu".

U žustroj televizijskoj debati održanoj 3. svibnja, pokazao je da umije uputiti uvrede jednako žestoko koliko i njegova nacionalistička protivnica Marina Le Penn, dok i naziv njegovog pokreta - "U marš!" - opisuje karakter ovog ambicionog čoveka "u pokretu".

Njegovu strastvenost za govornicom mnogi ismijavaju, ali je on njome uspjeo osigurati veliku podršku i prenijeti poruku biračima, dok njegov pokret ima više od 200.000 sljedbenika s platformom koja kombinirajavna ulaganja s politikom naklonjenom poslovanju.

Nastavnica, ljubavnica, supruga

Nova francuska prva dama -Brigitte se našla na naslovnim stranicama skoro desetak časopisa, ruku pod ruku sa mužem na raznoraznim skupovima, fascinirajući svijet svojom neobičnom romansom. Prije nje bila je supruga drugog muškarca i majka troje djece, koja predaje francuski, latinski i dramu.

Brigitte Trogneux je u Macronovom životu prisutna od kada je bio 15-godišnjak, isprva kao njegova nastavnica, potom u godinama koje su slijedile ljubavnica, a zatim supruga i - prva dama. Starija je 24 godine, od supruga dosad najmlađeg predsjednika moderne Francuske.

Elegantna i vitka, 64-godišnja Brigitte je najbliža Macronova suradnica, i sigurno će imati i važnu ulogu u predsedničkoj palači. "Svake večeri razmjenjujemo šta smo čuli jedan o drugom. Moram obratiti pažnju na sve, da dam sve od sebe da ga zaštitim", rekla je ona u intervjuu za magazin "Pariz Mach" prošle godine.

Rođena je gde i Macron, u dobrostojećoj obitelji koja se uspješno bavi proizvodnjom testenine i čokolade. Početkom '90-ih veoma ju je zaintrigirao mladić koji je glumio u jednoj školskoj predstavi - to je bio Emmanuel, kome je odmah pritekla u pomoć u radu na jednom tekstu i - tada su počeli graditi vezu. Tada 39-godišnja nastavnica bila je "potpuno očarana" Emanuelovom inteligencijom, a osećanja su bila obostrana i, dva meseca kasnije, on joj je, kao 17-godišnjak, obećao da će je oženiti "šta god radila".

Macron je nastavio školovanje, ali je sve vrijeme bio s njom u vezi, da bi na kraju ona napustila prvog muža i godinu danas kasnije, 2007, udala se za Macrona, preselivši se u Pariz gde je nastavila da radi kao nastavnica.

Oni koje poznaju Brigitte opisuju je kao srdačnu i racionalnu ženu, koja odiše šarmom i pozitivnom energijom. Ona je uz Macrona bila i u nedjelju, kada je glasao u drugom krugu predsjedničkih izbora, fokusirana na život s mužem političarem i ogromnu povećenost izbornoj kampanji.

"Sretna sam što ovo dijelim sa Emmanuelom, iako kad je riječ o politici nisam imala mnogo izbora", rekla je Brigitte, istovremeno izrazivši želju da, kao prva dama, pomogne mladim ljudima koji se hvataju u koštac s mnogobrojnim problemima.

I. Horvath
Izvori:
agencije