Rođen je 21. srpnja 1899. u North Oak Parku, u kući koju je sagradio njegov djed udovac Ernest Hall po kojem je dobio ime. Oak Park je bio pretežno protestantsko naselje u kojem je živjela viša srednja klasa. Kasnije će Hemingway opisati svoj rodni grad kao grad širokih travnjaka i uskih pogleda na svijet. Iako samo deset milja udaljen od velikog grada, Oak Park je bio konzervativan grad koji se pokušavao izolirati od liberalnog Chicaga.

Sukladno tome Hemingway je odgojen na tipičan konzervativan način Srednjeg Zapada - strog religijski odgoj i naporan rad.

S ocem (uspješnim liječnikom) je često išao u ribolov na jezero Michigan te u lov u šume koje okružuju spomenuto jezero. Hemingwayevi su imali i ljetnikovac Windemere na jezeru Walloon u sjevernom Michiganu. U periodu kada nije bilo škole Hemingway je tamo redovito provodio praznike. Dok nije boravio u lovu majka ga je poučavala glazbi. Bila je talentirana pjevačica ali nakon udaje posvetila se mužu i djeci. No na majčinu žalost mali Ernest nije imao smisla za glazbu. Ali zato je u srednjoj školi uživao je raditi u školskim novinama Trapeze za koje je napisao svoje prve članke s obaveznom dozom humora. Srednju školu je završio 1917. godine i umjesto da se upiše na fakultet, kao što su njegovi roditelji očekivali, zaposlio se kao reporter. Posao mu je osigurao stric koji je bio dobar prijatelj s urednikom lista.

Prvi svjetski rat
Nakon što je napunio 18 godina Hemingway je pokušao stupiti u vojsku. Međutim nije primljen zbog problema s vidom. No, Crveni križ je tražio dobrovoljce koji žele biti vozači ambulantnih vozila... Odmah se prijavio! U Europu je stigao u svibnju 1918. godine. Ubrzo po dolasku ranila ga je austrijska granata u trenutku kada je talijanskim vojnicima dijelio čokolade i cigarete. Eksplozija je onesvijetila Hemingwaya, ubila jednog talijanskog vojnika, a drugom je raznijela noge. 
U pismu Hemingwayevu ocu Ted Brumback, jedan od vozača ambulatnih vozila, napisao je da je Hemingway unatoč 200 šrapnela koji su mu se zabili u noge našao snage da drugog ranjenog vojnika ponese na leđima do prvog mjesta gdje mu je mogla biti pružena pomoć. Prije nego što je stigao do cilja u noge ga je pogodilo nekoliko mitraljeskih metaka.

Prva supruga
Iz Italije se vraća u rodni Oak Park 1919. Odmah po dolasku roditelji su ga počeli propitivati o tome što misli raditi u budućnosti. Prvenstveno su ga silili da se dalje školuje, no Hemingway nije mario za to. Dobio je 1.000 USD od osiguranja što mu je omogućilo da narednih godinu dana ne mora ništa raditi. Za to vrijeme živio je u roditeljskoj kući, a vrijeme je provodio u knjižnici. Nakon nekog vremena Hemingway se preselio u Chicago, i počeo pisati za list Toronto Star Weekly. U Chichagu je živio u prijateljevom stanu. Upoznaje gospođicu Hadley Richardson i zaljubljuje se. Vjenčali su se slijedeće godine. Iste godine Hemingway je pristaje pisati kao europski dopisnik, pa on i njegova mladenka sele u Pariz.

Živjeli su s početka u mizernom stanu, u kojem nije bilo tekuće vode i kupaonice, iako mu je plaća bila 3000 $. Zahvaljujući pismu preporuke Sherwooda Andersona, Hemingway je u Parizu upoznao neke poznate pisce i umjetnike i s njima se sprijateljio, pa je tako nastala poznata Izgubljena generacija (The Lost Generation). Među njima su bili - Ezra Pound, Gertrude Stein, Francis Scott Fitzgerald, Sylvia Beach, James Joyce, Max Eastman, Lincoln Steffens i Wyndahm Lews. Pored toga upoznao se i sa Picassom.

Hemingwayevo izvještavanje u prvoj godini svog boravka u Parizu bilo je vrlo obilato. Izvještavao je sa Ženevske konferencije, o Grčko-turskom ratu u listopadu, konferenciji u Luasannei i post-ratnoj konferenciji u dolini Ruhr početkom 1923. godine.

U vrijeme kada je Hemingway počeo bivati "netko i nešto" u svijetu novinskih reportera i pisaca njegova supruga je ostala u drugom stanju pa se par vraća u Sjedinjene Države, gdje su bolnice bile bolje, a kako bi supruga imala bolje uvjete za porođaj. Nastavio je pisati za Toronto Daily Star. 1923. rodio se John Hadley Nicanor Hemingway, a 1924. godine obitelj se brodom vraća u Pariz. John je bio otac prelijepe manekenke Margaux koja je poput djeda i pradjeda okončala samoubojstvom (na slici desno)

Druga supruga


1927. godine Hemingway se razveo od svoje prve supruge i oženio s Pauline Pfeiffer, reporterkom Vanity Faira i Voguea. Zajedno su napustili Pariz i odselili se u Key West na Floridi da bi započeli novi život. Tamo su živjeli skoro 12 godina.

Iste godine Hemingwayev otac izvršio je samoubojstvo (pucao si je u glavu) što je bila posljedica sve vidnije očeve mentalne nesposobnosti. Naredne godine (1928.) Pauline je rodila sina Patricka. U siječnju 1929. Hemingway dovršava djelo Zbogom oružje, a objavljuje ga 27. rujna iste godine. Godine 1931. Pauline rađa još jednog sina - Gregorya.

Bilo je to njihovo drugo dijete i posljednje Hemingwayevo. U ljeto 1933. Hemingway s prijateljem Charlesom Thompsonom putuje po Africi. Još otkako je čitao Roosveltove zapise o tome kako je kao dječak lovio u Africi Hemingway je želio iskusiti svoje lovačke sposobnosti protiv najvećih i najopasnijih životinja na zemlji. Sa 25.000 $ posuđenih od Paulineovog strica Gusa, Hemingway je proveo tri mjeseca na afričkom kontinentu skupljajući materijale za pisanje svog novog djela.

Drugi svjetski rat
U ožujku 1937. godine Hemingway je putovao u Španjolsku kako bi izvještavao, o građanskom ratu koji je tamo buktio.

Građanski rat doveo je do sukoba u Hemingwayevu domu. Naime, Hemingway tada susreće mladu spisateljicu Marthu Gellhorn (upoznali su se u Key Westu u Sloppy Joe baru) s kojom je održavao ljubavnu vezu skoro četiri godine prije nego što se razveo od Pauline. Osim toga, Pauline se svrstala na stranu fašističkog režima Franca jer je zastupala izrazita prokatolička stajališta. Istovremeno Hemingway je podržavao komunističke lojaliste koji su podržavali demokratski izabranu vladu.

Treća supruga Martha

Nakon što se vjenčao s Marthom Gellhornpreselio se na Kubu u veliku kuću nedaleko Havane. Kuću su nazvali Finca Vigia, a Hemingway ju je ukrasio svojim trofejima s afričkog safarija. Godine 1940. objavio je svoju knjigu Kome zvono zvoni koja je dobila sve najbolje kritike a također i postigla velik komercijalni uspjeh. Samo u prvih šest mjeseci prodala se u više od 500.000 primjeraka) te je odlučeno da Hemingwayu bude dodjeljenja Pulitzerova nagrada. No, konzervativni predsjednik Sveučilišta Columbia uskoro objavljuje kako te godine neće biti dodijeljenja Pulitzerova nagrada.

U proljeće 1944. Hemingway je odlučio otići u Europu kako bi izvještavao s ratišta. U Londonu je doživo automobilsku nesreću u kojoj je "zaradio" preko 50 šavova. U bolnici ga je posjetila Martha koja je tvrdila kako je za nezgodu kriv on zbog vožnje u pijanom stanju. Bio je to kraj njihovog braka.

Četvrta supruga Mary

No, Hemingway je već u rezervi imao drugu damu imenom Mary. U kolovozu 1944. godine Hemingway ulazi u Pariz, navodno među prvima. No, to nitko ne može sa sigurnošću potvrditi. Ono što je sigurno jeste da je Hemingway "oslobodio" svoj omiljeni bar u hotelu Ritz i proveo nekoliko narednih tjedana pijući i slaveći svoj povratak u grad koji mu je u mladosti znači jako mnogo. Jedno vrijeme, u doba 2. svjetskog rata, proveo je i na kineskoj fronti. Jedno vrijeme bio je službeni reporter Prve armije Vojske Sjedinjenih Država. Tada, iako nije bio vojnik, sudjelovao je u nekoliko bitaka. U Sjedinjene Države vratio se u ožujku 1946. godine.

Dosta kasnije, 28. listopada 1954. godine, Hemingwayu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost. Ali Hemingway nije mogao prisustvovati ceremoniji u Švedskoj. Umjesto toga napisao je govor koji je pročitao John Cabot, američki veleposlanik u Švedskoj.

Naime, u siječnju te godine Hemingway i Mary letjeli su u maloj Cessni iznad Afrike. Pilot Roy u zraku je pokušao izbjeći jato ptica ali je zakačio o telefonsku žicu. Avion je tada ozbiljno oštećen. Hemingway i pilot nisu imali teže ozljede, a Mary je slomila nekoliko rebara. Potom su se vratili i uzletili s novim avionom i novim pilotom. Leteći iznad Ugande opet su doživjeli nesreću - avion se zapalio. Mary i Reginald uspjeli su se izvući iz aviona. No, Hemingway je otvorio izlaz iz aviona udarajući glavom u vrata. Pritom je zaradio ozbiljne ozljede (fraktura lubanje, dva diska kičme su slomljena, desna ruka i rame su iskočili, lice mu je nagorilo u požaru, oštećen mu je sluh i vid itd.). (Slika dolje prikazuje Mary i Ernesta prije polijetanja.)


U srpnju 1960. Hemingway i Mary napuštaju Kubu i naseljavaju se u mjestu Ketchum u Idahu.

Uskoro su Hemingwaya počele opsjedati ideje o samoubojstvu. Hemingway je krenuo na terapiju ali se kao posljedica terapije javilo gubljenje pamćenja. Prvu polovicu 1961. proveo je u razdobljima depresije i paranoje. 2. srpnja 1961. Hemingway je ustao rano, otišao u podrum kako bi iz ormara izvadio pušku. Potom se popeo stepenicama i smjestio se pored ulaznih vrata gdje si je pucao u glavu.

Stvaralaštvo
U ranim radovima opisuje dva tipa ljudi: jedan koji čine osobe koje se bore za moralne vrijednosti u koje vjeruju i koji se s ciničkim nepoštovanjem odnose prema svemu osim vlastitih emocionalnih potreba. Drugi tip ljudi čine jednostavni karakteri i primitivne emocije, kao što su lovci na nagrade i borci s bikovima. 
Sve do kasnih '30.-ih Hemingway u svojim djelima koristi bespomoćne i poražene likove, od tada sve izraženije bavi se socijalnim problemima. U djelima "To Have and Have Not"/Imati i nemati,1937., "The Fifth Column"/Peta kolona i "First Forty-nine Stories" (1938.) strogo osuđuje ekonomsku i političku nepravdu. U djelu "For Whom the Bell Tolls"/Kome zvono zvoni, 1940., a čija se radnja odvija u doba španjolskog građanskog rata govori o tome kako gubitak slobode bilo gdje u svijetu upozorenje je da je tada slobodna ugrožena u cijelom svijetu. Godine 1952. objavio je djelo "The Old Man and the Sea" (Starac i more), za koje je 1953. dobio Pulitzerovu nagradu, a 1954. i Nobelovu nagradu.

Oko 3000 njegovih rukopisa ostalo je neobjavljeno.

I. Horvath